Kristina Zrinka Kožul je žena zmaj! Oboljela je od ‘multiple’, ali se nije predala: školovala se za pilates trenericu i sada vodi grupu žena pogođenih istom bolesti

Mi smo MS ratnice i sestre, volimo se ko sestre, hrabrimo jedna drugu, potičemo na odvažnost, pozitivu, vježbamo, družimo se, razmjenjujemo iskustva, pomažemo jedna drugoj osvijestiti ovu bolest koju imamo – ovako nam predstavlja svoju grupu “ratnica”, djevojki i žena oboljelih od multiple skleroze, njihova voditeljica i trenerica pilatesa 31-godišnja Kristina Zrinka Kožul koja i sama boluje od multiple skleroze (MS), bolesti središnjeg živčanog sustava.
Ali…, važno je to odmah preformulirati, preokrenuti, kao i čitav životni stav, reći će vam Kristina koja je sve to za početak sažela u jednoj jedinoj rečenici: “Ja imam multiplu, nema ona mene!”. “Nema ona mene, nema ona mene…” – kao da je tako čitavo vrijeme odjekivalo u pozadini, dok se sve življe i vatrenije nastavljao naš razgovor.

– Ne znam jesam li tu rečenicu ili misao negdje “uhvatila”, čula ili pročitala, ali to je ono moje, iskreno i istinski. To znači da puno toga držite u svojim rukama, da se ne smijete prepustiti i odustati, kao što se to mnogim curama događa, jer vi sami možete puno toga promijeniti na bolje – govori nam Kristina.

– Multipla skleroza je bolest središnjeg živčanog sustava. To su lezije, odnosno oštećenja na moždanim ovojnicama i duž cijele leđne moždine koje dovode do raznih smetnji od oštećenja vida, paralize lica, motorike, ravnoteže, govora, ne možeš hodati, ne možeš sjediti, gubiš osjet, ispadaju ti stvari iz ruke… Multipla skleroza dolazi u četiri oblika, ova koju mi imamo i koja se pojavljuje u većini slučajeva naziva se relapsno-remitentna, kada se izmjenjuju stanja aktivnosti bolesti i njezina mirovanja, dakle naizmjenice pojavljivanje i prestanak simptoma bolesti. Znači, vi izgledate potpuno zdravi, a onda nakon deset minuta možete dobiti razne simptome, ponekad ljudi ne mogu uopće shvatiti da smo bolesni. To vam je kao ruski rulet, nikad ne znate što će vas snaći, zato se to i zove bolest s tisuća lica, a ja bi rekla čak s milijun lica – ističe Kristina dodajući kako postoji terapija s lijekovima koja se uobičajeno prolazi, ali je isto tako i fizička aktivnost veoma važna, poput ovakvih vježbi pilatesa – pojašnjava dalje naša sugovornica, dodajući kako lijekovi za multiplu sklerozu spadaju u kategoriju skupih lijekova. – Moj lijek, primjerice, mjesečno stoji 8,5 tisuća kuna. Bilo bi bolje da država potakne ovakve projekte kako ljudi ne bi postali invalidi, nego ostali radno sposobni i bili od koristi svojoj zajednici i obitelji – veli Kristina.
– Za sada je multipla neizlječiva bolest, ali mi ne gubimo nadu i smatramo da neće uvijek biti tako – napominje nam Kike, kako je od milja zovu njezine pilates kolegice, koje se taman okupljaju za naš susret ispred male dvorane košarkaškog kluba na Gripama, gdje vježbaju dva puta tjedno. – Sve imamo multiplu, to vam je jedina ulaznica da možete doći vježbati s nama – na to će Kristina, kojoj je Udruga MS Tim Hrvatska pri Fitness učilištu platila tečaj za pilates instruktora kako bi mogla voditi vježbe za oboljele. Uvjet za tečaj bio je da je i sama oboljela, što je Kristinu, kaže, baš pozitivno iznenadilo.
Zagrljaji, osmijesi, stišću jedna drugu najjače što mogu, nek nadjačaju sve boli i tegobe koje im donosi multipla skleroza… Ovo je stisak zadovoljstva i pravog prijateljstva – poručuje Kristina.

