Home Politika Čije interese štiti pravobraniteljica – djece bez roditelja ili LGBT lobija?

Čije interese štiti pravobraniteljica – djece bez roditelja ili LGBT lobija?

SHARE

Prošlog tjedna pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić kritizirala je ministricu za demografiju, obitelj i mlade Nadu Murganić zbog novog prijedloga Zakona o udomiteljstvu tražeći da se pravo udomljavanja proširi, među ostalim, i na istospolne partnere.

Pravobraniteljica je u dopisu ministricu Nadu Murganić upozorila da isključivanje životnih i neformalnih životnih partnera iz definicije obitelji nije u skladu s načelom ravnopravnosti spolova, javlja Večernji list.

“Budući da se u Zakonu o socijalnoj skrbi govori o pružanju socijalnih usluga smještaja u udomiteljsku obitelj koja i nije definirana tim Zakonom, već će biti definirana Zakonom o udomiteljstvu, nema razloga da se u nju ne uključe i životni i neformalni životni partneriZakon o udomiteljstvu će u odnosu na Zakon o socijalnoj skrbi u svakom slučaju biti lex specialis, odnosno poseban zakon koji ga po svojoj pravnoj prirodi nadjačava, tvrdi Ljubičić dodajući da obiteljsku zajednicu, odnosno obitelj ne čine samo bračni i izvanbračni drugovi, već, prema Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola; obitelj čine i životni i neformalni životni partneri.

Naime, Ljubičić smatra kako je moguće ‘lex specialisom’ nadjačati ostale zakone zbog izjave Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2013. koja se pak poziva na Europski sud za ljudska prava koji je ustvrdio da stabilne veze kohabitacije istospolnih parova potpadaju pod pojam obiteljskog života.

Zabrinjavajuće je da je pravobraniteljica nastupila u skladu s vrlo glasnim LGBT lobijima koji govore da za djetetov emocionalni i psihološki razvoj uopće ne igra ulogu je li ono odraslo u homoseksulanoj ili heteroseksualnoj zajednici, iako već danas mnoga istraživanja priznatih znanstvenika pobijaju takvu tvrdnju.

Američki sociolog dr. Mark Regnerus u studiji o novim obiteljskim strukturama otkrio je 25 negativnih ishoda od 40 u istospolnim ‘obiteljima’ u kojim je majka bila u homoseksualnoj vezi. “U obiteljima u kojim je otac bio u homoseksualnoj vezi bilo ih je nešto manje, no manja je i veličina tog uzorka. Neki od tih ishoda su veća vjerojatnost da će dijete pušiti, imati slabiji uspjeh u školi, veća je vjerojatnost da će dijete imati problema sa zakonom i da će živjeti u izvanbračnoj zajednici, veći je rizik od spolno prenosivih bolesti i veća je vjerojatnost da će imati negativan stav o obitelji tijekom odrastanja, o atmosferi u obitelji”, otkrio je dr. Regnerus u intervjuu koji se može pročitati ovdje.

Prema njegovim rezultatima, 12% djece odgajane u istospolnoj zajednici razmišljalo je o samoubojstvu, dok taj postotak kod djece iz zajednica muškarca i žene iznosi 5%. Nadalje, osobe odrasle uz istospolne partnere sklonije su nevjeri (40%, naprema 13% kod osoba odgajanih u zajednici muškarca i žene),a češće su i među nezaposlenima (28%, naprema 8%) te je vjerojatnije da će posjećivati psihoterapeuta (19%, naprema 8%). Također, prema ovom istraživanju, djeca iz istospolnih zajednica češće su pod nadzorom socijalne službe, za razliku od djece iz zajednica muškarca i žene.

Kanadski ekonomist Douglas W. Allen objavio je 2013. godine rezultate istraživanja o razlikama u stopama završetka srednjoškolskog obrazovanja između djece koja su odrasla uz istospolne partnere i djece su odrasla uz roditelje različitog spola koje se temelji na podacima iz kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine. Rezultati toga istraživanja pokazuju da djeca koja žive uz istospolne partnere imaju oko 65 postotnu vjerojatnost završiti srednju školu u usporedbi s djecom iz kućanstava koje čine osobe različitog spola.

Rezultati istraživanja američkog sociologa s Američkog katoličkog sveučilišta, Paula D. Sullinsa, iz 2015. godine pod nazivom “Emocionalni problemi među djecom s roditeljima istog spola: Razlika po definiciji (“Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition”) pokazuju da su emocionalni problemi dvostruko rašireniji među djecom koja odrastaju u istospolnoj zajednici nego kod djece s roditeljima suprotnog spola. Djeca koja su odrasla uz biološke roditelje imaju najnižu stopu emocionalnih problema.

Ignoriranje ovih rezultata zasigurno nije u interesu djece.

Čime se još bavi pravobraniteljica: “Mijenjati tradiciju hrvatskoga jezika”

Podsjetimo, 11. kolovoza ove godine pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić oglasila se s priopćenjem u kojem traži nasilno mijenjanje hrvatskog jezika, kako bi se omogućio eksperiment ministrice Divjak koji je u skladu s rodnom ideologijom Istanbulske konvencije. Tada je u priopćenju ustvrdila slijedeće:

“Postoje tumačenja prema kojima je tradiciju hrvatskog jezika nužno prilagoditi suvremenom dobu te početi fleksibilnije i ravnopravnije koristiti muški i ženski rod. Argument koji se pritom ističe je nepostojanje praktičnih zapreka i negativnih implikacija u jezičnom smislu da se takvoj promjeni pristupi”, tvrdi pravobraniteljica.

“Uzimajući u obzir nastojanja za postizanjem ravnopravnosti spolova u svim područjima javnog i privatnog života, kao i realnost da je još puno truda potrebno uložiti kako bi se ta ravnopravnost postigla, Pravobraniteljica smatra kako je stil pisanja pravnih akata u ženskom rodu doprinos promicanju ravnopravnosti spolova na simboličkoj razini hrvatskog jezika.