Home Zanimljivosti Srebrnjak mu postao premali: Braco iz ljubuškog Graba nakon Amerike osvaja i...

Srebrnjak mu postao premali: Braco iz ljubuškog Graba nakon Amerike osvaja i Europu

SHARE

U vezi s Bracom nema ničeg nadnaravnog, sve se može objasniti biokemijom: riječ je o atipičnom obliku placebo efekta koji može proizvesti fizičko i mentalno ozdravljenje na način da pacijenti pomažu sami sebi, kaže Drago Plečko

U vezi s Bracom nema ničeg nadnaravnog, sve se može objasniti biokemijom: riječ je o atipičnom obliku placebo efekta koji može proizvesti fizičko i mentalno ozdravljenje na način da pacijenti pomažu sami sebi, kaže Drago Plečko

Podne u južnoj Srbiji. Pokapaju 19-godišnju suprugu Toplice Prokića koja je u nastupu depresije počinila samoubojstvo nakon nekoliko mjeseci braka. Zrak para pet hitaca. Ženina braća smatraju Prokića krivim i samo ga čudom svi promašuju. Drugi je dan na putu u Hrvatsku gdje mijenja poslove dok se nije skrasio na tržnici u Utrinama gdje prodaje ribu. Usput ženama gata iz malenog ogledalca kakva nalazimo na sajmištima. Ubrzo ga pohode stotine, kupuju mu 60-kvadratni stan na Srebrnjaku gdje ga, nakićenog kilogramom zlata, obilaze kolone ljudi. Autor je čak 13 knjiga koje nemaju nikakve književne, filozofske ili religijske vrijednosti. Ipak, prodaju se kao halva i Prokićev kult nezadrživo raste. Stotine se zaklinju da im je promijenio život iako nije baš jasno kako.

Cijele dane uz njega provodi i mladi ekonomist Josip Grbavac koji ga prati i na izlet u Durban u Južnoafričkoj Republici. Za vrijeme kupanja na plaži Santa Lucia Prokić se utapa, a u zagrebačkoj zračnoj luci lijes čeka tristotinjak najvjernijih sljedbenika. Oni odmah Josipa Grbavca, kojeg je Prokić zvao Braco, imenuju novim “guruom”.

No, kako Prokić nije imao nikakve vjerske doktrine, učenja, nije se bavio bioenergijom, sugestijom, vradžbinama niti je imao ikakve organizacije, mladi nasljednik uvodi novi, još bizarniji stil. Braco uopće ne govori (u početku jest razgovarao s posjetiocima na Srebrnjaku koji uskoro prerasta u velik centar, a kasnije dobiva i hram obložen čistim oniksom) i samo stoji i gleda u masu od 200-tinjak ljudi koliko ih odjednom stane na jednu seansu. Na rođendan mu svake godine dolazi 10 tisuća ljudi iz čitave Europe…

Misterij zvan Braco

Drago Plečko, najpoznatiji hrvatski istraživač paranormalnoga, autor knjige “Misterij zvani Braco”, jedan je od rijetkih koji je komunicirao s iscjeliteljem sa Srebrnjaka. “Moj je posao da djelujem na ljude, a mediji neka interpretiraju moj rad na način kako god žele”, poručio je javnosti svojedobno preko Plečka koji kaže da Braco ne želi interpretirati ono što radi nikome jer tvrdi da ni sam sasvim ne razumije ono što mu se događa iako o tome ima svoj stav. I to je, zapravo, sve što je ikada javno izustio Braco, ali putem posrednika. Nikada nije dao ni jedan intervju, čak ni na vlastitim DVD-ima, niti se igdje reklamirao. Sa svojim pacijentima komunicira tek pogledom, najčešće u trajanju od nekoliko minuta.

– Intenzivno razmišljam kako jedan mladi čovjek bez ikakve propagande u medijima (nikada nigdje, čak ni na vlastitim DVD-ima nije dao nijedan intervju niti progovorio!), koji uopće ne kontaktira s gomilom, čiji je modus operandi jedinstven, puko zurenje u ljude, a nema ni nekakvu posebnu životnu filozofiju, može imati tako enorman utjecaj na mnoge, među njima i mnoge intelektualce – navodi Drago Plečko pa dodaje kako se u Republici Srpskoj na jednom mjestu skupilo 7600 ljudi samo zbog Brace. Čitavih je 36 sati održavao seanse običnog gledanja u masu koja je pokazivala sve znakove zapadanja u trans.

