Mladi radikal koji je pod mentorstvom Vojislava Šešelja uspio u naumu zahuktavanja rata u Hrvatskoj, miljenik je srpske nacije koja je na posljednjim predsjedničkim izborima masovno zaokruživala njegovo ime u nadi da je njegov radikalizam još uvijek živ. No, čini se kako su se prevarili. Aleksandar Vučić bio je radikal po potrebi, jer u doba ’90-tih svaki Srbin sumnjivih krvnih zrnaca bio je pod povećalom. Srpstvo je tada, na ovaj ili onaj način, valjalo dokazati…
“Prepustio je Kosovo zbog oca Albanca”
Podatak o olakom odricanju od pravoslavlja njegovih predaka za njega ni upola nije bio tako poguban kao vijest koja je svojedobno poharala Srbiju, ali i šire. Makedonski portal “Lokalno.mk” prvi je medij koji je „načeo” priču o Vučićevom ocu za kojeg se tvrdilo da nije Anđelko Vučić, već albanski novinar Fahri Musliu, dugogodišnji kolega Aleksandrove majke s kojom je kao novinar zajedno radio za Tanjug.
Tiskovine, dnevnici, o ovome su imali različite teorije, no u jednom su bili posebno složni: Albanac Fahri Musliu je Vučićeva “slika i prilika”. Zbog pritiska medija koji su sve više istraživali o ovom slučaju, ali i javnosti koja je već donijela zaključak kako je Vučićev otac Albanac, oglasio se i Fahri Musliu:
„Ne poznajem Aleksandra Vučića. Njegova majka bila mi je kolegica, no nikada nismo imali ništa više osim činjenice da smo radili zajedno i bili kolege. Ova tvrdnja je samo spekulacija”, izjavio je.
Srpska javnost ovu je krvnu vezu odmah spojila s Vučićevim olakim puštanjem odcijepljenja Kosova od Srbije tumačeći kako “krv nije voda te kako je Vučić to dopustio zbog oca Albanca, ali i Zapada koji je na tome inzistirao”.
