Franjo Tubić iz sela Glavice pored Bugojna vlasnik je šampionskog bika Kobra. Riječ je o životinji uzgojenoj za borbe u koridama vrijednoj 20.000 eura.
Iako je težak više od jedne tone, Kobra je „miran k’o curica“ i bez straha za sigurnost u njegovoj blizni mogu boraviti i djeca. Ipak, ime Kobra ne nosi bez razloga, s njim se mora lijepo razgovarati i ni u kojem slučaju ga se ne smije udariti, jer ako Kobri dođe „žuta minuta“, nitko u njegovoj blizini nije siguran. No, njegov bijes su osjetili samo drugi bikovi, s ljudima je iznimno miran i prijateljski raspoložen, piše Dnevnik.ba
Iako se na prvi pogled može činiti kako je 20.000 eura prevelika cijena za jednog bika, Kobra je zapravo vrlo isplativa investicija. Jedan njegov izlazak u koridu na borbu košta 5.000 eura.
„Kobra je ‘gatačko zeleno goveče’, to je najbolja sorta bikova za borbe u koridama. Pet mu je godina i tek je ušao u svijet borbi, ali već je svojevrsna zvijezda korida koje se održavaju po Bosni i Hercegovini ali i Hrvatskoj, jer sam ga kupio od gazde iz Dalmatinske Zagore. Ljudi iz Zagore dolaze na borbe bikova u Bosnu samo zbog Kobre. Već je postao zvijezda“, priča gazda Franjo Tubić na svome imanju u Glavicama.
Tubić ima četvoricu sinova a borbe bikova su im zajednička strast. Osim u Bugojnu, imanja imaju i u Mrkonjić Gradu te u Vrbovcu u Hrvatskoj. Između ostaloga, bave se uzgojem stoke, a tradicionalno uvijek imaju i bar po jednog bika za borbe.
Kad smo došli na Tubićevo imanje, Kobra je spokojno ležao. Roj muha na glavi mu nije smetao. Lijeno nas je pogledao i nastavio sa svojom siestom. Sparni rujanski dan u Središnjoj Bosni utjecao je i na Kobru. Tonu mišića nije lako nositi.
Gazda Tubić uzeo je štap kako bi „potaknuo“ Kobru da ustane.
„S njim se mora sve lijepo. Ne smije se na njega galamiti, a pogotovo ga se ne smije tući. Isto kao i s čovjekom, on će zapamtiti ako mu je netko nanio neko zlo, pa bi kasnije mogao vratiti milo za drago. Ali sad će se on ustati“, priča Tubić dok sa štapom prilazi biku koji i dalje nezainteresirano promatra novinare portala Dnevnik.ba. Zapravo se ponaša kao prava zvijezda, da ne kažemo primadona.
Tubić zamahuje štapom, ali ne dodiruje Kobru. Štap se zaustavlja na svega centimetar udaljenosti o Kobrina buta. Bik se ne miče. Gazda ponavlja radnju i zapovijeda biku da se ustane, što moćna životinja i čini. Mada nevoljko. A to i pokazuje prodornim glasanjem bika kojem je prekinut popodnevni odmor. Gazda se ipak mora slušati…
Tek kad se osovio na noge do izražaja dolazi sva veličina i moć životinje. No, na nogama izgleda nekako nesigurno, kao lane kad po prvi put ustaje na noge. Izgled lako može zavarati.
„Težak je oko tone, i zbog svoje težine čini se da se teško kreće. Ali to je samo privid“, kaže Tubić i objašnjava kako sva nesigurnost u nogama iščezava kad Kobra vidi drugog bika.
„Sad da ovdje u polju vidi drugog bika, sve bi se promijenilo. Odmah bi se ukopao u zemlju, počeo puhati kroz njušku i pripremati se za bodenje. To mu je u krvi“.
A tako je i na samoj koridi. Bikove nije potrebno previše „nagovarati“ na borbu.
„Bikovi se puste u koridu i oni odmah zauzmu borbene poze. Ukopaju se u zemlju i krenu se odmjeravati. To je gotovo uvijek tako. Ako odmjeravanje traje predugo, onda gazde malo osokole svoje bikove i oni se krenu bosti“, kaže Tubić.
