Na današnji dan 1994. godine poginuo je na obroncima Velebita jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Damir Tomljanović Gavran.
Rođen je 18.4.1968. u Veljunu nedaleko Senja, a u obranu domovine pošao je 5.8.1990. godine kada je pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Nakon reorganizacije navedene postrojbe te prerastanjem i osnivanjem iste u Zbor Narodne Garde, u 1. gardijsku brigadu dragovoljno pristupa 15. svibnja 1991. godine.
Zbog uzoritog rada i odnosa s pripadnicima, prednjačeći rezultatima na terenu, kao i u bespogovornom izvršavanju zapovijedi Gavran je postavljen za zapovjednika voda i ujedno dozapovjednika satnije 4. bojne 1. gardijske brigade ZNG, a 1. srpnja 1991. imenovan je zapovjednikom iste satnije.
Prvi tereni bili su mu Banovina i Kordun, a kasnije i istočna i zapadna Slavonija.
Godine 1992. odlaskom postrojbe na južno bojište, Gavran sudjeluje u mukotrpnim, ali i uspješnim borbama za deblokadu Dubrovnika i to kao zapovjednik 4. bojne “Tigrova”.
Povratkom “Tigrova” s južnog bojišta te preustrojem brigade, Gavran 17. prosinca 1992. biva postavljen za zapovjednika 2. bojne “Tigrova”. Sa postrojbom ubrzo odlazi na karlovačko bojište, a potom i na obronke Velebita.
Na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu, u vrlo često nemogućim i surovim vremenskim uvjetima velebitske planine, sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo te hrabro zapovjedao i sudjelovao u obrani terena koji je prethodno oslobođen u operaciji “Maslenica”.
Uz dužnost zapovjednika 2.bojne “Tigrova” na terenu je od sredine ožujka ’93. obnašao i vrlo odgovornu dužnost zapovjednika 1. sektora, Istaknutog zapovjednog mjesta Zadar – Zbornog područja Split.
Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović – Gavran poginuo je 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita, od neprijateljskog snajpera i zadobivene rane u glavu.
“Nismo ga zvali zapovjednikom, to je bilo prekruto i formalno, nego “šefe”. Koje je god selo, brdo ili poziciju pokazao, mi smo to zauzeli jer je Gavran tako rekao. Kad god bismo na motoroli čuli njegov glas, išli smo naprijed, s njim u pobjedu. Ta je naša ekipa disala pobjednički zahvaljući njemu. Velika je sreća što smo ga imali.” prisjećanje je Ivana Pasaričeka na ovog heroja kojega je za života nekoliko puta pohvalio i sam predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman.
Upravo je Franjo Tuđman 26. srpnja 1994. godine otvorio u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva ”Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran”.
Valja također napomenuti kako je na obljetnicu njegove smrti u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana.
