– Teacher, kako ću gostu reć da mora ugasit klimu kad izlazi iz apartmana?
– Please, turn off an air condition when you live apartment! – A kako ću reć da mora zaključat vrata na odlasku?
– Please, lock the door when you leave… “Spasonosne” su ovo rečenice za splitske iznajmljivače, pa ih revno zapisuju u svoje bilježnice dok sjede u jednoj od učionica Centra znanja stranih jezika na Prokurativama. Riječ je o polaznicima brzog tečaja engleskog jezika koji već četiri godine za ovu kategoriju građana organizira i financira Turistička zajednica grada Splita.
Interes je ogroman, a 50-ak predviđenih mjesta nedovoljno za sve one iznajmljivače koji bi ove sezone željeli prozboriti koju riječ s gostom, umjesto da se crvene, mutavo smješkaju i komunikaciju prepuštaju susjedu ili unuku osnovcu.
Kako bi konačno nešto tu učinili, pojedinci su u klupe ponovno sjeli nakon 40 i više godina. Znanje engleskog svelo im se na “hello”, “goodbye” i “thank you”, jer se jezikom nikad u praksi nisu služili. Među polaznicima je znatan broj i šezdesetogodišnjaka, pripadnika onih socijalističkih generacija koji su imali tu (ne)sreću da uče ruski…
Jedna od njih je iIvanka Šperanda (62), koja se iznajmljivanjem bavi zadnjih 10 godina. Znala je, povjerava nam, tri osnovne fraze: “Welcome”, “Thank you for your visit” i “See you next summer”. Ako bi se turist zaželio malo čavrljanja, pa uputio još koje pitanje, Ivanka je bila na teškim mukama.
– A šta da vam kažem, osjećala sam se baš glupavo… U pomoć bih pozvala supruga ili sina ako bi bili tu… Bojiš se ostat sam u kući s turistima, da dođe do nekog problema ti si nemoćan, možeš komunicirat samo na mote! Nije bilo lako sjesti u klupe sa 60 godina, ali jednostavno sam znala da moram to učiniti.
Sve što ovdje učimo prođem poslije s unukom koji ide u peti razred osnovne škole. On se smije bakinom izgovoru, ali ima strpljenja. Pišem redovito domaći rad, nisam “picala” nijedan sat, valjda će ostat šta u glavi – kaže gospođa Ivanka.
Klupu ispred nje zauzela je Mirjana Runjić(46), iznajmljivačica iz Varoša. Doticaja sa svojim gostima imala je, kaže nam, jedino kad bi došla očistiti apartman. I tada bi ih nastojala izbjeći po svaku cijenu, u panici da je tko ne bi što priupitao…
– Ma, učila sam ja engleski 12 godina u školi, ali ispari vam sve to ako jezik ne govorite. Ponekad bi mi se učinilo da bih možda i znala nešto reći, ali me bilo sram kako ću to izgovoriti, pa sam radije šutila. Nakon ovog brzog tečaja planiram upisati onaj standardni, od 70 sati – okuražila se Mirjana.
– Napišite da nam je “teacher” super – dobacuju polaznici, među kojima je zamjetno više žena negoli muškaraca…
– U grupi koju vodim samo su dvojica iznajmljivača. Žene su valjda otvorenije za nove izazove, spremnije priznati da nešto ne znaju i da su voljne učiti. Ono što im je zajedničko jest da se svi boje govoriti “naglas”, kad ih prozovem uzdišu i mole “Nemojte mene!”… Dolaze ovdje mahom sa stavom “Mi smo stariji, mi to ne možemo”. Ohrabrujem ih, naravno, da se ne ustručavaju i da govore jezik jer ga drugačije neće naučiti – kaže Ana Bertolino, profesorica engleskog.
Nakon 35 sati, koliko traje brzi tečaj, iznajmljivači bi, prema njezinim riječima, trebali usvojiti osnove konverzacije s gostima, toliko da, primjera radi, znaju opisati svoj apartman, objasniti gostu kako će ga pronaći, uputiti ga do centra grada, trgovine ili restorana…
– Gramatika im je najteža. Ne mučimo ih puno time, ali osnovna glagolska vremena moraju usvojiti. Izgovor je na početku rusko-albanski, ali i to se s vremenom popravi. Uvijek im kažem da me slobodno pitaju ono što bi željeli naučiti, a da bi im bilo korisno u njihovom poslu jer sama nemam iskustva s iznajmljivanjem. Shvatila sam da ih većinu muči to što im gosti ne gase klimu kad izlaze, zaborave zaključati vrata i bučni su u noćnim satima.
Sad će ih na engleskom moći zamoliti da to više ne rade – govori “teacher” i dodaje da u učionici zna zazvoniti mobitel jer polazniku tečaja u apartman upravo stižu gosti. Iznajmljivači, međutim, ne zabušavaju u pitanju svojih obaveza i ne shvaćaju olako tečaj koji sami nisu platili, dapače, tvrdi profesorica, na kraju sata obavezno traže i domaći rad.
Ulažite u znanje, a ne u zidine
Ljudi bjesomučno zidaju i preuređuju svoje stanove u apartmane kako bi prostor učinili primamljivijim za gosta. Zaboravljaju, međutim, da je u cijeloj priči ključna komunikacija – da se svaki nesporazum može izgladiti razgovorom ili, pak, “narasti” ako postoji jezična barijera. Jezik je stoga jedna od bitnih kompetencija za razvoj turizma. Standardni tečaj engleskog jezika u trajanju od 70 sati kod nas košta 1600 kuna, a to je cijena koju će iznajmljivač olako izdvojiti za dvije bolje špine. Na učenju jezika koje mu samo može donijeti još više gostiju, naši ljudi, nažalost, još uvijek štede – govori Ana Mijan, ravnateljica Centra. Prema njezinim bi riječima tečajeve engleskog trebalo organizirati i za druge turističke djelatnike – konobare, trgovce, kuhare… Na znanje svim cehovima koji okupljaju radnike u turizmu i ugostiteljstvu.
U klupama na vrijeme
Iz Turističke zajednice grada Splita napominju da su zbog velikog interesa iznajmljivača ove godine organizirali tečaj engleskog u dvije grupe, a sve one koji nisu imali priliku sudjelovati pozivaju da prate obavijesti na njihovoj web stranici www.visitsplit.com, kako bi na vrijeme osigurali mjesto za buduće edukacije, piše Slobodna Dalmacija
