Home Gospodarstvo Napravili smo đir po dalmatinskim tržnicama i doznali gdje je voće i...

Napravili smo đir po dalmatinskim tržnicama i doznali gdje je voće i povrće najjeftinije, a gdje najskuplje; Neki prodavači posebno su ‘oštri’ na strance, a cijene na Hvaru su ‘astronomske’

SHARE

Ljeto je idealno godišnje doba da se zdravo hranimo jer su tržnice prepune sezonskog voća i povrća. Gradske tržnice bogate su finim mirisima i živopisnim bojama i sa svakog nas kantuna mirisna breskva ili slatka smokva mame da ih pojedemo.
Ali zdrava hrana s pijaca, pazara iliti placa nije baš jeftina, a đirom po tržnicama u Zadru, Šibeniku, Sinju, Splitu, Makarskoj, Jelsi, Metkoviću i Dubrovniku doznali smo gdje je voće i povrće najjeftinije, a gdje najskuplje.

Svi se prodavači kunu da je “roba” domaća i svježa i od lokalnih OPG-ova, tako da ćemo pretpostaviti da je sve onako kako su nam rekli i oprostiti im što su već u startu koju kunu skuplji u odnosu na velike trgovačke centre.
Tražili smo sedam proizvoda: smokve, breskve, rajčice, krastavce, paprike, tikvice i mladi krumpir. Smokve su svugdje najskuplje. U Makarskoj, Dubrovniku i Splitu stoje 20-ak kuna za kilogram, dok je u Jelsi, kod malobrojnih prodavača koji ih prodaju, cijena dosegla i 40 kuna za kilogram. Na tržnici u Metkoviću još ih nema, dok Zadar, Sinj i Šibenik drže pristojne cijene od 10 do 15 kuna za kilogram.
Ni breskve nisu baš jeftine, ali budući da ih ima jako kratko u godini, onda valjda pregrmimo i mašimo se za takujin. Najskuplje su u Jelsi i Dubrovniku, 20 kuna za kilogram, prate ih Makarska, Split Šibenik i Zadar s 15-ak kuna za kilo, a najmanje ćemo ih platiti u Metkoviću jer kilogram košta samo 5 kuna.
Otočanima je, u prvom redu zbog visokih troškova prijevoza, u pravilu sve skuplje nego na kopnu. Mnogi su uvjereni da je tako i s poljoprivrednim proizvodima, što najčešće znaju i turisti, osobito oni koji se škojima vraćaju već godinama. Valjda su ljudi spremni platiti tu otočnu idilu, ali u problemu su stalni stanovnici.
– Kod mene vam je sve iz domaće proizvodnje, s očeva OPG-a. Nije nepoznanica da mi na škojima otežano proizvodimo, a moja je obitelj, na svu sreću, riješila i to itekako potrebno zalijevanje, što većini otočana ne ide za rukom. Kad određujemo što ćemo i po kojoj cijeni prodavati, uopće se ne osvrćemo na konkurenciju – ističe Miko Buratović, OPG-ovac iz Vrbanja, koji je odlučio baviti se poljodjelstvom premda ima diplomu marketinškog menadžera.

No, povrće na tržnici u Hvaru zna biti i do 50 posto skuplje nego na ostalom dijelu otoka, pa se tako proteklog tjedna u gradu podno Španjole voće prodavalo po cijeni od 25 do 40 kuna. Tržnice u Jelsi, Vrboskoj i Starome Gradu po cijenama su vrlo slične, a ona u Sućurju, zbog blizine kopna, ipak je najjeftinija.
Rajčice su u svim gradovima od 10 do 20 kuna za kilogram, a jeftinije su jedino u Metkoviću – u kojem je zapravo sve jeftinije – gdje smo kilo “poma” nabavili po cijeni od 2,50 kuna. Ista cijena vrijedi im i za krastavce, koji su inače u Makarskoj, Jelsi, Dubrovniku, Sinju i Splitu 10 kuna, dok su u ostalim gradovima kunu do dvije jeftiniji.
Cijena paprika, a gledali smo samo babure, varira od tržnice do tržnice. Najskuplje su u Jelsi, i to 18 kuna kilogram, dok su na ostalim tržnicama od 10 do 15 kuna.
Metkovska je babura ponovno najjeftinija i kilo se cijeni na 5 kuna. Dakle, ako pravite punjene paprike, a prolazite kroz Metković, obavezno svratite i kupite koje kilo.
Tikvica, čiji je sada stađun, ima svugdje i nisu preskupe. Raspon cijena im je od 10 kuna u Makarskoj i Jelsi, 3 do 5 kuna u Šibeniku i Sinju, dok ih u Splitu i Zadru prodaju po 8 kuna. Sezona je i mladog krumpira, čije ćemo kilo najskuplje platiti u Dubrovniku, 10 kuna, a najjeftinije ćemo proći u Šibeniku (od 4 do 8 kuna kilogram) i Sinju (od 5 do 7 kuna kuna kilogram). Makarska, Jelsa, Zadar i Split drže prosjek od 6 do 8 kuna.
Neke od ovih cijena drastično padaju kako sezona ide, na primjer kilogram prvih fažoleta bio je 30 kuna, a sada su 10. Tikvice su bile po 25 kuna, sada su 8, a one veće znaju biti 10, ali samo rano ujutro. Smokve se sada prodaju po 12, a donedavno su bile 15 kuna. Mladi krumpir još se prošlog tjedna nije mogao naći ispod 10 kuna za kilogram, a sada je već 6 kuna.
Sve ove cijene odnose se na prodavačice koje prodaju svoje proizvode i imaju OPG-ove. Cijene se nisu podizale u odnosu na lanjske. Gotovo ih je otužno vidjeti iza banka jer kažu da ono što su mukotrpno proizvele zapravo daju u bescjenje.
Prodaja je kako na kojoj tržnici, ali svi kažu da je bilo boljih vremena.
Prodavači na sinjskoj zelenoj tržnici, koju u alkarskom gradu nazivaju Peškarija, žale se da su ih uništili prodajni centri. Zbog toga oni, uz tvrdnju da prodaju vlastite proizvode, što u dobrom dijelu i ne odgovara istini, moraju prodajnim centrima konkurirati kvalitetom i cijenom. Jedino na taj način, vele, mogu opstati, makar ih je sve manje. Istovjetnu priču čuli smo od vlasnika prodavaonica voća i povrća, kakvih je u užem dijelu grada nekoliko.

