Ovo je jedna od vaših priča, poslala ju je žena koja je rodila djevojčicu u splitskom rodilištu (podaci poznati redakciji). Prenosimo je u cijelosti.
‘Poštovani,
zbog trauma koje sam imala pri porodu više se nisam usudila roditi jer mi je jako drugo trebalo da se oporavim od poroda. Otišla sam u rodilište misleći da je to prirodna stvar i da mi se nista loše ne može dogoditi jer žene oduvijek rađaju, pa i kod kuće i na poljima. Ono što bih istaknula pod najvažnije je izuzetno loš odnos većine liječnika s kojima sam dosla u kontakt tijekom boravka u rodilištu, kao i nekih sestara (naravno, ima ih i jako dobrih).
Doktore uopće na nije bilo briga kako se majka osjeća, je li pretrpjela težak porod, pokrenu se samo ako je zaista hitno stanje, za sve ostalo pokazuju nedostatak brige i to se čak niti ne trude skriti. Kad su mi u rodilištu davali neki lijek, ipitala sam što je to što mi daju, a odgovor je bio da nisam ja tu da pitam (zamislite samo to – ne smijem pitati, a tiče se moga zdravlja koje plaćam iz svoje place svaki mjesec!!).
Rane po prsima
Ja sam kući došla s teškom anemijom, a da mi nitko od njih nije objasnio niti težinu toga stanja niti kako sam i zašto došla u stanje tako teške anemije. Jedna izuzetno zločesta (upravo tako) medicinska sestra mi je nanijela doslovno rane po prsima jer je mislila da se tako može istisnuti mlijeko, budući sam imala i zastoj mlijeka i poslije sam dobila mastistis.
Ona bi ušla u sobu i doslovno se derala na pacijentice da smrde, da se ne peru, a pored mene su ležale žene nakon carskog reza koje se uopće nisu niti smjele dizati iz kreveta, kao što se nisam smjela dići niti ja jer sam bila primila dvije boce krvi.
Žena je bila vidno luda i zla, ali svejedno radila je u rodilištu i nisam primijetila da ju je itko pozivao na red i profesionalno ponašanje. Meni je i danas žao sto ju nakon izlaska iz rodilišta nisam tužila za nanesne boli i da dobije otkaz jer je upravo to bila zaslužila.
Nebriga, neznanje i korupcija
Naravno, da je bilo i dobrih i vrijednih sestara, ali većina liječnika nije marila za rodilje, vidjelo se jasno da se zanimaju samo za one koje su im ili platile ili su im bile nekakva veza. Jadno, strašno, tužno, ali istinito. Bila sam na kraju sretna što smo dijete i ja izvukle živu glavu, iako sam izišla s jakom anemijom, s preko 20 šavova koji su me boljeli visše od godine dana te sam više od pola godine nekontrolirano mokrila, a sve to kao posljedica poroda.
U splitskom rodilištu ne da se ne primjenjuje medicina 21. stoljeća, nego sam sigurna da se tako rađa po najprimitivnijim mjestima na svijetu, tamo gdje vlada spoj neznanja, nebrige i vidljive korupcije. Teško će se to mijenjati, ali ljudi moraju govoriti o svojim iskustvima da bi mozda išlo stanje na bolje’ napisala je čitateljica Slobodne Dalmacije.
