Home Društvo O OVOME BI TREBALI MLADE UČITI U ŠKOLAMA: 2 minute za sjećanje...

O OVOME BI TREBALI MLADE UČITI U ŠKOLAMA: 2 minute za sjećanje na heroja Damira Tomljenovića Gavrana

SHARE

Na današnji dan 1994. godine poginuo je na obroncima Velebita jedan od najvećih heroja Domovinskog rata, Damir Tomljanović Gavran.

Rođen je 18.4.1968. u Veljunu nedaleko Senja, a u obranu domovine pošao je 5.8.1990. godine kada je pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Nakon reorganizacije navedene postrojbe te prerastanjem i osnivanjem iste u Zbor Narodne Garde, u 1. gardijsku brigadu dragovoljno pristupa 15. svibnja 1991. godine.

Zbog uzoritog rada i odnosa s pripadnicima, prednjačeći rezultatima na terenu, kao i u bespogovornom izvršavanju zapovijedi Gavran je postavljen za zapovjednika voda i ujedno dozapovjednika satnije 4. bojne 1. gardijske brigade ZNG, a 1. srpnja 1991. imenovan je zapovjednikom iste satnije.

Ante Gotovina i Damir Tomljanović Gavran pri izvlačenju ranjenika

Prvi tereni bili su mu Banovina i Kordun, a kasnije i istočna i zapadna Slavonija.

Godine 1992. odlaskom postrojbe na južno bojište,  Gavran  sudjeluje u mukotrpnim, ali i uspješnim borbama za deblokadu Dubrovnika i to kao zapovjednik 4. bojne “Tigrova”.

Damir Tomljanović Gavran i GavraniPovratkom “Tigrova” s južnog bojišta te preustrojem brigade, Gavran 17. prosinca 1992. biva postavljen za zapovjednika 2. bojne “Tigrova”. Sa postrojbom ubrzo odlazi na karlovačko bojište, a potom i na obronke Velebita.

Na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu, u vrlo često nemogućim i surovim vremenskim uvjetima velebitske planine, sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo te hrabro zapovjedao i sudjelovao u obrani terena koji je prethodno oslobođen u operaciji “Maslenica”.

Uz dužnost zapovjednika 2.bojne “Tigrova” na terenu je od sredine ožujka ’93. obnašao i vrlo odgovornu dužnost zapovjednika 1. sektora, Istaknutog zapovjednog mjesta Zadar – Zbornog područja Split.

Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović – Gavran poginuo je 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita, od neprijateljskog snajpera i zadobivene rane u glavu.

“Nismo ga zvali zapovjednikom, to je bilo prekruto i formalno, nego “šefe”. Koje je god selo, brdo ili poziciju pokazao, mi smo to zauzeli jer je Gavran tako rekao. Kad god bismo na motoroli čuli njegov glas, išli smo naprijed, s njim u pobjedu. Ta je naša ekipa disala pobjednički zahvaljući njemu. Velika je sreća što smo ga imali.” prisjećanje je Ivana Pasaričeka na ovog heroja kojega je za života nekoliko puta pohvalio i sam predsjednik Republike Hrvatske, doktor Franjo Tuđman.

Upravo je Franjo Tuđman 26. srpnja 1994. godine otvorio u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva ”Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran”.

Valja također napomenuti kako je na obljetnicu njegove smrti u njegovu čast, na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića Gavrana.

Gavranova ulica