Ah, obožavam dociranje od strane urbanita, profesionalnih političara i nevladinih udruživača, salonskih socijalista, boema, udarenih umjetnika i ostalih ljudi koji žive u svom svijetu daleko od stvarnosti i raznih drugih mongoloida koji u Hrvatskoj prolaze pod javne ličnosti.
Oni će vam reći kako se drže nož, vilica i štapići za suši, kako se pije chardonnay na Radeljakovoj jahti; oni će vam uvijek docirati kako se piju smoothieji sa chia sjemenkama, a da su janjetina, pivo, znojava majica i travke u obući za planinske barbare; oni će vas naučiti da su Thompson, Škoro i Bulić čudovišta iz slavenske mitologije, a onda otići iza bine izbiti sinuse od belog s nekim dovoljno kulturnim glazbenikom; oni će vam reći kako se igra nogomet, iako su zadnji put vidjeli nogomet kad su se iz X6-ice smijali seljačinama u birtiji koji gledaju Ligu prvaka (alternativno, upisali klinca u vrtić Ide Prester); oni će vam govoriti kako se obući, iako je za njih neimaština nezgodna međufaza između dva impotentna spolovila, s pripadajućim sponzorskim novčanicima; oni će patronizirati i uvesti vas u svoja arkanska i tajanstvena znanja što su to povijest, zemljopis i etnografija, što je “doček”, a što “fešta” za kumeke i mužike, što točno predstavlja crven-bijeli-plavi i kako se dočekuje sportaše ove i one vrste i ovakvog i onakvog uspjeha.
Dragi i drage moje, za vas crven-bijeli-plavi predstavlja olakšavajuću mengu nakon što ste prevarile trenutnog sponzora s nekim lokalnim mladim pastuhom nakon gaže ili predstave, bijelo je ono čime si iz kesice u halterima nokautirate nozdrvu (ili zadnje crijevo, kako ima tko da plati), plavo ono što zagađujete ulazeći u dugove da glumite ludilo po tuđim jahtama; domet vašeg poimanja sporta su najnoviji fitness trendovi, reklamiranje šarenih šejkova i skakutanje po steperu, a domet “uzvišenog” i “kulturnog” ovisi o tome koliko sponzor ima da iskešira ili koliko nos i jetra dozvole da ostane do kraja mjeseca pa nekome Bečka opera, a nekome vođenje “ivenata”, nekom opanci, nekom obojci.
In the meantime, ostalih 95% Hrvata, vaših neposlušnih đaka, dijametralno je suprotno od vas i ne može vas smisliti, osjećaj na kojeg niste navikli jer ste perfidne jegulje koje samo sluzave jedni oko drugih s lažnim komplimentima i uvažavanjem i napuhujete jedni drugima ionako kolosalna ega. Nogometnu reprezentaciju pak čine krkani s kamenjara, seljačke djeca iz zabiti za koje niste ni čuli, ‘Rvat’ne iz dijaspore, na čelu s kapetanom koji je tjerao koze po Velebitu do nesretnog trenutka kada su vam naši istočni komšije pomrsili planove da i ovaj sportski događaj svedete na slobodu, bratstvo i jedinstvo, jer regionske floskule su vaš najveći društveno-političko-filozofski domet. Ne dolazite na naše proslave i ne postavljajte pravila većini. Ni mi ne dolazimo u podzemne garaže učiti vas kako se davi na gerijatrijskoj kiti. Izvan svog vlastitog svijeta, vi ste beskrajno, beskrajno nebitni.
