Home Život Pater Ike poziva katolike koji udaraju protiv pape Franje: ‘Ne budite ludi,...

Pater Ike poziva katolike koji udaraju protiv pape Franje: ‘Ne budite ludi, na ovome će svi pasti’

SHARE

Mislim da bih se ja osobno, u ovom postu patera Ike Mandurića, mogao prepoznati i to u negativističkom kontekstu, kad razum i logiku jače pretpostavljam vjeri, piše Ivor Matić u tekstu objavljenom na Croative.net.

Čudno je da, kad želiš ozbiljnije popričati s našim duhovnim pastirima o tome, najčešće – nigdje nikoga, dodaje on.

Zato je ova kartica teksta jako važna, jer vrlo teške, bremenite teme i tjeskobne dvojbe, pater Ike je objasnio na jedan jednostavan način… zato pročitajmo ga:

Od svih kreposti vrag najviše napada poslušnost. Na njoj nisu samo pali lucifer, Adam i Eva, nego i protestantizam, pravoslavlje, i sve šizme povijesti Crkve.

Moramo primjetititi da sve one nisu značile pad iz čistog bunta i zloće, nego su bile raspete između vijernosti nekom idealu “pravde” i “istine”, te vijernosti materi Crkvi. Neshvatljivo je da u tim dvojbama Bog od nas traži da izaberemo ovo drugo. Ali traži. I to ima svoj nevidljivi ali nesagledivo duboki mistični smisao. U toj zavodljivosti nisu samo nastale sekte, nego i revolucije, kako ona Francuska, tako i Komunistička, ona Teologije oslobođenja, a jednako tako i onaj lefebrovski bunt i svi njemu slični.

Na poslušnosti padaju i krasna redovnička i svećenička zvanja inteligentni, plemenitih i nadarenih, u susretu s nerazumnim poglavarima i biskupima. Ali uvijek i uvijek griješe. Imamo bezbroj takvih primjera.

Idealizam vjernika koji nisu spremni do smrti biti vjerni hijerarhiji Katoličke Crkve (a to je zbilja nešto najteže, jer traži da se pokoriš čovjeku grješniku koji ti se ponekad čini i luđi i gori i manje crkven od tebe), i danas je silno kušan preko pape Franje.

Ma što god bilo i ma kako on upravljao, i ma što tko privatno mislio o njegovim odlukama, ako dopusti da u njemu ponestane poštovanja ili spremnosti da ga sluša, pa i brani i istinski voli kao svog od Boga poslanog poglavara, te prestane paziti na njegov ugled da ga slučajno ne bi javno narušio – toga je već vrag osamio i ima spremnog da mu dušu vucara po nepreglednim stranputicama pitanja vjere.

Poslušnost traži umiranje sebi i svom ponosu do smrti, do samoponištenja. Ona je nalik svezanosti i izdanosti Kristovoj i njegovoj raspetosti na križ do smrti. Ali, jednako tako slično njegovoj proslavljenosti, kristovska poslušnost i nas proslavljuje na neshvatljiv način. To je ono što promiče trijeznim i razboritim “logičarima.” To traži vjeru iznad svake logike – osim logike ljubavi koja se oplijenjuje do smrti na križu.

Pripadnost Crkvu svoj temelj nema u vidljivoj logici i učinku, nego u ljubavlju motiviranoj riješenosti na vjernost do potpunog odreknuća čak od vlastite volje. “Ali ne moja, nego Tvoja volja…” ili, kako je sv. Ignacije molio: “Uzmi gospodine i primi svu moju slobodu, pamćenje, razum i svu moju volju…”

Kako neshvatljivo i strano jednom Lutheru! Teško je to! Zbilja prezahtjevno. Težega nema! Da, vrag to nije nikako mogao.

Svi oni koji pristanu na to da svoj odnos prema Papi i Crkvi grade na temelju svojih logičkih uvida, papirnati su brodići u vražjim neverama. Ljudska logika koja se prometnula ispred poslušnog vjerovanja, igrica je za zloga pa i kad se radi o najvećim teolozima povijesti Crkve. Svi takvi su pali i potonuli, nestali. A ostali su oni mali i neuki, i ispali mudriji od učenih i mudrih.

Na papi Franji će, i kušnji koju preko njega Bog danas stavlja, svi uznositi pasti. Karizmatizam, tradicionalizam, teologizam, liberalizam…

Tko će znati, možda je to baš ono što Crkvi treba? Ne znam.

Mi samo trebamo znati: Papa Franjo (tako ga treba oslovljavati, a ne Bergoljo, ili kako već), Božji je odabranik, i za njega Bog danas poručuje: “njega slušajte!”

Slušajte ga, ne budite ludi!

Ivor Matić/Croative.net