Ratna priča srpskog policajca Đura Ivkovića iz Nevesinja i njegove obitelji hrvatskoj javnosti nije najpoznatija, pa je red da podsjetimo na nju bez nekog posebnog povoda. Ivković je rođen 1934. godine u Drežnju, u općini Nevesinje, a turbulentne devedesete godine dočekao je kao policajac u Nevesinju. Bilo je to gadno doba za Hrvate, a posebno Bošnjake toga kraja, što će kasnije na raznim suđenjima biti detaljno posvjedočeno od strana žrtava. Tako je više od 70 svjedoka Tužilaštva BiH na suđenju Krstu Saviću, bivšem načelniku Centra službe bezbednosti u Trebinju, te Milku Mučibabiću, bivšem policajcu iz Nevesinja, govorilo o hapšenju, zatvaranju i maltretiranju Bošnjaka u prostorijama stanice javne bezbednosti u Nevesinju.
-Na ispitivanju su nas udarali po rebrima, skakali po nama, a najmlađi zatočenik bila je petomjesečna beba – rekao je jedan od svjedoka.
Svjedok Mušan Šarančić kazao je kako mu je bila zatočena i supruga u petom mjesecu trudnoće, a čije posmrtne ostatke pronašao tek godinama nakon rata. U isto vrijeme ubijena mu je majka, čije posmrtne ostatke nikad nije pronašao.
Među ostalim svjedocima, bio je i Irfan Čatić, koji je imao 11 godina kada je 29. lipnja 1992. godine u okolici Nevesinja zarobljen zajedno sa svoja dva brata, majkom, ocem, djedom i bakom. Osim trojice braće, svi članovi obitelji Čatić su ubijeni. Mališane je, kazao je Irfan Čatić na spomenutom suđenju, spasio Đuro Ivković.
-Ja tom čovjeku nikada ne mogu zaboraviti! – kazao je Irfan Čatić na suđenju.
Ivković je preminuo 2008. godine od posljedica moždanog udara, a sljedeće godine mu je posthumno dodijeljena nagrada Duško Kondor, koja se dodjeljuje za građansku hrabrost. U obrazloženju nagrade stoji da je Đuro Ivković zaslužan jer je, iako svjestan rizika kojemu se izlaže, spasio od sigurne smrti trojicu dječaka Čatić. Nije to bilo jedino njegovo postignuće. U srpnju 1992. spasio je od sigurne smrti šestomjesečnu bebu i trogodišnje dijete Nure Mičijević organiziravši njihovo prebacivanje iz zatočeništva na siguran teritorij. Nedugo kasnije, isto je napravio i s njihovom majkom Nurom Mičijević omogućivši joj tako da se opet nađe sa svojom djecom. Iz zatočeništva je, također, izvukao i dvije starije gospođe, te više nenaoružanih civila, kojima je isto tako organizirao prebačaj na siguran teritorij.
-Iako svjestan rizika kojemu se izlaže, od prvog do posljednjeg dana rata uspješno je slijedio svoj stav da je u ratu „najvažnije sačuvati svoj obraz i obitelj“ – pisalo je u zaključku obrazloženja nagrade Duško Kondor.
Pošto su se i članovi njegove obitelji žrtvovali kako bi zatočenici bili prebačeni u slobodu, i njima je dodijeljena nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost. To su supruga Rada Ivković (rođena 1939.), kćeri Branka (rođena 1960.), te Dragana (rođena 1969.) Ivković, te snaha Zora (Dragović) Ivković, rođena 1965. godine u Nevesinju.
