Home Društvo Koliko para toliko i muzike: evo kako je u jednoj splitskoj gimnaziji...

Koliko para toliko i muzike: evo kako je u jednoj splitskoj gimnaziji tekao izbor agencije za ekskurziju

SHARE

Ekskurzije iz pakla i noćnih mora priča su koja se svake godine ponavlja u sezoni gimnazijskih putovanja u inozemstvo. Ponovila se i ove godine zagrebačkim srednjoškolcima koji su se s putovanja u Grčku vratili s alergijama, osipom, stomačnim tegobama, zgađeni i razočarani.

I sama sam roditelj čije je dijete prošle godine išlo na studijsko školsko putovanje u inozemstvo (ne u Grčku), i to je bilo dobro iskustvo: dobili su točno ono što je dogovoreno i plaćeno.

Priča je vrijedna radi iskustva i ispričana je načelno, stoga nije važno o kojoj se školi, kojoj destinaciji i kojim agencijama radi.
Svakako, među ponudama pristiglim na natječaj škola je izabrala tri; potom su tri agencije roditeljima djece iz nekoliko gimnazijskih razreda predstavile svoje planove, programe i cijene putovanja.

Prva je agencija s višedesetljetnim stažom organiziranja (i) školskih ekskurzija; kako je i što govorio njihov predstavljač ilustrira to što dodatnih pitanja gotovo da i nije bilo. Čovjek je sve izložio jasno, argumentirano, bez nejasnoća i dubioza – o kakva se dva hotela radi, koje su kategorije i gdje su smješteni; što su obaveze roditelja, što djece; kakvo je zdravstveno osiguranje najbolja varijanta… U samom početku predstavljanja podijelio je isprintani plan puta s preciznom satnicom. Bilo je jasno vidljivo što ulazi a što ne ulazi u cijenu, kakve su cjenovne opcije i pogodnosti, način plaćanja i slično. Cijena – poprilična, više od tri tisuće kuna.

Predstavnica druge agencije također je vrlo profesionalno predstavila putovanje, koje je, uz to, cijenom bilo povoljnije – manje od tri tisuće kuna, a nije se previše razlikovalo od prve ponude. No, nakon pitanja jednog od roditelja koliko su ovakvih putovanja organizirali, ispostavilo se da su u agenciji zaposleni ljudi s dvadeset i više godina u ovome poslu u renomiranim tvrtkama, ali samu agenciju tek su osnovali udruženim snagama i ovo im je prvo đačko putovanje.

Predstavnika treće agencije očekivalo se s najvećim nestrpljenjem – roditelji su već unaprijed, naime, znali raspon cijena, a posljednja agencija nudila je aranžman za svega tisuću i pol kuna.

Posve je jasno da je upola niža cijena pobudila veliko zanimanje. No, ono je brzo splasnulo, s obzirom na to da se predstavnica agencije pojavila s isprikom i objašnjenjem kako je “upala” u zadnji čas jer glavna predstavnica nije mogla doći, zamolivši roditelje da uvaže što joj baš svi podaci nisu poznati.

Ispostavilo se da joj gotovo ništa nije poznato. Bilo je muljanja s terminima “koji još nisu definitivno utvrđeni, ali bit će uskoro”; predviđen je izlet u jedan grad usput, ali “ako ostane vremena”; hotel je “negdje u centru, da, sigurno je u centru”. No sve će to “sigurno biti u redu” i sve će se “srediti u hodu”, a agencija će naknadno, čim se plan puta precizira i raščiste sve nejasnoće – što ona, eto, ne može napraviti jer je zamoljena da samo uskoči – roditelje o svemu obavijestiti e-mailom.

Većinom roditeljskih glasova izabrana je prva agencija. Bilo je, međutim, i onih koji su – uglavnom radi cijene – glasali i za drugu. Što se treće tiče, pitanje je bilo samo jedno: kako su oni, pobogu, s takvom ponudom, uopće uzeti u obzir? Predstavnici škole objasnili su da se ista agencija na natječaj javila i godinu ranije ali je nisu izabrali u “drugi krug”, zbog čega su se neki roditelji pobunili pitajući zašto im se uskraćuje prilika da izaberu cijenom daleko najpovoljniji aranžman. I zato je škola – nevoljko – u obzir uzela i njihovu ponudu.

