Razgovor dva roditelja o plaćanju sporta za svoje dijete.
Drugi tata mu odgovori: – Moram ti nešto priznati – ne plaćam zato da bi moje dijete postalo vrhunski sportaš.
Prvi tata kaže: – Zašto onda trošiš toliko novca ako ti nije cilj da ti dijete bude vrhunski sportaš?
Drugi tata mu odgovori: – Trošim novac za trenutke kada je moje dijete ustrajno i iako želi odustati ono baš nikada ne odustaje. Trošim novac za prilike da moje dijete razvija doživotna prijateljstva, da od dobrih trenera nauči ne samo tehnike svoga sporta, nego i životne lekcije. Trošim novac na to da se moje dijete nauči disciplini, socijalnim interakcijama, da bude uzorno, pomaže drugima i poštuje članove svoje ekipe kao i ona njega. Trošim novac da se moje dijete nauči živjeti sa razočarenjem kada ponekad ne uspije pobijediti i krenu naopako stvari koje je vježbao tisuću puta, ali unatoč tome digne glavu i nastavlja dalje. Trošim novac da moje dijete nauči dosegnuti svoje ciljeve i shvati da uspjeh ne dolazi preko noći nego da je ono plod strpljenja i truda. Ukratko, ne trošim novac, nego plaćam prilike koje mu sport nudi da se razvije kao osoba i da od toga ima koristi za cijeli život, da pomaže drugima i poštuje njihovu individualnost.
Da, ja stvarno vjerujem da je moja investicija isplativa i ovo neka bude ostavština mom djetetu i svijetu.
Hercegovina.info
