Objavljujemo demantij fra Marka Bitange „Makarskoj kronici“ koja nije htjela ni primiti pismo

Fra Marko Bitanga
Kozica 27
21 275 DRAGLJANE U Kozici 21. rujna 2018.

Predmet: Demantij fra Marka Bitange na članak Damira Šarca „Fra Marko Bitanga dobio premještaj iz Zavojana“ objavljen u „Makarskoj kronici“ 7. 8. 2018. na 51 str.

„Makarska kronika“
Prvosvibanjaska 1
21 300 MAKARSKA

Fra Karlove kosti, gospodine Šarac, počivaju u miru na do danas nepoznatom mjestu na koje su zavojanski komunisti sklonili
mrtvo njegovo tijelo

U „Makarskoj kronici“ 7. 8. 2018. na 51. str. uz moju fotografiju objavljen je članak Damira Šarca „Fra Marko Bitanga dobio premještaj iz Zavojana“. Donoseći vijest o mom premještaju, Šarac me izrijekom proziva, izruguje mi se te iznosi niz podlih objeda na moj račun.

Šarac me u nadnaslovu naziva kontraverznim svećenikom i povijesnim revizionistom. A zašto? Zar sam zato kontraverzni svećenik i povijesni revizionist što sam se trudio od župljana doznati što više podataka o životu i mučeničkoj smrti svoga subrata fra Karla Ćuluma koji je, u župi koju sam opsluživao, ostavio dubok trag kao iznimno dobar čovjek i uzoran svećenik. U podnaslovu Šarac ironično piše: „Bitanga je nacionalno postao poznat nakon što je u njegovu selu u par navrata razbijena spomen ploča fra Karla Ćuluma.“ Moje selo su Runovići i u njima nije razbijena nikakva spomen ploča. U župi Zavojane razbijena je spomen ploča i to ne u par navrata, već samo jednom. Zatim u tekstu piše da sam u javnosti poznat po negiranju „službene“ povijesti o skončanju fra Karla Ćuluma za koga povijesne knjige i svjedočanstva preživjelih tvrde da ubile ustaše. Šarac me ovdje stavlja nasuprot „službene“ povijesti koju potvrđuju knjige i svjedočanstva preživjelih. Ima i povijesnih knjiga koji tu povijest ne potvrđuju, koje izričito tvrde da je fra Karlo žrtva komunističkog zločina ( Ante Baković: „Svećenici, žrtve rata i poraća“, Petar Bezina: „Franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja žrtve rata“, Ivan Jukić: „Vrgorski ljetopis“ i druge.) To isto potvrđuju i mnoga svjedočanstva preživjelih.

Zatim Šarac piše da su fra Karlu antifašisti 1961. postavili spomen ploču, a do danas obilježavaju dan njegove pogibije te da je mene to iritiralo pa sam stoga godinama pokušao dokazati kako su fra Karla zapravo ubili komunisti. Mene uopće nije iritiralo njihovo okupljanje oko te spomen ploče, već me je potaknulo da se pomnije pozabavim ovom temom. Pitao sam se kako to da mu nisu drugovi došli na grob i položili vijenac. Nikako nisam mogao pomiriti tekst te spomen ploče na kojoj piše daje fra Karlo ubijen od ustaša zbog aktivnog učešća u narodnooslobodilačkom pokretu s činjenicom da je župna kuća u kojoj je živio namjerno zapaljena 1956. te da mu se do danas ne zna za grob. Šarac točno navodi da tu ploču nazivam pločom laži i da partizanske dokumente o fra Karlovu ubojstvu nazivam falsifikatima. Da su spomenuti dokumenti falsifikati vidi se po tome što nemaju temelj u stvarnosti. Svi oni govore o nekakvim borbama u vrijeme fra Karlova ubojstva te da su iz Zavojana toga dana odvedeni neki mještani u logor. To naprosto nije tako. Ljudi se dobro sjećaju toga dana. Nije bilo nikakvih borbenih aktivnosti, niti je itko ikamo odvede. Ja nikada nisam tvrdio, kako navodi Šarac, da je verzija o ustaškom pogubljenju izmišljotina unuka fra Karlovih ubojica. Ta verzija izmišljotina je samih fra Karlovih krvnika.
Na kraju teksta Šarac donosi i najveće objede na moj račun. On tvrdi da su moje teze uznemiravale mještane Zavojana, te da je veliki dio njih opredijeljen za partizansku priču o fra Karlovu skončanju, a jedan dio podržava i Bitanginu teoriju. Tekst zaključuje riječima da će fra Karlove kosti možda sada konačno ( mojim premještajem) i pronaći mir, ma što da je istina. Na temelju čega Šarac tvrdi da je velik dio Zavojančana opredijeljen za partizansku priču o fra Karlovu skončanju? Tko mu je to kazao? Upravo je veoma mali broj onih koji tvrde da su fra Karla ubile ustaše, a nitko, ama baš nitko ne tvrdi da je ubijen zbog aktivnog učešća u narodnooslobodilačkom pokretu kako stoji na spomenutoj ploči laži. Ja nisam iznosio nikakve teze već istinu koju su mi malo pomalo kroz proteklih petnaest godina župske službe u Zavojanima otkrivali moji župljani. Ta istina je za fra Karlove još uvijek žive krvnike i njihove potomke i simpatizere bolna, uznemirujuća. Ali trebaju se suočiti s njom. A što se tiče fra Karlovih kostiju, Šarac ne treba brinuti za njihov mir. One počivaju u miru na do danas nepoznatom mjestu na kojem su mjesni komunisti, nakon što su ga ubili, sklonili njegovo mrtvo tijelo.
Fra Marko Bitanga