Home Društvo Mladi avanturist: Prošao sam čitavu BiH biciklom, ali ono što sam vidio...

Mladi avanturist: Prošao sam čitavu BiH biciklom, ali ono što sam vidio na cesti Mostar-Stolac duboko me razočaralo

SHARE
Neobični putnik po BiH, kako su ga neki nazvali, vozeći biciklo ovo ljeto obišao je svoju domovinu, njena najljepša mjesta i najveće znamenitosti.
Riječ je o Arminu Nadareviću, 21-godišnjem studentu elektrotehnike u Munchenu, porijeklom iz Cazina.
Iako godinama živi u Njemačkoj, ne krije svoju ljubav prema BiH. Pored njenih mnogobrojnih vrlina, ima ona i svoje mane, uvjerio se Armin.

“Ovdje je idealno za djecu i umirovljenike, ali nedostaje ono između. Dobro, odlična je i za kraće godišnje odmore. Volim ja Bosnu, iako sam rođen kao izbjeglično dijete u Njemačkoj, školu sam završio u Bosnu, volim je, ali to ne znači da je ne smijem kritizirati”, iskren je ovaj mladić, koji se potom osvrnuo na jedan događaj kojem je nazočio u Hercegovini, a koji ga je potresao.

U nastavku prenosimo priču o toj “tamnijoj strani” njegovog putovanja, koju možemo shvatiti i kao Arminovu molbu svima nama.

“Dragi moji sugrađani, u posljednjih mjesec dana sam proputovao biciklom razne krajeve Bosne i Hercegovine. Krenuo sam iz naše lijepe Krajine i prošavši Hercegovinu putovao sam dolinom rijeke Drine do Tuzle, te preko Doboja i Banja Luke sam stigao kući. Ukupno je to bilo 1.310 km većinom lijepih iskustava, gostoprimljivih Bosanaca i Hercegovaca te mnogo emocija.

Ono što bih da podijelim sa Vama je priča i molba za sve Vas.

Na putu od Mostara do Stoca sam bio duboko razočaran u svoje Bosance i Hercegovce. Na tom putu, što je nekih tridesetak kilometara dugačak, nisam mogao vjerovati kakvoj prirodi i okolini svjedočim. Doslovno nisam mogao maknuti dva metra (kolika je dužina mog bicikla), a da ne vidim pored ceste neki otpadak, smeće, flašu, papir, veš mašinu i slično. Nevjerovatna količina smeća i otpada pored ceste me zbilja rastužila.

Otpad, Buna

Nakon nekog vremena vidio sam nekoliko stotina metara od sebe automobil koji se zaustavlja pored puta. Prvo sam mislio da je čovjek stao da se odmara, ali onda je izašao, otvorio gepek i iz gepeka izvadio veliku plastičnu kesu smeća. Prešao je cestu i nonšalantno bacio vreću kao da je to sasvim normalna stvar. Iako sam već biciklom bio na pedesetak metara od njega, iako su ostali automobili prolazili, i jedan vozač čak i svirnuo, njega to nije mnogo zanimalo. Vidio sam tablice tog auta i sumnjam da ću ih moći zaboraviti. M95-K-***.

Dragi moji Krajišnici, sugrađani, dragi moji Bosanci i Hercegovci, dragi moj M95-K-***, molim vas sve, ako imamo deponije na kojima se odlaže otpad, ne dozvolimo da naša lijepa zemlja postane jedna velika deponija! Zbilja se pitam u čemu je problem, gdje je sistem, odgoj ili normalan razum zakazao. Zaista vas sve molim i opominjem, ne dozvolimo da naši sugrađani, naša djeca, i možda najbitnije, mi sami, ne postanemo M95-K-***.

Sve naravno počinje od nas samih. Nebitno što možda vlast ne postavlja dovoljno kontejnera pored puta, što se ne čiste ceste redovno, ili drugih hiljadu razloga koji će naumpasti mnogima da optuže nesposobnu vlast. Dragi moji Bosanci i Hercegovci, nema ovo veze s vlašću i politikom, ovo smo mi i čuvajmo našu lijepu Bosnu I Hercegovinu od svakog M95-K-***.

Hvala Vam,

Armin Nadarević