Home Društvo Prošlog tjedna 100 žena je iz Mostara krenulo na planinu, pročitajte njihove...

Prošlog tjedna 100 žena je iz Mostara krenulo na planinu, pročitajte njihove dojmove: “Noga skliznu i ja poletih niz strminu, spasila me je…”

SHARE

Prije tjedan dana održao se X. uspon 100 žena na Žlijeb u spomen na inicijatoricu Marinu Dodig u organizaciji HPD Prenj 1933 Mostar. Marina je bila član društva i organizirala je I. uspon. Nažalost, njen mladi život je prekinut rano ali je ideja podržana od strane društva.

Jubilarni uspon se održao 15.4.2018.g., a na njemu je bilo ukupno 139 sudionika (neke majke su povele sinove), različitih uzrasta. Najmlađa sudionica je imala 4 godine, a najstarija 65 godina.

Na službenoj stranici  HPD Prenj 1933 podijelili su dojmove od samih sudionica uspona.

„Ove godine sam četvrti put sudjelovala na „usponu 100 žena u planini“ i definitivno nije posljednji. Ono što mogu sa sigurnošću potvrditi da je svaki put uspon bio drugačiji, priroda je bila totalno drugačija, svaki put sve ljepša iako se uvijek išlo u proljeće, tako da je dojam kao da svaki put ideš drugim putem. Na planini svatko ima svoj ritam hodanja tako da nikad ne završiš sa onim suputnikom s početka staze, što je super stvar za upoznavanje i druženje. Tako da pozivam sve žene ne samo iz Mostara nego iz Hercegovine da nam se pridruže., rekla je Marija Galić iz Čitluka.

Druga sudionica, također Marija, napisala je kako je oduševljena lijepim druženjem, doživljajem i iskustvom.

„Posebno me je dotaknula ljubaznost i srdačnost djevojaka koje su nas vodile. Ali rekoše mi; Marija idemo na uspon „100 žena u planinu“. Ti to možeš i ja im povjerovah. Šutim i znam da će biti teško. Divan dan, ne prevruć, mladost oko mene. Krenusmo. Strah u meni da moje teške i nemoćne noge neće izdržati ovaj napor, ali rekoše mi „Ti to možeš“. Ali već nakon kraćeg hodanja problemi s nogama. Disanje se ubrzalo, noge ukočile, srce uzlupalo. ODUSTAJEM. Ne mogu dalje. Ali jedno prelijepo djevojče stade pored mene s osmijehom na licu i reče da bez mene neće da ide. Opet pokušaj. Njena upornost vjera u mene i prekrasna planina dadoše  mi novu snagu. I ja polako korak po korak, prvo vrelo, drugo vrelo. Ja idem i uživam. Iznenada nezgoda. Krivi korak, noga skliznu i ja poletih niz strminu. Moj anđeo čuvar iza mene bez razmišljanja me dohvati ali obje krenusmo niz planinu. Tu se pokaza hrabrost i stručnost ove djevojke te nas ona izvuče na sigurno. Konačno  CILJ. Suze radosnice  srce kuca od ponosa i sreće. Moja velika pobjeda nad bolešću i samom sobom. Pokazalo se da vjera u druge i vjera u samoga sebe može čuda učiniti. Nemoguće ali istinito. Spremanje za povratak. Opet oko mene moji anđeli čuvari. Ne bojim se, ja im vjerujem, jer one mi rekoše „Ti to možeš“. Silazak spor i bolan ali prelijep i ugodan u društvu divnih djevojaka i prirode. Rekoše mi  “Ti to možeš ” i ja im povjerovah. I riječ postade djelo, opisala je Marija.

Sudionica uspona Mirela se zahvalila planinarkama što su im omogućile provesti jedan predivan dan. „Naravno da ću sudjelovati ponovo ako me posluži zdravlje“ napisala je Mirela.

Andrijana se zahvalila organizatorima uspona. „  Divno nam je bilo…. Sve pohvale za organizaciju najviše hvala našim vodičima. Moja curica oduševljena… I pita kad ćemo opet?, napisala je ona.

dav
dav