– I u Skoplju sam bio s njim. Svi su nas mogući mediji, više televizijskih postaja i novina, bez nekog suvislog argumenta žestoko napali. Ipak se skupilo čak 9000 ljudi koji su frenetično dočekali čovjeka sa Srebrnjaka čekajući na livadi satima, usred ciče zime – prisjetio se Plečko.

Josip Grbavac | Autor : Goran Kovacic/PIXSELLFoto: Goran Kovacic/PIXSELL

S godinama, Braci je Srebrnjak – ulica u središtu Zagreba nadomak Kvaternikova trga – postao preuzak, premali. Najprije su, 2016. godine, stigle vijesti o Bracinu prodoru u Ameriku. Njegova popularnost mogla se “izmjeriti” i količinom viđenijih lica iz svijeta šoubiznisa koji su pohodili premijeru dokumentarnog filma “Snaga tišine” autora Jakova Sedlara, upriličene u Los Angelesu i New Yorku. Među brojnom američkom publikom, naime, fotografirati se s Bracom poželjeli su i “crna pantera” Naomi Campbell, glumci poput Andie MacDowell, Chrisa Baranskog, Armanda Assantea.

Kako se o Braci dotad znalo tek na kapaljku, Sedlarov film donio je dotad neviđen uvid u biografiju Josipa Grbavca Brace. Rođen je u studenom 1967. u Zagrebu kao jedino dijete u dobrostojećoj obitelji koju je prehranjivao otac, uspješan poslovni čovjek. Porijeklom iz ljubuškog sela Grab. “Odmalena je Braco odlazio u prirodu kada je želio pronaći mir i unutrašnju ravnotežu, provodio sate i sate potpuno sam, učeći na klupama uz maksimirsko jezero. Nakon završetka studija ekonomije na Sveučilištu u Zagrebu krenuo je stopama oca poduzetnika. Premda je ubrzo i sam postao uspješan i imućan, ispunjenje nije pronašao u blagostanju pa je sve više težio duhovnosti”, otkriva film “Snaga tišine”.

Također se doznaje da je za susret Brace i Prokića zaslužna upravo Bracina majka Ivanka, koja je 1993. oboljela od migrena na koje konvencionalna medicina nije imala odgovor. Tražeći pomoć na alternativnoj sceni, obratila se u to doba afirmiranom iscjelitelju Toplici (Ivici) Prokiću koji joj je trenutačno otklonio bol. Ovaj susret predodredit će i Bracin put, a svjedoci u filmu otkrivaju da je Prokić “navijestio” Bracin dolazak.

– Znao je govoriti da će doći jedan mladić, da će imati oko 26 godina i da će se s njegovim dolaskom mnogo toga promijeniti – čulo se u filmu.

I Bracina majka Ivanka Grbavac potvrđuje tu priču.

– Prokić je djelovao kao da ga je čekao, već je znao dosta stvari o njemu. Nakon tri dana Braco je rekao mužu i meni: “Ja više neću raditi ovaj posao. Ja idem k gospodinu Prokiću, rekao je da imam iste sposobnosti kao on.” Ime Braco dao mu je Prokić, putem neba. Jedne je večeri došao kući i rekao da se sada tako zove za sav narod, a da ga otac i ja možemo i dalje zvati Josip, njegovim imenom – kazala je Ivanka Grbavac.

Njihovo prijateljstvo ubrzo je preraslo u bratski odnos. Otud i ime Braco – mali brat. Iduće dvije godine Prokić je svaki slobodni trenutak provodio s Bracom, sve do 1995. i utapanja u oceanu (neki su skloni teorijama o insceniranoj smrti). Njegovi pacijenti odmah su se okupili oko Brace tražeći da nastavi ondje gdje je Prokić stao. – Prokić je uvijek govorio: mi smo jedna duša u dva tijela. Rastavio ih je morski val: jednoga je odvukao u more, a drugoga izbacio na površinu – govori majka. I upravo tada počinje priča o iscjelitelju Braci, o kolonama potrebitih koji u redovima, naoružani buketima cvijeća, stoje ispred kuće na zagrebačkom Srebrnjaku i čekaju. A Braco nikoga ne dodiruje, ništa ne govori niti postavlja dijagnoze, on samo gleda, a ljudi vjeruju.

– Moram priznati da dosad nikada nisam napravio film o živom čovjeku, a da on nije rekao ni jednu jedinu riječ. Naravno, privatno smo jako puno razgovarali, Braco je izuzetno ugodan i drag čovjek, prava dobričina – govori Sedlar.

