ZORAN VULIĆ, legenda Hajduka, nekadašnji reprezentativac i član stožera Otta Barića, piše za Index nakon velike pobjede Hrvatske nad Danskom i najavljuje nastavak turnira te utakmicu četvrtfinala protiv Rusije.
Vulić je u karijeri trenirao Luč-Energiju iz Vladivostoka i kao rijetko tko od hrvatskih trenera poznaje ruski nogomet.
Ovo je bilo teško, jako teško. Znali smo i prije kakvi su Danci, da su teretna momčad, fizički moćna, no priznajem da nisam baš očekivao ono što se događalo u Nižnjem Novgorodu. Ulog je bio velik, osmina finala je psihološki najteža utakmica na SP-u i iluzorno je bilo očekivati da ćemo gledati nekakvu nogometnu rapsodiju, da ćemo uživati u igri kao što smo uživali protiv Argentine. Ne razumijem zašto sad filozofiramo, tražimo dlaku u jajetu, forsiramo s kritikama. Jasno, neke stvari nisu bile najbolje, ali nogomet u nokaut fazi SP-a igra se na pobjedu i na prolaz. Španjolci su bili za dvije klase bolji od Rusa, pa što imaju od toga? Milka Babović u nogometu ne postoji. Priča o dojmu i šljokicama ne drži vodu u današnjem nogometu. Važna je jedino pobjeda, a mi smo pobijedili i evo nas u četvrtfinalu.
Kad kažem da neke stvari nisu bile blistave onda u prvom redu mislim da smo bili jako spori u pas igri, u dodavanju i razigravanju. Djelovali smo umorno, tromo, posebno u drugom poluvremenu. Premalo smo koristili bokove, igru na Perišića i Rebića, a tu smo najjači, taj segment igre naš je forte. Vidim da nekima nije leglo to što smo u drugom poluvremenu na neki način prepustili Dancima inicijativu. Ja pak mislim da je to bio odličan potez izbornika Dalića. Hrvatska je reprezentacija koja voli igrati na kontru i polukontru i jako se teško snalazimo kad nam se protivnik zatvori. Onaj potez Modrića i proigravanje za Rebića za penal u 115. minuti najbolji su dokaz teze za što je ova Hrvatska sposobna kad joj se rival malo otvori.
S druge strane, na ovom prvenstvu vidjeli smo kao nikad pomor favorita i velikana. Danas je svakome teško igrati protiv rivala koji ti parkira autobus u kaznenom prostoru i upravo zbog toga jasna mi je bila odluka Dalića da u drugih 45 minuta i u produžetku pusti Dancima prividnu dominaciju. Modrić je bio vidno umoran, Perišić također. Prije Islanda neki su tvrdili da nije moralno odmarati prvu momčad. Modrić i Perišić su igrali tu utakmicu i jučer su se jako teško kretali te nisu bili na nivou na kakvom smo navikli od njih. Sreća pa Dalić prije Islanda nije slušao te silne stručnjake pa je ipak odmarao većinu prve momčadi. Da nije, protiv Danske moglo je biti svašta. Ovako, Danska je možda u nekim dijelovima susreta i dominirala, ali ne kvalitetom, već ritmom, i što su imali od svega toga? Nekoliko polušansi i ništa više. Kad se sve zbroji i oduzme, prošla je puno bolja momčad. Da je bilo teško, bilo je, da smo se napatili, jesmo, ali prošli smo zasluženo da zasluženije nismo mogli.
A sad Rusija. Objektivno, od svih reprezentacija koje će igrati u četvrtfinalu, oni su najslabiji. Ali domaćini su. Protiv nas iza njih stajat će 50 tisuća ljudi, a sumnjam da će i ljudi iz FIFA-e imati nešto protiv da oni kao domaćini prođu dalje. Tu vidim jedinu opasnost i zamku za nas u tom susretu. Da s njima igramo bilo gdje drugdje osim u Rusiji, rekao bih da ćemo rutinski pobijediti 2:0, ovako – bit će tu svašta. Ipak, vjerujem u pobjedu i naš prolaz u polufinale.
Rusija će biti posebno nadahnuta u toj utakmici. Otkako se raspao SSSR nisu nikad ništa značajno napravili na svjetskoj sceni. Štoviše, ovo im je tek treći nastup na SP-u i tek su sad prvi put prošli skupinu. Igraju doma i dat će sve od sebe da se na neki način svojim navijačima iskupe za godine užasnih rezultata. Nekad je SSSR bio sila, prvaci Europe, Dinamo Kijev u jednom je trenutku bio najbolji klub na svijetu. Danas svega toga više nema, jer je preko noći nestao sistem koji se kod njih gradio 50 godina. Nekad je sve što je valjalo u cijelom SSSR-u dolazilo u Dinamo Kijev ili CSKA, danas takvog sustava više nema. Rusi imaju veliki problem s mlađim kategorijama. Tako je bilo i kad sam ja bio u Rusiji. Rad s mladima im je jako loš. Ključ uspjeha je rad s mladima, s klincima, a ne kupovina skupih polovnih stranaca. To je ono što oni nikako da shvate. Također, ogroman problem njihovog nogometa je kronična neambicioznost i nezainteresiranost. Pogledajte im momčad koja igra na ovom SP-u. Od 23 igrača samo im treći golman Gabulov brani u Bruggeu, a Čerišev igra u Villarrealu. Svi ostali igraju u Rusiji. Ruska liga kvalitetom nije zahtjevna, ali je financijski izrazito moćna i najboljim ruskim igračima nije potrebno ići vani u nepoznato, kad za isti ili za čak i veći novac mogu ostati kod kuće. Ta neambicioznost godinama ih košta pravog rezultata.
