Home Zanimljivosti Iz plićaka izvukli grdosiju od 230 kilograma, snimka je odmah postala viralna,...

Iz plićaka izvukli grdosiju od 230 kilograma, snimka je odmah postala viralna, ali sve bi moglo naopako završiti; Mještani se brane: Šta smo trebali napravit? Pustit je da tu ugine i usmrdi se?!

SHARE

Ante Sikirić, Ante Kunce, Frane Šimunić Gančo i Marin Šimunić, četvorica Bibinjaca koji su u utorak popodne izvukli 230 kilograma tešku tunu iz plićaka uvale Jaz, mogli bi vrlo lako prekršajno odgovarati zbog krivolova i državi platiti kaznu veću od 200 tisuća kuna.
Jer, ako je bez posebne dozvole, tunolov je krivolov.

Naime, njihov “big game fishing” u središtu mjesta, zabilježen i na videu koji je u rekordnom roku postao viralni hit, poslužit će kao dokazni materijal zadarskim ribarskim inspektorima, koji su već u srijedu pokrenuli inspekcijski postupak protiv odgovornih osoba, potvrdili su nam u Upravi ribarstva Ministarstva poljoprivrede.
– Postoje indicije da je prekršen Zakon o ribarstvu, no o kojim se sve prekršajima radi, u ovom je trenutku teško reći. Inspekcijske službe dobile su nalog i nakon što ribarski inspektor iziđe na teren i utvrdi što se dogodilo, moći ćemo znati kakve će mjere protiv počinitelja biti poduzete. U ovom trenutku to je nemoguće procijeniti jer se radi o potencijalno više prekršaja. Sumnjivcima je upućen poziv na očitovanje, to će biti obavljeno u ponedjeljak ili utorak, i kad cijeli nadzor bude završen, znat ćemo o kakvim se sve prekršajima radi – kazao nam je Mario Rogošić, načelnik sektora za nadzor i kontrolu ribarstva.
A raspon prekršaja zbog kojih četvorica Bibinjaca mogu biti kažnjena je podugačak. Za potrebe naše male analize broja prekršaja i visine mogućih sankcija, poslužit ćemo se slučajem iz 2012. godine, kad su se četvorica Makarana medijima pohvalila svojim ulovom, dva iglana od 15 i 17 kilograma, koje su ubili ostima, za što im je prijetila kazna veća od 200 tisuća kuna.

Pa, krenimo redom…
Da bi odredili broj prekršaja i sukladno tome visinu kazne, inspektori najprije trebaju utvrditi koliko je osoba sudjelovalo u lovu na tunu, zatim jesu li te osobe ujedno i pravne osobe, odnosno je li netko od njih profesionalni ribar. Ako slučajno netko ima status profesionalnog ribara, postavlja se pitanje je li imao dozvolu za lov na krupne ribe. Ako je nije imao, bez obzira bio profesionalni ribar ili ne, kazne se kreću od 10 do 150 tisuća kuna.
Nadalje, tuna se, kao i druge krupne ribe (iglun, iglan), ne smije loviti ostima, što su upravo napravili u Bibinju. Osti su kao osnovni ribolovni alat zabranjene za lov na krupne ribe i mogu se eventualno koristiti kao pomoćno sredstvo. Predviđena maksimalna kazna iznosi nekoliko desetaka tisuća kuna.
Osim toga, ako budu optuženi, Bibinjci bi morali nadoknaditi štetu “počinjenu ribama i drugim morskim organizmima”, koja se izračunava na osnovi težine i vrste ribe koja se množi s koeficijentima po tablicama koje ima Inspektorat uprave za ribarstvo. To bi mogao biti mali problem za inspektore jer bibinjska tuna nije službeno izmjerena, a nije se ni prodavala, nego je mahom podijeljena mještanima ili je završila na gradelama na zajedničkoj fešti.
Podsjetimo da je Makaranima za svakog iglana prijetila maksimalna kazna od 30 tisuća kuna.
Sankcioniranje, međutim, tu ne prestaje. Utvrdi li se da je riba ulovljena u luci, kako to određuje nadležna lučka uprava, a golema tuna je ulovljena u plićaku mjesne uvale Jaz, to je novi prekršaj…
Kad se svi ti prekršaji i kazne zbroje (ako nema još nekih), vrlo lako bi se moglo dogoditi da, ako inspekcija odluči podignuti prekršajnu prijavu, ribari dobiju poziv za sud koji odlučuje o visini kazne. Budu li kazne maksimalne, bibinjski junaci dana mogli bi ostati kraći za nekoliko stotina tisuća kuna kazne.
Iz Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede upozoravaju da se sankcije za ribare iz 2012., odnosno prije ulaska Hrvatske u EU, ne mogu automatski uspoređivati s današnjim zakonodavstvom jer su neke kaznene odredbe u ribarstvu u međuvremenu postale prekršajne. No ipak su nam potvrdili da je većina prekršaja ostala ista kao i prije ulaska u Uniju.
A što o cijeloj toj pomalo apsurdnoj situaciji u kojoj su se našli kažu sami “sumnjivci”?
– Što? Prijavili su nas? Neka dođu po cilo Bibinje! – čudi se našem pozivu Marin Šimunić, jedan od trojice Bibinjaca koji su priskočili u pomoć Anti Sikiriću da iz plićaka izvuče 2,2 metra dugačku tunu.
– U tome je sudjelovalo 10-15 ljudi, ne samo nas četvorica, a gledalo nas je pola mista. U početku nismo ni znali da je to tuna. Kad smo vidjeli da se nešto u vali koprca, mislili smo da je lica ili gof. Pokušali smo je odvesti u duboko, ali riba nije htjela, zabila se u plićak. Izgledalo je kao da ima oštećenu leđnu peraju. Šta smo trebali napravit? Pustit je da tu ugine i usmrdi se dok dođu ljudi iz Oceanografskog instituta ili Inspektorata… – pita se Šimunić, priznajući da ni on, ni njegovi prijatelji kojima je pomogao, nisu profesionalni ribari, niti imaju ribarske dozvole.

Sve ću uzet na svoja leđa!

Marin Šimunić kaže da još nije dobio poziv za očitovanjem o događaju od Inspektorata…
– Neka dođu, ja ću za sve preuzeti odgovornost. I to je za ljude – poručuje Šimunić, priznajući da se nešto slično nikada u Bibinju nije dogodilo, da jedna tako velika riba uđe u plitku uvalu i ne želi iz nje izaći. Kao da je baš tu htjela okončati svoj život.., piše Slobodna Dalmacija