Rat koji je zahvatio Hrvatsku prelio se 2. srpnja 1991. i na ulice grada Zagreba. Pokreti oklopnih vozila u novozagrebačkoj vojarni “Maršal Tito” bili su jasna najava da se, navodno u svrhu intervencije u Sloveniji, Jugoslavenska narodna armija sprema za izlazak tenkovima.
Popularna “Maršalka” bila je jedna od najvećih vojarni u Hrvatskoj, ujedno regionalni centar 5. Vojnog Okruga i 10. Korpusa te manjih potpornih jedinica, samim time i velika prijetnja Zagrebu. Vojarnu su okružili pripadnici 1. i 2. brigade Zbora narodne garde i policije, ali i velik broj stanovnika Novog Zagreba.
Na goloruke ljude okrenule su se tenkovske cijevi. Oko vojarne okupljalo se sve više prosvjednika. Neki su na brzinu napravljene Molotovljeve koktele bacali na tenkove. To je kod jugooficira izazvalo bijes, pa su svojim vojnicima zapovijedili da pucaju u civile. U pucnjavi koja je trajala jedan sat, pale su i prve civilne žrtve agresije JNA u Zagrebu, piše portal Dani ponosa.
U sukobu pred “Maršalkom” poginula su dva vojnika JNA i Raveno Josip Čuvalo – prvi civil stradao u Domovinskom ratu. Zagreb mu se nikada nije odužio za njegovu žrtvu, niti jedna ulica ili trg ne nose njegovo ime, a na mjestu pogibije nema nikakvog spomen obilježja.
Raveno Josip Čuvalo (Srednja Dobrava, Radovljica, 6. kolovoza 1958. – Zagreb, 2. srpnja 1991.) je bio prva civilna žrtva JNA u Hrvatskoj prije Domovinskoga rata. Imao je 32 godine kada je ubijen. Stariji sin Kamila Čuvala ( Proboj, Ljubuški, 25. travnja 1937. − Zagreb, 3. listopada 2010., hrvatski je domoljub i dugogodišnji organizator zavičajnog života Hercegovaca u Hrvatskoj) , sinovac je hrvatskog publicista Ante Čuvala, svećenika fra Mladena Čuvala, a prastric mu je fra Ljubo Čuvalo. Njegova sestra Iva hrvatska je pjesnikinja.
Ubijen je 2. srpnja 1991. godine tijekom demonstracija ispred kasarne “Maršal Tito” (danas vojarna “Croatia”) kada su građani Zagreba i Narodna zaštita (prva sveopća nadstranačka poluvojna hrvatska organizacija) Utrina i Travnog pokušali spriječiti izlazak kolone vojnih vozila i sedam tenkova koji su krenuli kao pojačanje postrojbama JNA angažiranih u napad na Sloveniju.
Sve do konačnog povlačenja jugovojske iz Maršalke u studenom 1991., vojska je, zbog navodne ugroženosti, nebrojeno puta otvarala vatru po Zagrebu. Stanari okolnih zgrada danima su spavali u skloništima dok je u svom bijesu vojska pucala po zgradama, uništavala imovinu i palila stanove. Odlasku jugovojske iz Zagreba, prethodio je sporazum o povlačenju JNA iz Hrvatske. Naime, blokirane vojarne bile su jedan od glavnih izgovora kojima je jugoslavenska strana opravdavala agresiju na Hrvatsku. Nakon povlačenja, glavni hrvatski grad konačno je oslobođen stalne prijeteće opasnosti. Preko Karlovca jugovojska se povukla u Bihać i Banju Luku, na područje Bosne i Hercegovine, gdje se već nazirao novi krvavi rat.
