Home Društvo Joze Vranješ makarski dogradonačelnik ‘težak’ 10 milijuna kuna ima boravište u BiH...

Joze Vranješ makarski dogradonačelnik ‘težak’ 10 milijuna kuna ima boravište u BiH i auto s bh tablama: Nemam vremena za gluposti! Zabrinjavajuće je da u 21. stoljeću postoje takve predrasude

SHARE

Iako nije red da u prvu rečenicu novinskog teksta dolazi web adresa, napravit ćemo iznimnku: www.sukobinteresa.hr/hr/imovinske-kartice.
To je, dakle, link gdje bilo tko može jednostavnim upisivanjem imena dužnosnika dobiti uvid u željenu imovinsku karticu. Ne trebate se ulogirati. Ne traži vas OIB, nitko ne zna da ste to vi pretraživali, a u tren oka imat ćete informacije o javnim djelatnicima, osobama koje, to nemojte zaboraviti, baš vi plaćate punjenjem proračuna.

Zašto je to sad važno?
Evo, mi smo upisali ime Joze Vranješa, zamjenika gradonačelnika Makarske, jer nam se obratio čitatelj revoltiran činjenicom da jedan od gradskih otaca vozi automobil bosansko-hercegovačkih tablica. Inozemnih, kako se to moderno naziva.
I sad, mi jesmo na gore navedenoj adresi doznali da nam donačelnik upravlja mercedesom E klase, da mu je godina proizvodnje 2002., i da vrijedi, tamo na papiru, 50.000 kuna. Piše i da ga je kupio primitcima ostvarenim od nesamostalnog rada.
Iskreno, nije nam se to učinilo kao nešto važno.
Kakve veze ima koje tablice su čovjeku na autu? Pa ne utječe mu to na kvalitetu obavljanja dužnosti, a sigurno da mu je gore jeftinije registrirati vozilo.
Ali onda smo se zapitali: koliko goriva za taj izlet potroši? Da ga registrira u Makarskoj, tamo prema Voliciji samo skrene desno i dobije tablice grada kojeg vodi. Ili voli. Sigurno ga voli, ako je već na toj funkciji. A da svi Makarani slijede primjer svog dogradonačelnika vozeći tablice dobivene u Mostaru, Širokom Brijegu ili Posušju, s vremenom bi država ukinula ova naša ponosna slova “MA”.
Vranješ, da rezimiramo, plaću dobiva iz državnog proračuna. Plaćate ga bruto 16.700, a neto 11.300 kuna. Dio tog novca nosi u drugu državu da bi ondje platio registraciju, čime puni proračun te druge države novcem iz proračuna ove države. Pitali smo ga zašto to čini.
– Nemam vremena za gluposti – odgovorio je.
Je li to vaša izjava? 
– To je stvar mog osobnog izbora. Sve je u skladu sa zakonom. Ukoliko bilo tko sumnja u nezakonitost dužan je isto prijaviti istražnim tijelima. Svoju imovinu stekao sam poštenim radom u inozemstvu i ne dajem za pravo nikome da određuje kako ću njome upravljati. Ne razumijem da je netko razočaran mojim pravom da osobnom imovinom upravljam kako želim, to su za mene čiste gluposti – produžio je Vranješ.
Ništa. Slegnuli smo ramenima i krenuli pisati ovaj tekst. Posjetili ponovno web adresu iz prve rečenice da provjerimo podatke oko tog automobila. Ma kad smo već tu, bacili smo oko na druge stavke imovinske kartice i vidjeli da naš donačelnik čak nema ni boravište u Makarskoj. Nema ni u Hrvatskoj! Je li nam dogradonačelnik turist?
Javili smo mu se ponovno.
Još jedno brzinsko pitanje. Je li boravište u Mostaru isto regularna stvar za dogradonačelnika Makarske?
– Sve je po zakonu. Ukoliko sumnjate, obratite se nadležnim institucijama – kazao je.
Onda je dodao:
– Zabrinjavajuće je da u 21. stoljeću postoje takve predrasude. Nadam se da ćemo izgraditi društvo koje će jednako gledati na sve narode i države na ovom svitu – odgovorio je Vranješ.
Čitajući dalje imovinsku karticu, vidjeli smo da mu nije velik problem prebaciti boravište u Makarsku.


