Home Gospodarstvo Kako su Jadranka, Slavica, Danica, Višnja i Ruža osvojile Jugoslaviju: ovo je...

Kako su Jadranka, Slavica, Danica, Višnja i Ruža osvojile Jugoslaviju: ovo je priča o zadarskom ‘Bagatu’ i legendarnom stroju kojeg su kod kuće imale milijuni obitelji

SHARE

Samo stariji Zadrani i danas znaju gdje je “Bagatov neboder”, zgrada s pogledom na gradsku luku i Poluotok koja je više od pola stoljeća bila motiv većine razglednica s gradskom panoramom, ali malobrojni među njima znaju da “Bagatov neboder” nije imao nikakve veze s Bagatom.

Četiri stvarno Bagatove zgrade sa stanovima za radnike, nikle su uz rivu oko nebodera na čijem se vrhu desetljećima kočilo pet ogromnih plavih slova. A onda je najprije nestao Bagat, pa je nestala i reklama čime je označeno i gašenje još jednog od lokalnih gospodarskih mitova.

Tvornička legenda kaže da je Bagat 1950. godine, kao tvornica za proizvodnju precizne mehanike namijenjene vojnoj industriji i pomorstvu, osnovana Titovom odlukom kao pomoć razrušenom gradu bez stanovnika i radnih mjesta, ali je već sedam godina kasnije Bagat pokrenuo “civilni program” po kojemu će postati jedan od najraširenijih i najjačih brendova koje je socijalistička privreda ikada imala. U suradnji s talijanskom tvrtkom “Nechi” krenulo se u proizvodnju šivaćih strojeva, a Bagat je s 57 zaposlenih 1950., narastao na 3450 radnika koliko ih je početkom devedesetih ispratio na put bez povratka.

Među tih 57 prvih radnika bili su brojni metalski stručnjaci dovedeni iz raznih krajeva Jugoslavije, privukli su ih plaćama i stanovima. A onda je Bagat pokrenuo osnivanje Tehničke škole, stipendirao učenike, osiguravao im “praksu” i po završetku školovanja jamčio posao. Tvornica je i osnovana u zgradi stare Tehničke škole na Poluotoku, a nova školska zgrada nije slučajno napravljena u neposrednoj blizini tvornice na Plovaniji.

Dar za vjenčanje

U međuvremenu su milijuni domaćinstava širom Jugoslavije imali svoj primjerak jednog od šivaćih strojeva sa ženskim imenima: krenulo se s “Jadrankom”, uslijedio je prvi “cik-cak” stroj nazvan “Slavica”, stigle su i “Danica” i “Višnja” i “Ruža”…. Paralelno s proizvodnjom šivaćih strojeva, Bagat je “proizvodio” i kupce: u brojnim mjestima Bagat je organizirao “profesionalne tečajeve šivanja i krojenja”, većina polaznica je potom, logično, kupila neku od “bagatovki”, a diploma s tečaja ponekad im je pri zapošljavanju bila jača od srednjoškolskih!

U čak 86 gradova Bagat je imao svoje prodavaonice i servis i to je ono, uz jeftinije rezervne dijelove, što je njihovim šivaćim strojevima davalo prednost u odnosu na Singerove. Ta je priča do te mjere proširena da je 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća bilo teško zamisliti domaćinstvo bez Bagatova šivaćeg stroja, bilo je to pitanje prestiža i – idealan dar mladenkama za vjenčanje! Tijekom godina, u suradnji s Nechijem, iz Zadra je u svijet otišlo više od milijun šivaćih strojeva.

– Bagat je simbol koji je nestao. A s njim je, što mi je još teže, u Zadru nestala i ambicija za obradu metala u čemu smo se bili jako izvještili. I danas mi je teško ući u “Lidl” jer je točno na tome mjestu nekada bila vrlo moderna bojadisaonica kupljena u Švicarskoj. Imali smo vrhunske stručnjake, školovane ljude, u Bagatu je nastao i SAS, ali i neka druga poduzeća su nikla u našem okrilju i osamostalila se – kaže jedan od nekadašnjih direktora Ivo Vodopija koji je u Bagatu proveo cijeli radni vijek, i pamti brojne Bagatove vrhunske inženjere koji su karijere i vlastite poslove kasnije nastavili u privatnim tvrtkama.

Skoro 40 godina Bagat je živio sa Zadrom kao “socijalno osjetljivo poduzeće”. Radnici su na raspolaganju imali stomatološku i ordinaciju opće prakse s tri zaposlena liječnika, u pravnu službu su stizali općinski suci i to zbog veće plaće i stana! Tadašnja poduzeća izdvajala su zakonskih 3 posto bruto plaća za stambenu izgradnju, dok je u Bagatu godinama taj iznos bio 10 posto. Tako su brojni radnici dobivali stanove ili stambene kredite koje bi do beznačajne rate dovela brza inflacija.

Uz tvornicu je u roku od šest mjeseci izgrađen i vrtić za djecu Bagatovih radnika, prethodno je izgrađen vrtić nazvan “Bagat Kidrič” na prostoru današnjeg TIZ-a, a kada je nestalo sredstava za dovršetak bolničke Interne, Bagat je riješio problem. Iznad nekadašnje Kavane Central, Bagat je imao svoje slavne “društvene prostorije”, u tom prostoru danas radi nekoliko lokalnih ogranaka političkih stranaka.

Neki od europskih protivnika nisu znali igraju li protiv KK Zadra ili KK Bagata, jer je na dresovima KK Zadra stajala Bagatova reklama. Bilo je godina kada su “bagatovci” u Jazine ukrcali i po milijun maraka! Dugo godina je postojao i solidan zonski ligaš u nogometu, a uz entuzijazam i zalaganje Tome Amižića izgrađena je i dvorana za stolni tenis, i to tako što je “Lavčević” podigao cijene stanova koje je gradio za Bagat i s razlikom – napravio dvoranu u kojoj se i danas igra.
Je li Bagat mogao preživjeti mutna vremena pretvorbe i privatizacije?

Trava pojela mit

– Apsolutno! Ne treba imati iluzija, mi smo radili na jugoslavenskom tržištu, ali smo, iako otvoreni i prema Zapadu, bili nekonkurentni u svijetu. Ne u nekadašnjem obimu, ali Bagat se moglo očuvati. Primjerice, za Alatnicu je samo trebalo pronaći partnera, jer smo imali “kapital” u 60-ak vrhunskih alatničara, a ljudi su ti koji stvaraju, ali i uništavaju šanse. Trebalo se značajno reorganizirati, racionalizirati, ali… Danas nikoga u Zadru nije sram što je Bagat ugašen, a puno je Zadrana i ljudi iz zaleđa kao i s otoka upravo zahvaljujući Bagatu ostvarilo dobar život – kaže Ivo Vodopija.

Na prostoru nekadašnjeg diva, danas su jedan trgovački lanac, skladišta, na Bagatovu zemljištu grade se stambene zgrade, a preostali derutni dijelovi čekaju na rušenje ugušenoga gorostasa. Dakako, sukladno nepisanom pravilu, od pretvorbe i privatizacije još se vuku brojni sudski sporovi oko “ostatka ostataka” nekada velike tvornice.

Na koncu je trava pojela mit.