Bjegunac pred hrvatskim pravosuđem, savjetnik Dinama i neformalni vladar hrvatskog nogometa Zdravko Mamić je u Međugorju, gdje se sklonio dan prije no što će biti nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja novca iz maksimirskog kluba, dao intervju zagrebačkom Jutarnjem listu.
“Prijeti mi jedan dio hrvatskog podzemlja koji želi preuzeti nogomet i prijete mi suspektne grupacije, paravojne i parapolicijske, koje se pojavljuju u ovakvim situacijama i koje žele iskoristiti moju situaciju. Bilo da me žele reketariti, bilo da me pokušaju oteti i ucjenjivati moju obitelj za otkupnu cijenu ili bi me, u saradnji s dijelovima državnog represivnog aparata, rado vidjeli u pritvoru. O tome imam direktne informacije i o tome informacije imaju i hrvatske službe koje znaju o kome se tačno radi, imenom i prezimenom”, rekao je Mamić za Jutarnji list.
Mamić je u istom razgovoru govorio i o selektoru Zlatku Daliću.
„Da sam ja u tom trenutku rekao da Dalić ne može biti selektor, tvrdim da Dalić ne bi bio selektor. Iskreno, ja nisam imao prijedloga za izbornika“, rekao je Mamić u nastavku i ustvrdio da je pokušaj rušenja Dalića „laž i izmišljotina“. Kaže da su razgovarali uoči odlaska u SAD, kada su se slučajno susreli u HNS-u te da ga je za razgovor, kako navodi zamolio Zlatko Dalić. „Ja sam dao zeleno svjetlo za Ladića. A moj brat Zoran je dao zeleno svjetlo da na tribini bude njegov stručnjak za analizu protivnika koji je ustupljen Daliću na njegov zahtjev“, odgovorio je Mamić na pitanje novinara o njegovoj ulozi u dolasku i navodnom pokušaju rušenja Dalića prije Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Kaže da na dočeku izbornika Zlatka Dalića u Livnu nije bio jer ga nitko nije zvao, ali i zbog toga što je procijenio da bi mu dolaskom među 50. 000 ljudi “sigurnost bila ugrožena”.
Govorio je i o svojoj ulozi u stvaranju reprezentacije. Kaže i da ga reprezentativci više niti ne pozdravljaju…
“Ja sam im bio baka, deda, doktor, psiholog, mama, tata, čistačica, sve sam bio. Sve što moraš raditi za maloljetnu djecu koja nisu uz roditelje. Od pronalaska automobila, mijenjanja guma… bio sam im više od njihovih roditelja. Meni dnevno prilazi sto ljudi koji su ogorčeni jer nitko nije spomenuo moje ime”, pojadao se Mamić.
“Kunem vam se, nakon SP u Rusiji nije me nazvao nijedan igrač”, kaže ogorčeni i razočarani Mamić i dodaje da on zbog svog ponosa nije nikoga htio zvati. Podsjeća koliko se žrtvovao i koliko je uložio u neke od ključnih hrvatskih reprezentativaca.
“To su bile neviđene žrtve, životne drame. Modrića sam, recimo, upoznao kada je imao 14 godina, kada je bio izbjeglica. Njega i njegove roditelje prigrlio sam u Zagrebu kada nitko nije znao šta bi moglo biti… Modriću sam dao stan od moje žene, da u njemu živi. No, o tome nitko ne priča. U ovim biografijama koje sada pišu o Modriću, ja kao da ne postojim. Kao da nije bilo mene, kao da nije bilo Dinama. A kod nas je bio devet godina. Devet...”
Mamić podsjeća i na druge reprezentativce koje je on “izmislio” i pomogao im da naprave velike karijere.
“Pitajte Lovrena. Dinamo ga je doveo kada je bio u statusu izbjeglice. Jedva su se prehranjivali njegovi roditelji i dvojica sinova. Roditelji, koji su za mene pravi heroji, svaki dan su ga vozili u Zagreb iz Karlovca. Pa, tu je i Ćorluka, koji je također bio izbjeglica. Kovačića sam oteo Linzu iz Austrije. Vrsaljko je imao tešku situaciju u zaleđu Zadra. Sa svima njima ja sam se sreo kada sam bio najmoćniji čovjek u Hrvatskoj. Ne samo u nogometu, nego uopće. Prigrlio sam ih kao vlastitu djecu...”
“Meni je nenormalno da Modrićevi roditelji ne sazovu press konferenciju i pred cijelim svijetom kažu: sram vas bilo šta radite mom djetetu i gospodinu Mamiću, pa mi smo bili u status izbjeglica, mi smo u javnobilježničkom uredu u Sesvetama potpisali ugovor o solemnizaciji.. Ja sam im bio baka, deda, doktor, psiholog, mama, tata, čistačica, sve sam im bio. Bio sam im više od njihovih roditelja…“, kazao Mamić.