Ne uzima novac

Prilično afirmativno o Braci govori i Drago Plečko. – Nikada nisam vidio da netko ima takav utjecaj na ljude, a da nikada u našim privatnim razgovorima nije spomenuo bilo kakav oblik religije. Oduvijek se u svakoj sredini pojavljuju ljudi koji imaju određenu karizmu i tako iskaču od drugih i svojom karizmom pomažu ljudima. Braco je sjajan motivator na energetskoj razini, a ljudi koji mu dolaze sa svojim problemima svake vrste, nakon susreta doživljavaju neku vrst transformacije. Iz depresivne faze ulaze u pozitivnu i počinju rješavati svoje životne probleme što je i normalno jer tajna uspjeha vezana je uz pozitivno mišljenje – tumači Plečko pa se prisjeća kako je pri prvom susretu s Bracom najprije zatražio dokumentaciju o izlječenjima. – Bila je to hrpa nesortiranih izjava pojedinaca bez ikakve medicinske dokumentacije, ponekad s kakvim telefonom osobe i nizom tvrdnji koje nisam mogao ničime potkrijepiti. Priče su se kretale od epilepsije do pokojeg karcinoma, bez ikakvih dokaza. Braco je odmah napomenuo da on nije iscjelitelj te nema nikakvu bioenergiju ili slično, već pomaže ljudima na način koji sam ne razumije! Zanijekao je postojanje bilo kakve “nadnaravne energije” koju ima, tek je rekao da kada gleda u ljude na trenutak ih izgubi iz vidnog polja iako su mu oči cijelo vrijeme otvorene. Ja sam pak običavao pričekati ljude nakon seanse i pitati ih što su osjetili. Neki nisu imali nikakva iskustva, čak ih je bilo kojima je bilo dosadno tamo stajati, a drugi su opisivali razne senzacije, od trnaca u tijelu, vrućine, vertiga, viđenja svjetlosne aure oko Bracina tijela i “trčećih svjetala” – prisjetio se Drago Plečko.

Premda je o Braci napisao više istraživanja i u njegovoj prisutnosti proveo godine, nakon postupaka mjerenja učinaka specijalnim uređajem u prostoru u kojem se Braco pojavljivao, Plečko je zaključio kako kod pacijenata nije uočio poboljšanja koja se mogu proglasiti čudom. – Kod Brace nema ničeg nadnaravnog, sve se može objasniti biokemijom: riječ je o atipičnom obliku placebo efekta koji može proizvesti fizičko i mentalno ozdravljenje na način da pacijenti pomažu sami sebi. Kada sam to shvatio, povukao sam se pa posljednjih godina nemam nikakav kontakt s Bracom – kaže nam Plečko.

No Braco nezaustavljivo osvaja nove prostore svojeg djelovanja. Upravo se nalazi usred europske turneje na kojoj je dosad, samo u svibnju, održao seanse u Dublinu, Zürichu, Kölnu, Rogaškoj Slatini, austrijskom Marchtrenku, a rado je viđen gost i u Rumunjskoj gdje njegova Facebook stranica broji više od 5000 članova. Nema sumnje da će se u dvoranama diljem Europe tražiti karta više, a ta karta ima svoju cijenu, u prosjeku 20-ak eura. Ponegdje za taj novac pacijenti mogu dobiti samo pogled, a ponegdje s ulaznicom dobiju i DVD sa svjedočanstvima pacijenata ili pak glazbeni CD Jurice Pađena i Borisa Novkovića s pjesmama skladanim samo za Bracu. Ovaj potonji glazbenik svojedobno je izjavio kako je pobjedu na Dori koja ga je odvela na Eurosong zahvaljuje energiji koju je primio upravo od Brace.

Sedlar i Plečko zaklinju kako nikada nisu vidjeli da Braco uzima za svoj rad ijednu kunu pa je očigledno dio novca od ulaznica namijenjen je za pokrivanje troškova dvorana, dok dio svakako odlazi u Bracin kućni budžet jer ni iscjelitelji ne mogu živjeti od zraka, pa ni od dubokog pogleda. Bracinim poklonicima ta je računica, ako je suditi prema interesu koji ne jenjava, posve prihvatljiva. Kako je kazao jedan pametan čovjek, možete zavaravati sve ljude neko vrijeme, ili neke ljude sve vrijeme, ali ne možete varati sve ljude sve vrijeme. U Bracinu slučaju šutnja izgleda jest zlato, što vrijedi za sve dionike tog lanca sreće, pa neka im bude.

Večernji list