Na dan kad je hrvatska nogometna reprezentacija igrala u finalu svjetskog prvenstva, 80-ak splitskih studenata ostalo je bez krova nad glavom. Nakon 15. srpnja pa sve do početka jesenskih ispitnih rokova, oni više neće moći stanovati u domovima kao što je to do sada bio običaj. Iznimka su samo oni studenti čiji fakultet potvrdi da će sudjelovati u praktičnoj nastavi tijekom ljeta, a svi ostali koji su zbog posla ili pripremanja ispita planirali ostati u Splitu moraju iseliti iz svojih soba.
Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu objavio je danas priopćenje u kojem se žale na odnos Studentskog centra i optužuju SC da zanemaruje studente kako bi smještaj iznajmio turistima.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Studentski dom “Bruno Bušić” (na Spinutu), popularni “BB”, svoja je vrata za studente zatvorio pod argumentom “velikog renoviranja”, čiji je početak grandiozno bio najavljen za siječanj 2018. Ipak, do dana današnjeg od renoviranja nemamo ni “r”, a dom ostaje zatvoren u jednakom stanju u kakvom je i bio – radovi nisu ni počeli, a studenti su izgubili na stotine kreveta…
Spomenuti je dom, inače, do sada tijekom ljeta služio za smještaj studenata koji su imali potrebu ljeto provesti u gradu u kojem studiraju, umjesto kod kuće sa svojim obiteljima. Neki zbog sezonskih poslova kojima su si osiguravali egzistenciju, neki zbog akademskih obveza, vježbi, stručnih praksi, kongresa, simpozija, pripreme ispita i sl. – potrebe i zahtjeva je svakako uvijek bilo. Jednako tako, zahtjevi za smještajem očekivali su se i za ovo ljeto (samo je malo tko o tome vodio računa)…
Svjesni razmjera problema do kojega je došlo uslijed nepoduzimanja radnji za završetkom obnove doma (usporedbe radi, u Zagrebu su svi domovi – 10ak paviljona/zgrada u 2 studentska naselja – iz temelja obnovljeni kroz samo par mjeseci – također europskim novcem), Studentski zbor Sveučilišta u Splitu je temeljem upita zabrinutih kolega, početkom lipnja krenuo u mučne pregovore sa Studentskim centrom. Nakon niza sastanaka Studentskog zbora i uprave Studentskog centra, odlučeno je kako će Studentski zbor provesti anketu u kojoj će studenti iskazati interes za ljetnim smještajem.
Temeljem spomenute odluke, krajem lipnja je ta anketa i provedena, a njeni su rezultati pokazali kako ukupno 181 studenata ima potrebu za ljetnim smještajem u studentskom domu. Od tih 181, njih 82 iskazalo je potrebu za smještajem zbog ispitnih rokova nakon 15.7. Zbog obavljanja prakse koju zahtijeva fakultet, smještaj je tražio 21 student, dok je zbog pripreme ispita za jesenski rok, smještaj tražilo njih 27. Zbog obavljanja sezonskih poslova smještaj je tražio 51 student.
Aktualni ravnatelj Studentskog centra, jasno je i izričito obećao osiguravanje 150 ležajeva za studente tijekom ljeta. Ipak, ta brojka ne zadovoljava zahtjeve predanog broja zahtjeva. Nažalost, od predstavljanja rezultata ankete SC-u, isti uporno odugovlači s donošenjem odluke i pokretanjem postupka za smještaj preostalog broja studenata nakon 15.7. pa im sada prijeti ulica. Čak štoviše, ravnatelj SC-a (inače bivši voditelj pravne službe Sveučilišta) Petar Smajić, uporno se odbija javiti na mobitel i primiti studentske predstavnike.
Da bi priča bila još gora, Odluku o primanju samo 100 studenata u ljetni smještaj (i to isključivo u razdoblju DOK imaju ispite ili praksu na fakultetu), Studentski centar donosi 11. srpnja 2018. godine, tako da svega par dana prije prisilnog iseljenja, 80 studenata ne zna gdje će živjeti nakon 15.7. Datum koji čitava Lijepa naša uzbuđeno iščekuje, za ovih 80 studenata je dan kada ih na ulicu izbacuje jedna “studentska” javna institucija (koja postoji zbog studenata, a ne komercijalne prodaje smještaja turistima)…
Kako racionalno objasniti činjenicu da od 800 ležajeva koji su trenutno u opticaju (u ovu brojku UOPĆE ne ulazi prije spomenuti zatvoreni dom Bruno Bušić), institucija koja se zove STUDENTSKI centar, tim istim studentima nije u stanju osigurati potrebne ležajeve, već se igraju njihovim sudbinama, držeći ih u neizvjesnosti…
Svjesni smo mi komercijalne potentnosti studentskih domova tijekom sezone, ali zar je normalno da jedan turist zato što će platiti tu sobu više, ima prednost nad studentom, kojega se šuta na ulicu. To nije tom studentu samo soba, to je njegov dom daleko od doma – on tu STANUJE – a ne samo noći… Zar smo takvo društvo postali?? I onda nas pitate i krivite zašto iseljavamo… Na studente u privatnom smještaju koje vlasnici stanova “deložiraju” od 1.6. zbog turista, nepotrebno je više trošiti riječi, jer je i to karakteristika “Najboljeg hrvatskog sveučilišta”…
Oni su prisiljeni propuštati rokove, jer su im prebivališta i po 400 km od Splita, a jedan studentski dom koji je trebao doskočiti ovom problemu neće biti spreman ni iduću godinu, a priča će se zatim ponavljati u krug. Zanima li uopće ikoga kolika je financijska šteta nanesena tim studentima koji su kao socijalne kategorije prisiljeni umjesto života u domu, plaćati haračke cijene najmova u privatnim stanovima?
Za razliku od spomenutih čelnika, čije pojave blistavima održavaju skupi PR magovi, Studentski zbor može samo apelirati na društvenu odgovornost medija i javnosti kako bismo dana 15.7. pokazali da na scenu stupa jedna nova Hrvatska – kako na nogometnim terenima, tako i u ovom društvu. Da ne bi sve ostalo samo na riječima s naše strane, Studentski zbor ima svoje prostore, koji su klimatizirani i koji imaju četiri sanitarna čvora s tuš kabinom, dnevnim boravkom te upravo radi na njihovom uređivanju kako bi ih ustupio kolegama da se lakše nose s ovom situacijom, dok ne nađemo rješenje za ovaj problem režiran od strane antistudentskog centra Sveučilišta u Splitu.
