Sedmogodišnji Dragan Vladušić jedino je dijete u selu Tiškovac i svakodnevno odlazi u školu udaljenu 17 kilometara u Bosansko Grahovo. Selo Tiškovac nalazi se na tromeđi Like, Dalmacije i Bosne. Smješteno na granici BiH i Hrvatske.
Kroz selo prolazi “Unska pruga” koja je nekada spajala Beograd i Split. Danas su ostale samo pruge i sjećanje, javlja Srna. Drenka i Jovo Vladušić su se vratili u Tiškovac 2004. godine. Jovo u razgovoru za Srnu govori da su došli obići kuću i ostali u selu.
“Vidite, ima nas sada nekoliko stanovnika sela, i to stariji svijet. Nekada je sve bilo puno naroda, imali smo kafić, školu, crkvu, željezničku stanicu, a danas je sve pusto. Tišina. Ni struje nemamo. Pokretna trgovina nam dolazi jednom tjedno iz Drvara. Sve je nekako tužno. Samo se čuje cvrkut ptica”, kaže Vladušić.
Od Bosanskog Grahova su udaljeni osamnaest kilometara, kraćim putem, a dužim je preko Strmice, ali tada se mora preko Hrvatske do Grahova. U Grahovo u školu ide sedmogodišnji Dragan. “Idem u školu, prvi sam razred”, Dragan odgovara sramežljivo.
Zime u Tiškovcu su duge i hladne. Draganovi roditelji govore da je u Tiškovcu život lijep, ali težak. Jovo i Drenka nisu zaposleni, jedini izvor prihoda im je poljoprivreda i stočarstvo kojim se bave. Sve te okolnosti im teško padaju zbog Draganove budućnosti. I oni kao i svi roditelji žele da njihov Dragan odrasta kao i sva druga djeca. Najteže im je što je Dragan jedino dijete u selu, najbliže društvo su mu četiri djevojčice koje žive u Strmici, udaljenoj oko sedam kilometara.
Na pitanje s čime se najviše voli igrati i koja mu je omiljena igračka, Dragan kaže s ozarenim licem: “Najviše volim mačke i pse Liska i Snupija!” Majka Drenka kaže da su Draganu omiljeni prijatelji lovci koji često svraćaju u njihovu kuću. Dok nije krenuo u školu, kroz razgovor Drenka govori, bojali su se kako će to sve Dragan prihvatiti jer je odrastao sa starijim ljudima. Na svu sreću, Dragan je jedan od omiljenih u razredu. Međutim, kada se vrati kući, opet ostaje jedino dijete u Tiškovcu. Obitelj Vladušić, usprkos okolnostima u kojima žive, sretna je i nasmijana. Draganovi crveni obraščići im ulijevaju nadu za bolje dane i vjeru u život. Svaki gost im je dobrodošao.