Kobra se do sada sudjelovao u dvije borbe i obje je pobijedio. Kroz te dvije borbe donio je svome gazdi ukupno 10.000 eura.
„Već je isplatio pola svoje cijene. Ako pobijedi u sljedećoj borbi, onda će mu visina premije za sudjelovanje u koridi narasti na šest tisuća eura“, priča nam Tubić.
U borbama bikova nagrade se unaprijed dogovaraju. Plaća se izlazak bika u koridu, bez obzira na pobjedu ili poraz. Ako bik pobjeđuje, onda raste i cijena premije, jednako kao što i pada u slučaju poraza.
„Karijera“ bika u koridi traje od pet do sedam godina, a s ozbiljnim borbama počinje se od pet godina starosti bika. Kobra je tako tek na početku karijere jer je tek nedavno napunio pet godina. Gazda Tubić očekuje da će se Kobra boriti do svoje 12. godine.
Iako borbe bikova nisu u fokusu medija, u široj regiji postoji cijela supkultura vezana za bikove. Svaki bolji bik ima svoje vjerne navijače koji ih prate po natjecanjima.
„Prilazi meni i supruzi neki par i govori kako im je žao što je jedan od naših starih bikova izgubio neku borbu. Vide oni da ih mi ne prepoznajemo. Kažu nam da oni znaju da ih mi ne poznajemo, ali da su oni vjerni navijači naših bikova i da idu po koridama prateći naše bikovi. Za skoro svakim bikom po koridama ide oko stotinjak ljudi. Ljudi to vole“.
Tubić pojašnjava i kako su koride na našim prostorima bitno humanije od onih najpoznatijih – španjolskih.
„Mi životinje ne ubijamo, upravo suprotno – mi bikove volimo i želimo da što dulje žive u zdravlju. Borbe jesu opasne za bikove, moguće je da jedan drugom rogom probiju vrat, pa da životinju moramo zaklati, a moguće je i da jedan krene bježati pa da ga drugi probode kroz rebra. Ali najčešće to nije slučaj“.
Borbe mogu trajati od svega nekoliko sekundi pa do sat vremena.
„Ako je jedan jači, drugi će pobjeći i borba je gotova. A ako su podjednaki, onda borba može trajati i po sat vremena. U takvim situacijama gubi onaj bik koji prvi isplazi jezik. To je znak da je izgubio snagu“.
Kobra ima malu glavu i savršeno oblikovane rogove. To se cijeni u svijetu borbi bikova. Mala glava omogućava biku lakše manevriranje u borbi.
No, ove životinje imaju i svoju nježniju stranu, ma kako teško to bilo povjerovati. Kobra je recimo malo tužan jer mu nedostaje društvo. Gazda Tubić to namjerava žurno riješiti.
„Ovdje smo u Glavicama jer krajem listopada u Mrkonjić Gradu imamo dogovoren nastup na koridi. Ovdje se Kobra priprema. Ali je tužan jer je sam. Pa svatko bi bio tužan da je sam. Zato ću mu ovih dana dovesti jednog mladog junca, da mu pravi društvo. On junca neće napadati jer mlad i puno manji od njega. Ne zanimaju ga borbe s nejačima od sebe“.
Što se priprema za borbu tiče, sve što je potrebno je jedna oveća livada. Bik bi svakoga dana trebao hodati od jednog do dva kilometra.
Dok nam gazda Tubić sve to priča, Kobra je ponovno legao, samo što se u međuvremenu premjestio u hlad.
„To on radi svakog dana, ujutro voli biti na suncu, ali kasnije traži hlad. Voli odmarati u hladu. Sad je miran, ali kad dođe vrijeme borbe, onda se vidi sva raskoš i snaga ove plemenite životinje“, ponosno zaključuje gazda Tubić naš razgovor u Glavicama kod Bugojna.
Dok odlazimo Kobra nas nezainteresirano promatra dok mu roj muha leti oko glave. Ni muhe mu ne smetaju. Možda se već počeo koncentrirati na sljedeću borbu koja ga očekuje krajem listopada u Mrkonjić Gradu, piše Dnevnik.ba