Prema iskustvima djece po povratku, bilo im je “famozno”, ali mladim ljudima u takvim prilikama najčešće je “famozno” bez obzira na kvalitetu hrane ili smještaja. Pokazalo se, međutim, da su bili u hotelima u centru grada – kako je i rečeno, da su hoteli bili “skroz okej”, osim što je “Majina soba imala pogled na zid”, a “Ivanova na neke cijevi”.

Hrana u hotelu je bila “onako”, a vani u restoranima (gdje je agencija organizirala večere upravo radi jednolične hotelske hrane) – “dobra”.

Pred muzejima i galerijama nisu čekali – kako je i bilo rečeno – u predugačkim redovima jer agencija, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu i povjerenju inozemnih suradnika, ima prečice za grupe; svugdje se odlazilo i stizalo na vrijeme, kako je i rečeno da će biti, uz molbu djeci da surađuju i poštuju zakazane termine, što su djeca i činila.

Izvanredne situacije raznih vrsta uvijek su moguće, no dobra organizacija takve situacije dobrim dijelom prevenira.
Uzmimo sad da je ipak prihvaćena ponuda one treće agencije. Ako je najskuplja ponuda uključivala hotele na koncu ocijenjene kao “skroz okej”, a hranu kao “dobru” (a ne, terminologijom i kriterijima današnjih srednjoškolaca, “wow”, “super”, “predobro”), što bi se moglo očekivati za upola manje novca? Možda doista žohare, prljavu posteljinu, higijenski status koji rezultira zarazom, jela koja uzrokuju želučane tegobe?

Ne znam ništa o tome kako su roditelji zagrebačkih gimnazijalaca birali agenciju i jesu li uopće imali priliku utjecati na izbor, ni o tome koliko su platili putovanje, niti želim sugerirati da su htjeli manje platiti pa “dobili što su zaslužili”. Cijena je dobar, ali nipošto jedini dobar orijentir (agencije se ovim poslom bave da bi zaradile; više će im ostati ako manje plate smještaj, hranu, transport; žohari i osipi mogu se stoga dogoditi i kod najskupljih aranžmana). No načelno uzevši, puno se toga može vidjeti, provjeriti i (sa)znati unaprijed – o kakvoj se agenciji radi, kakav je glas prati, kakva su iskustva i ocjene putnika, kako i koliko dugo posluje, tko je vodi, gdje joj je mjesto na tržištu, kakav joj je poslovni ugled, kakve garancije daje, što sadrže ugovori koji se s dotičnom agencijom sklapaju i slično. Iako ni time rizik nije potpuno uklonjen, šanse da nešto krene ukrivo znatno su umanjene.

NJIHOVO GRČKO PUTOVANJE

Djeca: Posteljina je bila neoprana; Agencija: To nije istina

“Posteljina je bila neoprana, imala je tragove krvi i neke neidentificirane mrlje. Četke za WC bile su nečiste, na pločicama tragovi ubijenih kukaca, a kade i tuš-kabine u nekim sobama bile su pune dlaka. Vodokotlići i tuševi u kabinama nisu radili, WC školjke nisu imale daske. Po sobama su hodali žohari i drugi kukci, hodnicima se širio nesnosan smrad”, to je samo dio prigovora koje su sastavili roditelji djece zagrebačke Prirodoslovne škole Vladimira Preloga, nezadovoljni boravkom njihove djece u jednom grčkom hotelu, organiziranom preko agencije.

Roditelji zbog, kako kažu, loše organizacije i uvjeta putovanja od agencije traže povrat 3650 kuna po djetetu.

U agenciji koja je vodila učenike navode da su prigovori roditelja netočni.
– Ako je u bilo kojoj sobi i bilo nedostataka, soba je odmah zamijenjena ili je uklonjen kvar – kažu u agenciji, uz tvrdnju da nisu upoznati s navodima roditelja o zdravstvenim posljedicama pojedinih profesora i učenika.

– Agencija nije upoznata ni s jednim navodom. Jedno dijete koje je bilo s razrednikom u Larisi na hitnoj reklo je da se na putu porezalo, što nema nikakve veze s hotelom u kojem se odsjelo. U maniri dobrog organizatora i odgovornoga gospodarstvenika, ako je bilo ikakvih opravdanih nedostataka, snosit ćemo odgovornost i nadoknaditi bilo kakvu štetu ako se ona pokaže opravdanom – poručuju iz agencije, piše Slobodna Dalmacija.