Osam laži moje majke

Moja majka nije uvijek govorila istinu… Slagala me je osam puta u važnim životnim trenucima.
Priča počinje mojim rođenjem.

Rođen sam kao sin jedinac u veoma siromašnoj porodici… Siromašnoj do te mjere da nismo imali dovoljno hrane, a kamoli nešto više. U rijetkim prilikama imali bismo malo riže u kući… Majka bi pripremila skromni obrok i uvijek bi istresala svoj dio na moj tanjur govoreći:

„Jedi, sine, ja nisam gladna.” – Ovo je bila njezina prva laž.

Kada sam malo odrastao, moja majka bi, kada bi završila poslove po kući, otišla do rijeke koja se nalazila ispod kuće, nadajući se da će uloviti ribu kako bih ja jeo zdravu hranu i razvijao se kao svako drugo dijete. Jednom prilikom, hvala Bogu, uspjela je uloviti čak dvije ribe. Požurila je u kuću i spremila obje ribe i stavila ih pred mene.

Ja sam malo po malo pojeo ribu, a moja majka je jela ono što je ostajalo iza mene na kostima. Kad sam vidio to, moje srce je zatreperilo i onu drugu ribu stavio sam pred majku, a ona je vratila rekavši:

„Sine, pojedi i ovu drugu, znaš da ja ne volim ribu.” – Ovo je bila njezina druga laž.

Vrijeme je prolazilo i došao je dan mog polaska u školu. Kako nismo imali dovoljno novca za moje školovanje, majka je otišla u jednu prodavaonicu odjeće i dogovorila se s vlasnikom da će prodavati odjeću po kućama uglednih i bogatih ljudi. Jedne hladne i kišne noći, majka se duže zadržala na poslu. Čekao sam je kod kuće, a onda sam i izašao da je potražim. Ugledao sam je kako nosi torbu s odjećom i kuca na vrata tuđih kuća.

Pozvao sam je: „Majkoooo, hajde dođi. Idemo kući, kasno je i hladno. Možeš da nastaviš sutra ujutro!”

Ona se nasmijala i rekla: „Sine moj, ja nisam umorna.” – Ovo je bila njezina treća laž.

Došao je dan polaganja školskih ispita. Iako je bilo veoma vruće, majka je željela da pođe sa mnom u školu. Sunce je pržilo zemlju, a površina pijeska titrala je od vrućine. Ušao sam u školu, a ona je ostala da čeka u školskom dvorištu, strepeći za moj uspeh. Kada su se ispiti završili, izašao sam iz škole, a ona me je dočekala s toplim majčinskim zagrljajem, ispunjenim ljubavlju i milošću. U ruci je držala hladan i svjež sok koji je kupila za mene. Kada sam počeo da ga pijem, okrenuo sam se i pogledao u nju: niz njeno čelo slivale su se kapljice znoja.

Pružio sam joj čašu i rekao: „Majko, uzmi”, a ona reče:

„Sine, samo ti popij. Ja nisam žedna.” – Ovo je bila njezina četvrta laž.

Nakon smrti mog oca, majka je živjela teškim udovičkim životom. Preuzela je svu odgovornost za vođenje kuće, jednostavno – morala se brinuti o svemu. Život je postao teži, a mi smo često gladovali. Pored naše kuće živio je moj stric, inače veoma dobar čovjek. On nam je često slao hranu da ublažimo glad. Kada su komšije vidjele da je naše stanje postalo nesnošljivo, savjetovali su majku, koja je još uvijek bila mlada, da se uda za čovjeka koji bi nam pomogao. Međutim, moja majka je odbila ovaj savjet riječima:

„Ja nemam potrebu za ljubavlju.” – Ovo je bila njezina peta laž.

Po završetku fakulteta, dobio sam dobro plaćen posao u jednoj firmi i odlučio sam preuzeti brigu o kući. Kako je majčino zdravlje oslabilo, nije više mogla da prodaje odjeću po kućama, tako da je počela prodavati povrće na pijaci. Kada je odlučila da prestane da radi, izdvojio sam dio svoje plaće i dao joj, a ona je odbila da uzme rekavši:

„Čuvaj, sine, svoje novce, ja imam dovoljno za sebe.” – Ovo je bila njezina šesta laž.

Bez obzira što sam dobio posao, nastavio sam školovanje i ubrzo sam magistrirao. Postigao sam uspjeh i moji prihodi su se povećali. Njemačka firma ponudila mi je dobar posao u svom sjedištu u Njemačkoj. Mnogo sam se radovao i počeo da sanjam o novom životu. Nakon što sam otputovao i smjestio se, nazvao sam majku i pozvao je da živi kod mene. Ona nije htjela da mi smeta i rekla je:

„Sine, ja nisam naučila da živim lagodno.” – Ovo je bila njezina sedma laž.

Kako je vrijeme prolazilo, majka je sve više starila i ubrzo je oboljela od zloćudnog karcinoma. U tim teškim trenucima neko se morao brinuti o njoj. Što sam mogao učiniti kada je između mene i moje voljene majke bila tolika udaljenost? Ostavio sam sve i vratio se kući. Majku sam zatekao u postelji. Kada me je ugledala, pokušala je da se nasmiješi. Srce mi se cjepalo jer je bila iscrpljena i slaba. Nije to više bila ona majka koju sam poznavao… Suze su počele da se slivaju niz moje obraze, ali ona je i tada pokušala da me utješi rekavši:

„Sine, ne plači, ja ne osjećam bol.” Ovo je bila njezina osma laž.

Nakon što je to izustila, zatvorila je oči i više ih nije otvorila. Svakome tko uživa blagodat živih roditelja, poručujem: Čuvaj ovu blagodat prije nego što budeš tugovao za njenim gubitkom. Svakome tko je izgubio svoju voljenu majku, poručujem: Uvijek se prisjeti koliko se samo umarala radi tebe. Moli Boga da joj oprosti i da joj se smiluje.