Home Auto SERVIS: KAKO NAS “FARBAJU” – ovo je pet najčešćih podvala kod lakiranja...

SERVIS: KAKO NAS “FARBAJU” – ovo je pet najčešćih podvala kod lakiranja i kako ih prepoznati!

SHARE
Na primjeru loše popravljenog i lakiranog Renault Meganea uvjerili smo se kako jeftin i neprofesionalno obavljen posao ne drži vodu dugo te u konačnici ispadne skuplji jer automobil ponovno treba popravljati. Evo pet najčešćih podvala kod lakiranja te kako ih otkriti

Niste imali sreće i neoprezan vozač vam je oduzeo prednost i lupio vas nanijevši znatnu štetu na vašem automobilu. Oštećena desna stražnja vrata, uništen stražnji vezni lim, udaren branik… popisuje službeni procjenitelj štetu nakon čega upućujete odštetni zahtjev od osiguravajuće kuće krivca za nezgodu. Popravak takve štete, kakvu je očito prošao tamno sivi Renault Megane Grandtour pored kojeg stojimo, košta od 15 pa do 20.000 kuna, procjenjuju u autolakirerske radionici koju smo posjetili. Osiguravajuće kuće vam tada tzv. neosporni dio štete odmah isplate na vaš tekući račun. Recimo, u slučaju našeg Meganea bi to moglo biti 4000 kuna.Mnogi se polakome kada novac tako lako i brzo sjedne na račun te ga potroše pa onda nemaju na kraju kada treba platiti popravak jer je taj novac dio ukupne odštete odnosno ukupnog troška popravka.

Marin Tomaš

Ili pak, novac automatski nestane s računa s obzirom da je više od 320.000 građana u Hrvatskoj u blokadi. U svakom slučaju, kada je dio novca za štetu već isplaćen i potrošen stranka će puno prije pristati na nagodbu koje nude osiguravajuće kuće – umjesto popravka u službenom servisu prema procjeni procjenitelja od spomenutih 15.000 kuna, oni će vam ponuditi izravnu isplatu novca na vaš tekući račun u iznosu od recimo, 6-7000 kuna. Potpisivanjem takve nagodbe vi uzimate novac, ali i rješavate osiguravajuću kuću bilo kakve daljnje odgovornosti te se sami snalazite oko popravka. S obzirom da za 30, 40% ili dvostruko manji iznos ne možete više popraviti automobil u službenom servisu tražite što povoljnijeg fuš majstora, možda kako bi još nešto probali i ušparati iz cijele situacije. Najvjerojatnije računate tako na brzaka popravljeni auto što prije prodati jer znate da se za malo novaca automobil jednostavno ne može dobro popraviti i da će takav jeftini popravak brzo pokazati svoje mane. I to je jasno kao dan dok gledamo sivi Megane Grandtour koji je vjerojatno prošao upravu ovakvu priču i na čijoj desnoj bočnoj strani brojimo četiri različite nijanse. – Prednji branik i prednja vrata su u originalnoj boji, stražnja vrata su uvjerljivo tamnija i bez bezbojnog laka na jednom dijelu, stražnji vezni lim je pak presvijetao i katastrofalno loše popravljen s daleko jeftinog materijala koji je popucao, a jednako je loše ofarban i stražnji odbojnik čiji je lak također već ispucao, nabraja Robert i pokazuje nam propuste.

Marin Tomaš

Otvaranjem stražnjih vrata otkrivamo nepopravljene ostatke sudara, tragove popravka i lakiranja te očitu razliku u boji laka izvana i iznutra. – Evo, majstor koji je lakirao auto nije se potrudio izvaditi ni gumu čepa spremnika za gorivo, a kamoli izvaditi stražnje svjetlo, otkriva Robert. Tako loše i usput odrađen posao može držati vodu samo netom nakon popravka, ali posljedice će vrlo brzo izaći na vidjelo. A onda ne preostaje ništa drugo osim voziti se u ruglu od automobila ili otići ponovno na popravak. – Samo što će onda popravak koštati još više nego da je originalno napravljen kako spada jer prvo treba skinuti sav lak i materijal od prvog popravka pa tek onda sve ponovno napraviti kako treba, napominje Robert. Pred drugim majstorom je tako sad dvostruki posao. Prvo treba u potpunosti ukloniti tragove starog kitanja i očistiti oštećeni dio do golog lima. To se radi mehanički pa se majstor Miro najprije prima špahtle, a ostaci prethodnog kita, negdje debeli i do pola centimetra, otpadaju gotovo sami od sebe. Kako je korišten nekvalitetan materijal, između njega i samog lima već je došlo do prodiranja vode pa se vide i prvi tragovi hrđe. No nakon što smo skinuli grubi materijal, ispod kita nailazimo na čudne i nepoznate premaze poput ljepila ili katrana pa Miro u pomoć uzima i fen za zagrijavanje.

Marin Tomaš

Tek kada smo nakon brušenja došli do potpuno golog lima, može početi pravi posao, onaj koji je ispočetka trebao biti obavljen. Ovaj put s provjerenim i kvalitetnim kitom u dvije faze, od kojih se svaka prvo nanosi i zaglađuje, a zatim brusi s nekoliko gradacija. Tek kada je oštećeni dio lijepo popunjen kitom, zaglađen i izjednačen, površina ravnomjerna, a ostatak automobila zaštićen, može se pristupiti lakiranju ponovno u nekoliko faza. U svakom slučaju nagodba koju nude osiguravajuće kuće nije uvijek najsretnije rješenje i treba dobro razmisliti želite li sami upuštati u popravak ili ćete radije ići na provjerenu varijantu s kojom ćete se iz situacije izvući sa što manje posljedica i biti sigurni da vaš će automobil najviše ličiti na onaj koji ste vozili prije nezgode.