U odnosu na prošlu godinu, cijene nuđenog voća i povrća nisu se značajno mijenjale. Čak su, kažu nam proizvođači i trgovci, kod pojedinih artikala manje jer je urod značajno bolji od prošlogodišnjeg. Žale se da je propalo puno trešanja, koje se nisu mogle prodati ni darovati, a slično kretanje cijena prema dnu najavljuju za domaće šljive i breskve koje bi uskoro trebale stići.
Situacija, nažalost, nije puno bolja ni u Šibeniku. Glavna gradska tržnica, u Dragama, i nije baš bogata za ovo doba godine. Prazni banci vjerojatno su rezultat one već stare priče o tome kako su proizvođače, ali i preprodavače, “pojeli” trgovački centri koji nude niže cijene za voće i povrće. Trenutno se na pijaci, kako Šibenčani kažu, najviše nude sezonsko voće i povrće. Za kupce po visokim cijenama, a za prodavače – niskim.
– Idite u Trogir pa ćete vidjeti kakve su cijene tamo – dobacio mi je jedan od prodavača.
Na pitanje kako ide prodaja, sa susjednog banka oglasila se gospođa koja godinama prodaje proizvode sa svojeg OPG-a.
– Nikako, moja gospođo! Nismo vam mi Dubrovnik! Evo, srpanj je, a vidite li vi ode igdi turistu? Pogledajte, dikoji kupac, i to domaći svit. I kad dođu stranci, kupuju po komadu. Četiri smokve za njih četvero, ili četiri breskve. Da ne spominjem one što dođu s kruzera. Samo gledaju, pitaju za cijenu i viču da je skupo, a nije im skupo putovati oko svita. Loše, jako loše ide za sada. Nije još krenulo, nema kupaca – rekla nam je prodavačica.

Metković najjeftiniji

Breskve 5 kuna, marelice 1, nektarine 8, dinja 1, lubenice 1,20, jagode 12, šljive 6, rajčice 2,50, paprike 5, patlidžani 7, krastavci 2,50, kupus 3, mrkva 3, zelena salata 4, cvjetača 5, mahune 5, blitva 5, peršin 10.

Oni su najskuplji

DUBROVNIK
Na dubrovačkoj placi cijena rajčice iznosi 20 kuna, dok su prošle godine bile 5 kuna jeftinije. Krastavci, omiljeno osvježavajuće ljetno povrće, koštaju samo 10 kuna, mladi krumpir ima istu cijenu kao krastavci, dok se stari krumpir prodaje za 5 do 7 kuna, ako ih uopće više uspijete pronaći. Paprike drže standardnu cijenu kao lani, i to po kilogramu – 15 kuna.
Breskve su najskuplje, pa ako se hoćete osladiti tim pravim ljetnim voćem, morat ćete izdvojiti 20 kuna. Isto toliko platit ćete i za smokve, ciklu i peršin.
* U Dubrovniku je najveći pad u cijeni povrća zabilježen kod mladog graha. Ove godine možete uživati u njemu za 20 kuna, dok je prošle godine bio čak deset puta skuplji.
HVAR
Kilogram rajčica prodaje se po 12 kuna, krastavaca po 10 kuna, za paprike treba izdvojiti 18 kuna, za tikvice 10 kuna, mladi krumpir je 8 kuna, a breskve su 20 kuna.
* Za oko su nam zapele dinje (cate iliti pipuni) – idu po 12 kuna po kilu. Smokve su od 30 do 40 kuna.