– Evo, vidite i sami, što sam vam rekla, to su cure pune pozitive i dobrote, suosjećanja, ljubavi, osmijeha, zato smo odlična ekipa, jedna drugoj promažemo kroz priču i iskustvo nositi se sa svime – govori Kike objašnjavajući zašto je baš pilates, kojeg je upravo i osmislio njemački sportaš i trener Joseph Pilates, važan pri liječenju od ove bolesti.
– Multipla skleroza često nastaje uslijed velikih stresova, i “pritišće” osobe koje primaju puno emocija. Ja sam je primjerice dobila u dvadeset petoj godini, nakon veoma teškog poroda. Nakon toga sam dobila upalu vidnog živca – optički neuritis, prvo sam mislila da je to od nespavanja, mutio mi se vid na lijevo oko. I tako sam završila u bolnici na kortikosterodima, prestala sam dojiti… Imala sam sreću što je ovo bio školski primjer multiple skleroze, jer nekim ljudima trebaju godine dok se bolest ne dijagnosticira – govori Kristina. – Što da vam kažem o tome kako sam se tada osjećala, prvo je bila nevjerica… Pa, ti si tek prvi put majka, prisritna, rodila tek, dijete odlično napreduje, ima dva i pol mjeseca, sve super, a onda paf, “doslovno vas izbije iz cipela”. Prvo sam doma rekla mojima da ne smiju nikome govorit šta mi je, jer se bojiš da te ljudi odma počnu drukčije gledat, odma te vide u kolicima, a to nije fer, to nije opravdano, to ne mora bit tako – ističe Kristina, otkrivajući potom kako je i gdje našla snagu.
– Teško je prihvatiti tako nešto, jer si tek počeja živit, tek počinješ koračat kroz život, a onda te nešto tako nokautira. Nije jednostavno, bojiš se jer ne vidiš kako će tvoj život izgledati dalje, gledaš odmah na najgore, i zato treba proći zaista vremena i nekih drugih stvari dok to sebi dobrano osvijestiš. I dok to uspiješ izbalansirat i držat kako treba, kad to naučiš, stvari idu puno glađe, puno lipše. Nekoliko cura s pilatesa zna reći da im je drago šta su to dobile, jer ljudi koji su ih okruživali do tada nisu bili pravi, oni su otišli… Dolazi tako do razvoda brakova i dugih veza jer se ljudi prepadnu, nema razumijevanja. Ali, zato se pojavilo nevjerojatno puno dobrih, novih ljudi, punih ljubavi kojima se okružujemo, jer kad si uz takve ljude i tvoj život postaje takav, bolji i pozitivniji. Nema ništa šta te može pripremit na sve ovo, ali ima puno toga kako sam sebi možeš pomoći i zato sam došla na ideju da zajedno sa svojim curama, jer u svemu smo zajedno, i drugima, zapravo svima koji bolju od multiple skleroze pokažemo iz vlastita iskustva kako se može biti pozitivan – naglašava Kristina, dajući za primjer postignuće jedne kolegice iz skupine.
– A pogotovo kad si svjedok priče da cura nije skoro vidila, hodala, ni govorila, a danas ovdje iza treninga pije kavu s vama, te vidjeti koji je uspjeh postigla, a posebno nas raduje bilo kakav, pa i mali pomak, sretne smo jedna zbog druge… – prisnažit će sve sugovornice, i to kako im ova vježba svakako doprinosi. Pilatesom se vježbaju mišići koji su najmanje u funkciji, a koji su veoma važni i drže kralježnicu… Stvarate tako balans uma i tijela, da ste u savršenoj ravnoteži, u savršenom skladu. Najviše skreće pažnju na to da osvijestiš sebi svoje tijelo, a isto tako da shvatiš kako sve ono što si uzimao zdravo za gotovo nije tako. Kada postaneš miran i zahvalan, od tog koraka koračaš prema boljemu, usudila bih se reći prema izlječenju – pojašnjava Kristina dok nam se pridružuje još jedna mlada Splićanka Josipa Kuzmanić, 25-godišnja apsolventica povijesti i umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Splitu.
Multipla skleroza joj je dijagnosticirana prije godinu i pol dana, počelo je s parezom lica, iako je neke simptome uočila i četiri godine prije. – Kad mi je liječnica priopćila da imam multiplu sklerozu, nisam uopće reagirala, teže mi je bilo radi mame i sestara… Ja znam da sam jaka, ali bilo mi je jako teško radi cijele moje obitelji u kojoj smo već prošli teških bolesti. To mi je bilo najgore od svega. I onda sam mjesec dana primala terapiju, kortikosteroide, to me satralo, misec dana sam samo ležala i ništa nisam mogla, ali onda sam počela raditi na sebi, prominila prehranu, počela vježbat… Zapravo sam za ovaj tečaj čula u Varaždinskim toplicama, na kongresu u sklopu Nacionalnog dana oboljelih od multiple skleroze, tu sam upoznala mnogo ljudi. Čim sam došla na pilates kod Kike osjećala sam se kao doma, cure su me odmah razumile, kad su se pojavili i neki novi simptomi one su me uputile, mogla sam ih zvati u bilo koje doba dana i noći, jer su one shvaćale što prolazim – kazuje Josipa kojoj je na fakultetu još ostao diplomski rad.

