Mario Maks Slaviček ovog je ljeta imao priliku biti redar na jednoj našoj popularnoj, morskoj deatinaciji, piše Dnevno.hr.
Vratio se prije vremena i potpuno šokiran viđenim ispričao čemu je svjedočio:
“Mogu Vam kazati kako gorčinu onoga što sam tamo vidio i doživio nije isprala niti veličanstvena pobjeda Hrvata na svjetskom nogometnom prvenstvu, niti „velebni“ doček vatrenih a ni satnica od 20 kuna po satu za koju smo ja i moji momci radili po 10- 12 sati dnevno kako bismo zaradili za školovanje naše djece, jer nam naše, kako neki kažu „povlaštene“ mirovine nisu dostatne…
Ljeto je gospodnje 2018 more, ljudi i obala…No, čije je sve to? Iako je geografski smješteno u lijepoj našoj Hrvatskoj, vlasnički, kulturološki, financijski a napose čini se i zakonski, po mojim saznanjima – nije…
Ne dolaze ovamo zbog glazbe, nego…
Na ulici ljudi masa, raznoraznih jezika i rasa jedu, leže, spavaju, seru i pišaju po javnim površinama, glasni su, tuku se, maltretiraju domaće ljude, bacaju smeće gdje god stignu, drogiraju se, voze skutere bez vozačke, bez kacige po dva tri na istom skuteru, maloljetnici voze automobile one najskuplje rentane, tamnoputi „reperi“ koji danju hodaju naokolo javno po kvartu goli ko od majke rođeni, a noću između dilanja i šmrkanja ili snifanja jedni druge bodu noževima, devastiraju apartmane, prijete i mlate tko god bi im na put stao…
Englezi ne dolaze ovamo samo zbog glazbe, jer znaju kako ovdje mogu jeftino bančiti, naokolo pišati gdje stignu, snifati NOX kroz balone, piti izbljuvati se, posrati i popišati nekažnjeno na nečiju terasu, palmu ili automobil potpuno nekažnjeno… Raditi što žele i kako žele za malu lovu…All inklusive… Tako im je od agencija obećano, to su platili i tako se ponašaju… I ne samo oni, svi koji su na taj dio obale došli…Uz časne iznimke koje osobno nisam sreo…
Hrvatski zakoni za njih ne vrijede, ni zakon o prometu na cestama, ni zakon o javnom redu i miru, ni zakon o vlasništvu, drogama, ma jebi ga. za njih ne vrijedi ni istambulska konvencija dok svoje tamnopute „djelatnice“ vuku po asfaltu za kosu…
Policija ne reagira na sve to jer kažu, ne smije ili ih nema dovoljno… Po načelu, sve za lovu „jarane“. Al zato kažnjavaju naše koji si tamo nastoje zaraditi koru kruha, za naše traže ugovore, licence, prijave… ‘Ko će kome, ako ne svoj svome.
Vlasnici apartmana na našem moru nisu „naši“ nego stranci, ponajviše Slovenci i Srbijanci, zatim Mađari, Englezi, Česi, Slovaci i ponešo Talijani… Svaki od njih renta apartmane svojoj naciji ne plaćajući Hrvatskoj ništa, ni porez, ni prirez a sve kupuju u svojim trgovčkim lancima, ne plaćaju takse ni parkiranje, ništa oni su svoji na svome u zemlji našoj na ognjištu mome…Svi su oni kad dođe kontrola rođaci, svi su oni svoji samo mi Hrvati nismo….
U prosjeku rad na crno, do jučer su eksploatirali naše, naši pobjegoše od bjede i jada u Europu pa sad dovukoše svoje, brekće se i štekće na sto jezika a sve to plati u pozadini glazbena ćirilica. Nisam ni mogao zamisiliti kako će crnci napast Srbijance i kako ćemo mi hrvatski branitelji, ne znajući, braniti i obraniti obitelji i vlasnike apartmana iz Čačka, Beograda i Valjeva, braniti od crnih narko kraljeva koji su ih pokušali prebiti i osakatiti.
Tuku se, siluju i pišaju po našoj domovini
A klubovi na obali da te glava zaboli, vlasnici iz sjene od Bajage do Lepe Brene… U prosjeku pet silovanja dnevno na desetke nasilja i tuča, dva tri smrtna slučaja al lova vrti gdje burgija neće pa javnost nikada neće saznati kakvo smeće dolazi u Hrvatsku… Možda je važna zarada, možda nekima pa čak i mnogima nije važno, no meni je kad mi netko piša po Domovini, kad za njega zakoni i zakoni i regule ne vrijede, kad može raditi što želi i hoće, sve ono što kod sebe ne smje… Možda je nekima novac važan, iako znajte ponajmanje koliko vidjeh od tog novca ostaje u mjestu i u Hrvatskoj uopće…
Domoljub sam i nacionalista, a od ovoga ljeta sam i rasista, ne zbog boje nečije kože nego zbog iskorištavanja tog pigmenta kože ili porijekla nacije kako bi bili iznad Hrvatskih zakona i načela demokracije…
Kad nam turizam nekog mjesta u Hrvatskoj zavisi od delikvenata, dilera, narkomana, najnižeg i najneprihvatljivijeg ponašanja, kad lokalne i državne vlasti dopuštaju zbog novca uništavanje i degradiranje Hrvatskih normi ponašanja i zakona… Čije su onda more, ljudi i obala? Naša ili njihova?
Kad bi vidjeli u što su pretvorili našu Hrvatsku, ustali bi iz grobova, naši subrabnitelji pootkidali im glave štiteći dignitet na naše žrtve i naše mrtve… Kad mi živi na našu sramotu i žalost, za to nemamo muda…”, piše Mario Maks Slaviček, a prenosi Dnevno.hr