Marin Tomaš

Četiri nijanse i kit iz pakla

Osim katastrofalnog popravka stražnjeg veznog lima čiji popucali kit bode u oči, na desnoj strani loše lakiranog Meganea brojimo četiri različite nijanse. Nekvalitetan kit i vezivno sredstvo odvojili su se od samog lima pa je tu prodrijela vlaga i počelo hrđanje

Kvalitetno lakiranje nema alternativu

Ovako izgleda kada je automobil kvalitetno pripremljen za lakiranje – rastavljen, zaštićen s lijepo zapunjenom i temeljito obrađenom površinom za lakiranje

Nakon pažljivog nanošenja svakog sloja materijala za zapunjavanja tako da ga bude što manje, površinu je potrebno izbrusiti i zagladiti

Ovo su pet  fuševa od kojih boli glava

Loše kitanje

Marin Tomaš

 Udubljenja na limu treba uvijek popraviti sa što manje materijala, napominje Robert Kurpes. No mnogi se toga ne drže jer je tako jednostavnije i onda se dešava da na limu bude kita čak u debljini prsta. Zato što je kit puno drukčije konzistencije od lima te ima svoju masu pa, ako je primjerice, popravak obavljen na vratima zbog udarca prilikom zatvaranja vrata odnosno zbog vibracija u vožnji vrlo će se brzo pojaviti pukotine na laku na mjestima gdje je vršen popravak.

Narančina kora

Marin Tomaš

Prilikom lakiranja, lak se razlijeva čime se dobiva ravnomjernost i jednaka debljina. Ako se lak predebelo nanese pojavit će se curenje i nanosi laka. No ako se lak nanese u pretankom sloju, ili pak viskozitet laka nije dobro pogođen, šprica se predaleko i sl. to će uzrokovati neravnu površinu koja se zove “narančina kora” tj. lakom s vidljivim udubinama koje izgledaju vrlo ružno.

Nečistoće u laku

Marin Tomaš

 Profesionalni lakireri za lakiranje dijelova auta koriste specijalizirane komore u kojima je zahvaljujući finim filtrima i posebnoj ventilaciji minimalna mogućnost za prljavštinu, prašinu i druge nečistoće u zraku. No ako se lakira neprofesionalno, na otvorenom i sl. onda se mnoge nečistoće zalijepe na svjež lak i kada se on osuši ostanu trajno u njemu. Osim što takve mrvice i čestice u laku ružno izgledaju čine površinu laka neravnom.

Lakiranje bez rastavljanja

Marin Tomaš

Kada se posao obavlja na brzinu i jeftino, onda majstori često uopće ne rastavljaju automobil već ga lakiraju bez skidanja gumenih i plastičnih dijelova poput brtvi ili svjetala premda to ne uzima puno vremena. Umjesto skidanja oni ih jednostavno oblijepe ljepljivom trakom no to je polovično rješenje koje ostavlja vidljive crte na samim rubovima te veliku razliku u boji s vanjske i unutarnje strane. Osim toga, ako pritom nisu ni u potpunosti pokrili ostale dijelove onda se na njima vidi izmaglica od bezbojnog laka što čini površinu stražnjeg svjetla na našem Meganeu mat umjesto sjajnom.

Neizjednačivanje nijanse

Marin Tomaš

Kada je riječ o zahtjevnim bojama, a to su u pravilu svi metalik lakovi, neizbježno je izjednačavanje nijansi na različitim dijelovima što se postiže postupkom tzv. “ušpricavanja”. Naime, nakon nekoliko godina upotrebe boja automobil promijeni svoju prvotnu nijansu pa se novolakirani dijelovi po boji razlikuju od starih. Upravo zato i njih se djelomično i gradijentno lakira novim lakom pa se ta razlika ne vidi.

Na koncu…

Popravak lošeg posla – dvostruka muka

Kada na svjetlo dana izađu tragovi neprofesionalnog kitanja i lakiranja vlasniku ne preostaje drugo nego ponovni posjet limarsko-lakirerskoj radionici, ovaj puta po mogućnosti kvalitetnijoj. No pred drugim majstorom je sad dvostruki posao. Naime, prvo treba u potpunosti ukloniti tragove starog kitanja, očistiti oštećeni dio do golog lima, da bi se onda posao ispočetka napravio kako treba, onako kako je trebalo prvi put. To se radi mehanički pa se majstor Miro najprije prima špahtle, a ostaci prethodnog kita, negdje debeli i do pola centimetra, otpadaju gotovo sami od sebe. Kako je korišten nekvalitetan materijal, između njega i samog lima već je došlo do prodiranja vode pa se vide i prvi tragovi hrđe. No nakon što smo skinuli grubi materijal, ispod kita nalazimo na čudne i nepoznate premaze poput ljepila ili katrana pa majstor u pomoć uzima i fen za zagrijavanje. Ovaj dio posla uzeo je najviše vremena, a dok je sve skinuo na podu radionice skupila se zavidna hrpa ostataka tako obavljenog posla. Tek kada smo nakon brušenja došli do potpunog golog lima, može početi pravi posao, onaj koji je ispočetka trebao biti obavljen. Ovaj put s provjerenim i kvalitetnim kitom u dvije faze, od kojih se svaka prvo nanosi i zaglađuje, a zatim brusi s nekoliko gradacija. Tek kada je oštećeni dio lijepo popunjen kitom, zaglađen i izjednačen, površina ravnomjerna, a ostatak automobila zaštićen, može se pristupiti lakiranju ponovno u nekoliko faza.