Srpska policija spriječila je u nedjelju radikalnog političara Vojislava Šešelja da održi skup u selu Hrtkovcima, simbolu progona Hrvata iz Srbije 90-ih godina.
Već na ulazu u Srbiju iz Hrvatske, na graničnom prijelazu Šid, kada je u nedjelju ujutro čuo kamo smo naumili, pogranični policajac kratko nam je rekao: “Uzalud idete, sve je blokirano”, a uskoro smo se u to i sami uvjerili, piše Glas Slavonije.
Na izlazu s autoceste kod Rume bilo je više desetaka policajaca koji su u trenutku bili spremni blokirati cestu ako bude potrebno, a u nekoliko kilometara udaljenom Jarku, prvom selu do Hrtkovaca, kordon policajaca i žandara priječio je prelazak preko mosta kojim se ide u Hrtkovce. Policajci su bili na svim prilazima i nisu puštali nikoga osim stanovnika ovog sela. U Jarak je stigao i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj, a kao njegova prethodnica pojavio se muškarac u bijeloj majici na kojoj je s prednje strane bila Šešeljeva slika s natpisom “pobjednik” i “Srbiju u srpske ruke”, a na leđima srpski grb s četiri tocila. Stao je pred policijski kordon, ali nije tražio da ga puste jer to je više bila predstava za novinare, a bilo ih je možda i stotinjak, što iz Hrvatske što iz Srbije.
Bila je to uvertira u dolazak Šešelja i njegove svite sa zastavama na kojim je slika osuđenog ratnog zločinca i karta Velike Srbije, a bila je tu i prava četnička zastava kakvu su nosili po Vukovaru 18. studenoga 1991. na kojoj je mrtvačka glava na crnoj pozadini i piše “s vjerom u boga – za otadžbinu i slobodu”, a ispod glave “sloboda ili smrt”. Selom se vrzmalo i nekoliko muškaraca u crnim odorama i šajkačama s kokardama, četničkim oznakama, što je nešto poput stranačke vojske radikala. Uobičajenom retorikom Šešelj se obraćao svojim pristašama koji su imali majice s njegovim likom, ali i novinarima. Netko je donio naslonjač da se “vojvoda” malo odmori u hladu i pohvalio se kako je stolac donio iz Šida. Šešelj je zapitao zašto nema stolaca i za novinare, a mogao se čuti tihi odgovor: “Stolac je za ratnog zločinca.”
– Evo, ja ću iznajmljivati stolac 100 dinara za 15 minuta sjedenja – pokušavao je biti duhovit vođa srpskih radikala dodajući kako ih na putu nitko nije zaustavljao i da je dva puta bio Hrtkovcima na manjim mitinzima i nikada nije bilo nikakvih nereda. Rekao je kako je Srpska radikalna stranka najavila za 6. svibnja miting u Hrtkovcima pod nazivom “Đurđevdanski radikalski uranak”, ali su ga vlasti “bez ikakva razloga zabranile”.
– Nikakve opasnosti nije bilo za ljude, za imovinu i svi naši mitinzi su uvijek bili mirni i bez incidenata. Čak i famozni miting 1992. u Hrtkovcima je prošao bez ijednog incidenta. A onda je krenula javna kampanja izmišljotina, laži, kleveta, da su bacane bombe, da su ljudi protjerivani, da su ljudi noću odvođeni, ubijani, ranjavani, prebijani – sve najordinarnije laži. Nikada nitko tijekom ratova nije iz Srbije protjeran. Nikada nitko iz Hrtkovaca nije otišao u Hrvatsku a da prethodno nije u skladu sa zakonom zamijenio imovinu, i to ovjerio kod hrvatskih i srpskih vlasti, i sve to uz posredovanje Rimokatoličke Crkve. Između 1991. i 1995. nikada Srbi nisu mogli putovati iz Srbije u Hrvatsku, ali mogli su Hrvati s srpskom putovnicom i još ako dobiju potvrdu od Rimokatoličke Crkve da su kršteni. Ti su podaci izneseni na mom suđenju u Haagu kada je svjedočio lažljivi i pijani tada hrtkovački župnik, Niko Kraljević – rekao je Šešelj dodajući kako su ga svjedoci lažno optuživali za progon Hrvata, pa je netko svjedočio “kako sam rekao da se pobiju sva djeca iz miješanih brakova” te da je presuda u Haagu nezakonita jer “u Srbiji nikada nije bilo napada na civilno stanovništvo”.
Osuđeni ratni zločinac drži kako mediji u Srbiji prenose laži o njemu “i jedan Čanak koji je oduvijek vodio ustašku politiku više puta ponavlja da nije bilo Hrtkovaca, ne bi bilo Oluje”.
– A što je izazvalo Hrtkovce? Srbija je već bila preplavljena srpskim izbjeglicama iz Hrvatske koji nisu stigli ni najosnovnije stvari u vrećice potrpati koliko su brzo morali bježati da ih ne zadesi sudbina obitelji Zec. Zauzimali smo se za reciprocitet, ali režim u Srbiji to nije htio. Ako je Tuđman već ’91. protjerao 150-200 tisuća gradskih Srba, zašto Srbi ili neki od njih ne bi razmijenili imovinu s Hrvatima pa da dođe do civilizirane razmjene stanovništva. I kada se to događalo (misli na odlazak Hrvata iz Srbije, nap. a.), uvijek je bilo spontano, ali civilizirano i nikada Hrvat nije morao bježati, nikada ni jedan nije ubijen, pretučen. U Haagu je pijani svećenik Kraljević tvrdio da su Srbi opljačkali župni stan, a ja sam im pokazao dokumente da su to učinili Hrvati – govorio je Šešelj novinarima dodajući kako Hrvatska “i danas želi oteti 11.000 hektara na lijevoj obali Dunava”. “To nećemo dopustiti i nećemo prihvatiti nikakvu arbitražu”, rekao je.
Za popis Hrvata koji je čitao 6. svibnja 1992. kaže da je to bio popis “Hrvata koji su već otišli iz Hrtkovaca i bili u zengama”. Na pitanje o odnosima Hrvatske i Srbije Šešelj je ponovio svoju mantru o “Srpskoj Krajini”.
– Nema poboljšanja odnosa s Hrvatskom dok je Srpska Krajina okupirana. A mi ćemo osloboditi Srpsku Krajinu – povikao je Šešelj. Prišao je potom policijskom kordonu i rekao kako su ih “uzalud tu postavili jer ja ne namjeravam trčati njivama do Hrtkovaca, to bih napravio da sam mlađi”.
Već oko podneva malo je Šešeljevih pristaša i novinara još ostalo u Jarku, ali su zato jake policijske snage i dalje blokirale prilaze Hrtkovcima, zaključuje Glas Slavonije.
Pogledajte prilog Al Jazeere o današnjem skupu ispod
Inače, po završetku Šešeljovog skupa došlo je do incidenta kada je Đorđo Žujović, član Predsjedništva Liberalno demokratske partije, došao sa skupinom svojih članova stranke, istaknuli su transparent: ‘Šešelj ratni zločinac’, a Žujović je na megafon rekao: ‘Šešelj je ratni zločinac, treba mu se oduzeti zastupnički mandat!’.
Jedan od članova Radikalne stranke ga je potom udario šakom. Policija ih je razdvojila, a radikali su vikali “Ustaše, izlazite iz Srbije”, javio je Dnevnik.ba.
