Mada je njen otac legenda rock-n-rolla, Sara Vojičić, kćerka Mladena Vojičića Tife, pomalo je samozatajna i skromna, ali vrlo talentirana.
Do sada nije govorila za medije, a ovog puta je pozirala fotoreporteru Avaza te u velikom i ekskluzivnom intervjuu govorila o svojoj obitelji, priznala da je sretna u ljubavi te da s nestrpljenjem iščekuje 6. travnja, kad će u Domu mladih, zajedno s članovima svog benda “Dolia”, nastupiti kao predgrupa bendu “Einsatz”, koji dolazi iz Danske. Sara je u grupi “Dolia” vokal i violinistica.
Epska fantazija
Ljubav prema violini, kako je kazala, rodila se kad je imala pet godina. I od tada pa do danas, glazba je važan dio njenog života.
– Ljubav prema violini došla je spontano, kad je došlo vrijeme da razmišljam o glazbenoj školi. Nije me nitko natjerao da idem u glazbenu školu, sama sam to željela. Nisam mogla da se odlučim što želim svirati, klavir ili violinu, i onda sam jednog dana kod bake u stanu sjela da nešto odsviram. Samo sam odjednom odlučila da želim svirati violinu i nisam se pokajala. Imala sam visoke ambicije kad je riječ o violini, ali je pjevanje, ipak, presudilo – kazala je Vojičić.
Čime je grupa “Dolia” trenutno najviše okupirana?
– Mi već nekoliko godina radimo na našem albumu prvijencu, ali se to, zbog čestih promjena u sastavu benda i nedostatka financijskih sredstava, odužilo. No, nadamo se da će finalni proizvod moći biti tu do kraja ove godine. Naš album je konceptualni, dakle u pitanju je epska fantazija. Podijeljen je u tri čina i urađen na “fazon” opere, a svaka pjesma je jedno poglavlje knjige, koja će izaći zajedno s albumom. Za dva mjeseca izdat ćemo i naš EP mini album i vjerovatno će biti promocija tako da trenutno ne izlazimo iz studija.
Neosporno je da ste talent za glazbu naslijedili od oca Tife. Imate li njegovu podršku?
– Nikad nisam htjela da oca pretjerano uplićem u svoju glazbenu karijeru, da se eksponiram preko njegovog imena. Rekao mi je da je uvijek tu za sve što mi treba, ali da treba da se izborim sama. Slažem se s tim, mada u posljednje vrijeme često sjednemo navečer, popričamo o tome što smo radili, dokle smo stigli i imam njegovu podršku. Sve što snimim, pustim njemu da čuje, jer mi najviše znače njegov i mamin komentar. Na njihovim licima odmah vidim valja li ili ne ono što uradim.
Šta Vas otac najčešće savjetuje, koji je njegov recept za uspjeh?
– Da sve radim srcem. Ako se bavite glazbom, radite to iz srca ili nemojte raditi nikako. Uvijek mi to govori. Drugi savjet je da se od ovakve glazbe teško može živjeti u BiH i uvijek me savjetuje da pokušavam da se bavim sa što više stvari koje bih mogla iskoristiti, jer nikad ne znam što će me u životu čekati. Slažem se s tim. Dosta sam slična ocu, jer sam veliki emotivac, razumijemo se, na istim smo valnim dužinama.
Kako na Vas utječu negativna pisanja o ocu? Kako se nosite s tim?
– Trudim se da izbjegavam takve stvari, jer jako utječu na mene. No, svako ima pravo na svoje mišljenje. Ljudi misle da ga poznaju kroz neku priču koja je predstavljena u medijima. Nemam pravo nikome da pričam tko je on, ali pogađa me jako, jer ga znam iz druge perspektive i znam kroz što je prolazio. To je ta negativna strana posla kojim se bavi.
Šta ste naslijedili od oca, a šta od majke?
– Od oca sam naslijedila talent za glazbu i to mi je veoma drago, kao i emotivnost, koja, u principu, i nije toliko dobra, jer sam previše osjetljiva i hipersenzibilna. Svi mi kažu da to nije dobra stvar, ali ja to volim. Mama mi često kaže da sam ista tata. Od nje sam naslijedila tu prizemljenost, koja često nedostaje tati i meni, jer smo oboje u svom svijetu, u oblacima.
Na koncu, recite nam jeste li sretni u ljubavi?
– Da, moj momak je gitarist u mom bendu i vrlo sam sretna. Imala sam tu sreću da spojim ugodno s korisnim.
Tko je, od poznatih s kojima Vaš otac surađuje, ostavio najveći dojam na Vas?
– Mnogo sam njih upoznala. Gorana Bregovića sam upoznala, izuzetno cijenim tog čovjeka zbog svega što je uradio. Kad smo se upoznali, bio je veoma ljubazan i pitao me čime se bavim, treba li mi nešto pomoći. Sve pozitivno, zaista, mislim o njemu. No, najveći dojam na mene uvijek ostavi moj tata. Upoznala sam Tošu Proeskog kad sam imala devet godina, bila sam njegov veliki fan i njega pamtim.
– Većina nas u bendu “Dolia” ima neko glazbeno obrazovanje, svi imamo i svoje poslove mimo benda. Osim toga, studiram odnose s javnošću, imam ulogu u nekim predstavama… –govori Sara.
Radujete li se koncertu u Domu mladih 6. travnja?
– Veoma se radujemo druženju s grupom “Einsatz”, razmjenjivanju ideja, a možda i nekim zajedničkim projektima u budućnosti izvan granica BiH, tko zna, rekla je Sara za Avaz.