– Paralelno radim i sezonski posao, uspijem sve nekako iskombinirati. Primijetila sam jako velik napredak otkad vježbam, mnogo mi pomaže pilates… Čim tako osjetim stabilnost i snagu navučem malo i štikle – s mladenačkim će veseljem Josipa, na što Kristina dodaje kako po njihovom izgledu ponekad ne bi rekli da ih uopće nešto boli. – Mlade, lijepe, dotjerane, pune osmijeha, to nam treba – potiče Kristina svoj tim za napredak, pa nas upoznaje sa svojevrsnom “veterankom” u grupi, Danijelom Sarić.
– Ja sam ovdje veteranka jer dugo bolujem od multiple skleroze, dvadeset jednu godinu imam tu dijagnozu, iako su i godinu dana prije krenuli problemi. Živim s tom spoznajom i dobro se nosim. A, šta mogu! – sve to govori uz osmijeh vedra 41-godišnja Danijela. – Uz medicinu, potporu naših obitelji, prijatelja, mojih sestara iz grupe, svima je naravno sve skupa lakše. Inače sam diplomirana ekonomistica i radim uredski posao, živim užurbanim ritmom kao i ostali, što danas nije jednostavno nikome, a kamoli nama s multiplom.
Imam jedno dijete, imala bih sigurno i više da nemam multiplu. Uopće u mojoj bolesti bilo je hrabrost roditi dijete, ali želja za osnivanjem obitelji bila je iznad svega i uspjela sam – s radošću će Danijela. – Kao što ste čuli, ova bolest ima tisuću lica, jedan tren ste super, pet minuta poslije ne možete ustati… Evo, i sad došetavši do ovdje noge su mi obuzeli trnci – govori nam 32-godišnja Zagrepčanka Tihana Arapović, koja se u Split doselila prije pet godina. “Zbog ljubavi”, kaže.
– I danas sam tu ostala, sviđaju mi se ljudi i atmosfera. Na vježbe dolazim koliko mi obaveze dopuštaju, trudim se koliko mogu. Radim u Udruzi za zaštitu okoliša “Sunce”, po struci sam inženjer biologije. Volim svoj posao, ispunjava moje potrebe i dopušta mi da se ne umaram previše s obzirom na bolest koju imam, a radim i s ljudima koji zaista imaju razumijevanja – govori Tihana. Kristina nadodaje kako se osobama s multiplom sklerozom nije lako zaposliti, jer kako objasniti šefu da si jedan dan dobro, a sutra nisi…
– Ni zdravim ljudima danas nije lako naći posao, a kamoli osobama s multiplom, no nadamo se da će se kod ljudi razviti svijest, kao i kod poslodavaca koji mogu koristiti i poticajne mjere za zapošljavanje oboljelih od MS-a – smatra Kristina. – Super je Kristina, pravo osvježenje, odlična trenerica, dobro prenosi znanje i općenito je među nama dobra atmosfera, puna razumijevanja, a kad je tako sve je puno lakše – zaključuje Tihana, dok njezina kolegica iz grupe, Milena, također potvrđuje kako je ostvarila dobar napredak vježbanjem.
– Ako nekoliko dana ne vježbam, vidim da mi fali, a i super je druženje, puno toga saznamo jedna od druge – kazuje Milena, a kretanje i aktivnost na pilatesu godi i Ružici Žitko, koja od multiple skleroze boluje pet godina.
I trenerica Kristina na novom je životnom putu, kaže: – Napokon radim ono što volim. Završila sam za turističkog vodiča, jer obožavam našu baštinu, a s druge strane čitav moj život koji je i do sada bio posvećen sportu, atletici i odbojci, te plesu, sada nastavljam vođenjem pilates vježbi. Ispunjava me druženje s ovim curama, kad netko postigne bilo kakav napredak, mi se zajedno radujemo.
– Bitno je mijenjati sebe, dok sam bila zatvorena, nepovjerljiva i imala obrambeni stav samo su se oko mene skupljali komplicirani i teški ljudi, a danas sam novim stavom otvorila svoj svijet predivnim ljudima, za koje nisam mogla zamisliti da postoje. Zato ovim predavanjem želimo iz svog iskustva pokazati kako se može naprijed. Ova bolest vas mijenja nagore ili nabolje, ako se dobro namistite ili postavite ova će vas bolest promijeniti na bolje, maknit će vam sve gluposti iz glave i itekako odrediti šta vam je važno, a šta nije. Ako je ne prihvatite, slomit će vas i zgužvat, i puno lošeg učiniti, ali tu ste vi. Vi možete sve uzeti u svoje ruke – hrabri Kristina i poručuje: Ja to znam iz svog iskustva. Meni osobno, život je tek počeo!