Znate zašto? Zato jer je ovdje vlasnik čak tri stana i poslovnog prostora. Uz oranicu u Kozičkim poljicima, štednje u kunama i eurima te spomenuti automobil, težak je čitavih 9.527.669 kuna. Kad bi mu tom iznosu pribrojili plaće, lako bi se približili cifri od deset milijuna kuna.
I tek što smo pomislili kako mu novac ne može biti razlog da dobije makarske table i boravište, stigao nam je SMS:
– P.S. Neka čitatelj ne bude očajan i razočaran. Iz prve ruke mu mogu potvrditi da i on poštenim radom u BiH može doći do prava na bosansko-hercegovačke tablice. Ja sam internacionalan. Ugodan ostatak dana, nadam se da ćete vjerno prenijeti moju izjavu – dodao je Vranješ.
I jesmo. Od slova do slova.

Imovinska kartica

Prema podacima imovinske kartice, Joze Vranješ, bosansko-hercegovački-makarski dogradonačelnik, vlasnik je poslovnog prostora u Makarskoj od 161,11 metara kvadratnih, približne tržišne vrijednosti 2 336 095 kuna.
Vlasnik je tri stana u Makarskoj. Onaj od 148,37 kvadrata vrijedi 2 264 258 kuna, drugi od 146,71 kvadrat je, kako piše, 2 238 925 kuna, a treći od 158,61 kvadrata iznosi 2 420 529 kuna.
Posjeduje i oranicu u Kozičkim Poljicima, ukupno 71 050 metara kvadratnih ima, a cijeni ih na 568 400 kuna. Suvlasnik je s trećim osobama, njegovo je 33 posto, dakle 187 572 kuna da odluči prodavati svoj dio. Auto smo već rekli, 50 tisuća kuna, a tu su i dvije štednje, prva od 10 790 kuna i druga od 2 600 eura, dakle, oko 19 500 kuna.
Ukupno: 9 527 669 kuna.
Na dnu imovinske kartice stoji i napomena:
“Poslovni prostor i navedeni stanovi su u naravi dijelovi stambeno poslovne zgrade koja je u zemljišnim knjigama upisana kao “Zgrada mješovite uporabe, zahtjevna, ugrađena zgrada stambeno-poslovne namjene, Makarska, Slavonska 1″ zgrada nije etažirana – podjela zgrade na dijelove izračunata prema postojećoj dokumentaciji.”
Ukupno, prema približnoj tržišnoj vrijednosti u trenutku podnošenja izvješća, Joze Vranješ težak je, dakle, gotovo deset milijuna kuna. Pa zašto mu je onda problem, evo, da ni ne takne te puste milijune, od plaće koje mu dajemo svaki mjesec, od onih 16 700 kuna bruto, platiti registraciju tablica u Makarskoj?

Poštanski broj 88000

Boravište makarskog dogradonačelnika je u Mostaru, na poštanskom broju 88000. Prebivalište mu je u Makarskoj.
U Mostaru je radio kao direktor održavanja u dioničkom društvu “Aluminij”, registriranoj u ulici Baćevići. Počeo je prvi dan kolovoza 2008. godine, završio 30. lipnja 2017. godine.

Orešković: Zakon je namjerno takav…

Je li moguće da se osoba s boravištem u drugoj državi kandidira na izborima u RH, pitamo Daliju Orešković, bivšu predsjednicu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa:
– To je pitanje definirano Zakonom o lokalnoj i regionalnoj samoupravi, a  on traži samo prijavljeno prebivalište. Bez toga se ne bi mogao kandidirati. Ne govori Zakon ništa o boravištu. Imali smo takvih predmeta pa smo donosili odluke o nepokretanju postupka.
Kako je moguće da takvo što Zakon ne definira? 
– Jedno je život, drugo je papir. Gleda se vrijeme bitno za podnošenje kandidature i vrijeme za izbore, ali nema riječi o tome može li se i prebivalište naknadno promijeniti. Pitanje je za državno izborno povjerenstvo je li osoba imala ispunjene uvjete za kandidaturu, ali gotovo sam sigurna da je i da tu ništa nije sporno. Relevantan je, dakle, period prije samog podnošenja kandidature. Sve ostalo je nebitno. Po našem zakonu očito se čovjek može iseliti na neko stoto mjesto pa nikome ništa. A zakon nam nije slučajno takav.