Home Šport Najviši Hercegovac dolazi u rodni grad pokušati pomrsiti račune Zrinjskom

Najviši Hercegovac dolazi u rodni grad pokušati pomrsiti račune Zrinjskom

SHARE

Mostar ove sezone uživa u uspjesima svojih sportaša. Nogometaši su osvojili treću uzastopnu titulu, u futsalu je grad na Neretvi također dobio novog-starog prvaka države, rukometaši su izborili Final-four kupa, a košarkaši su ušli u veliko finale protiv Igokee.

Košarka je ono što posebno zanima Mostarce sudeći po punim dvoranama kada igra HKK Zrinjski. Zaslužili su tu podršku s tribina košarkaši Hrvoja Vlašića zbog sjajnih igara u prvenstvu.

Ostala je još jedna prepreka, ona najteža, finale protiv Igokee koja je apsolutni vladar bh košarke posljednjih godina. No, Plemići su ih dva puta već pobijedili ove sezone, a i u ovom finalu imaju utakmicu više kod kuće.

No, u polufinalu protiv Bosne, momčad iz Aleksandrovca je pokazala kako je ovaj play-off shvatila ozbiljno i da će ove utakmice u finalu biti potpuno drugačije.

Tim sjajnim igrama Igokee pridonio je i jedan Mostarac. Centar Robert Rikić koji sa svojih 218 cm službeno slovi za najvišeg Hrvata (mada, čini se, nisu računali Brunu Šundova koji ima 221 cm). No, kako god, sigurno je najviši Hercegovac.

Zanimljivo ovaj Mostarac, nikada nije igrao za HKK Zrinjski, već za drugi ‘plemićki’ klub jer je sportsku karijeru započeo kao rukometaš. Tek kasnije odlučuje se za košarku u matičnom mu klubu KK Dubrovnik.

Uoči prve finalne utakmice i njegovog dolaska u rodni grad, Rikić je dao intervju za Dnevnik.ba.

 

Pred nama je veliko finale između Zrinjskog i Igokee, što očekujete od prvog susreta u Mostaru?

Očekujem paklenu atmosferu, najmanje onakvu kao protiv Sparsa. Lijepo je vidjeti punu dvoranu, Zrinjski je po prvi put u finalu BiH prvenstva i vjerujem da će se ti momci boriti i pokušati izboriti do kraja. Dok sam igrao u Širokom izborili smo prednost domaćeg terena u finalu i Igokea je startala s druge pozicije, pobijedili smo prvu ali izgubili ostale tri. Kvaliteta cijele ekipe Igokee je tada prevladala, tako da prednost domaćeg terena znači, ali i nije presudna.

 

Igokea je dva puta izgubila od Zrinjskog, što je pošlo po krivu u tim utakmicama i na koga morate obratiti pažnju u ovom finalu?

Da, Zrinjski je obje utakmice igrao odlično i kao sve ekipe koje su igrale protiv nas, dodatno su motivirani kada igraju protiv aktualnog prvaka. Mi jednostavno nismo bili pravi obje utakmice, nismo igrali ono što smo se dogovorili i Zrinjski nas je lako iskažnjavao, pogotovo njihovi bekovi kojima smo dali prostora da se raspucaju. Zato moramo u finalnu seriju ući mnogo angažiranije i agresivnije i igrati tj. nadigravati se kao protiv Bosne u polufinalu.

 

Relativno lagano ste riješili Bosnu u polufinalu. Je li ovo bila naznaka kako ste svoju igru podigli na još veću razinu?

Može se reći da smo Bosnu laganije prošli nego što se to možda očekivalo. Razlog je možda njihova kratka klupa, dosta potrošenih igrača, ali prvenstveno mislim da je to i rezultat naše igre kojoj smo težili otkada je novi trener stigao. Imali smo bljeskove naše igre kojoj smo težili i prije ali nam je trebalo vremena da uhvatimo konstantu baš zbog te promjene trenera i privikavanja na neke nove stvari. Ali tu smo sada, pohvatali smo sve konce, kako se kaže, i idemo da obranimo titulu.

 

Nakon Budućnosti, u Igokei ste se u potpunosti pronašli. Kako ste zadovoljni svojim igrama i s momčadi ove sezone?

U Budućnosti se dogodio konflikt predsjednika i trenera. Predsjednik je htio da dođem, a trener nije bio za to i zbog toga je patila moja minutaža i igra. Ali ta stranica je sada iza mene. Igokea je nova stranica u mojoj karijeri i ne mogu reći da sam bio najzadovoljniji od početka. Razlog je što kad sam god dobio veću minutažu vratio bi to na terenu, a nitko nije proigrao s 10 minuta u prosjeku kao što sam ja imao prošle sezone. Međutim, ove sezone za 16 minuta u prosjeku imam odličnu statistiku, mada smatram da sam zaslužio i više, ali što je tu je. Igram dobro, igram dosta i iako sam zadovoljan svojim igrama, smatram da mogu dosta bolje, i želim bolje. A, što se tiče naših igara tijekom sezone, dosta smo oscilirali, ali razlog tomu je što se dosta igrača promijenjeno. Dolazili su i odlazili brzo, prilagođavali smo se njima, da bi ubrzo ostali bez njih. Ali, cilj je ostvaren, a to je ostanak u ABA ligi. Također uprava je izrazila zadovoljstvo našim plasmanom. Ekipa je super, dosta se promijenila od prošle sezone, ali svi momci su odličnog karaktera, vrijedni, atmosfera je tijekom cijele sezone odlična i bilo je jako bitno da smo ostali skupa mi koji smo od početka tu, zbog kemije u ekipi.

 

Što kažete na činjenicu da se košarka ‘vratila’ u Vaš rodni grad? Par riječi o atmosferi na Bijelom Brijegu u utakmici protiv Vas, ali i protiv Sparsa. 

Drago mi je za sveukupni sport u Mostaru, nogometaši su prvaci, rukometaši u vrhu lige i košarkaši igraju po prvi put u povijesti nacionalno finale. Inače, regija Hercegovina je puna talentiranih košarkaša već dugo vremena i drago mi je što su dvorane pune ove sezone i nadam se da će biti još toga u budućnosti. Atmosfera je bila sjajna protiv nas, a protiv Sparsa još bolja i ne očekujem ništa manje u finalu. Ali, onda se povlači ono dugogodišnje pitanje dvorane u Mostaru. Zašto ‘moćnici’ i vlasti ne prepoznaju to kao svi mi ‘obični’ ljudi. Gradu je potrebna dvorana, jer odmah će biti bolje škole košarke, rukometa i ostalih sportova, privući će se sponzori, i ne sumnjam da će se i ta prijeko potrebna velika i uređena dvorana napuniti kao i ova mala školska. Dvorana koja se tek sad malo ‘renovira’, a koja se nije nešto znatno promijenila još otkada sam ja išao u osnovnu školu, a imam 28 godina. Nadam se da će se malo trznuti i uložiti u sport, odnosno razvoj sporta jer Mostar to treba i zaslužuje.

 

Planovi za budućnost, ostajete li u Igokei ili želite novi izazov?

Za sada sam u Igokei i imam ugovor, ali imam želju da se okušam u nekoj jačoj ligi jer mislim da sam spreman za nove izazove, a i smatram se ambicioznom osobom pa tako uvijek težim nečemu višem. Ali, o tom potom, ostao je još jedan cilj, a to je osvajanje nacionalnog trofeja, a onda što Bog da dalje, piše Dnevnik.ba