Nakon što je najuspješnija hrvatska sportašica ikada, a teško da će je itko i nadmašiti u budućnosti, Janica Kostelić objavila da čeka bebu, već u staroj, prokušanoj maniri pljuvačine po svima i svemu, krenulo je i po njoj.
Snježnoj kraljici mnogi nisu željeli dopustiti ni jedan sretan dan, a to je sigurno bio i taj u kojem je obznanila da će postati majka. Zamijeniti skije koje je odavno odložila na vrijeme i dostojanstveno i posvetiti se najljepšem događaju u životu svake žene.
Dobronamjerni čestitaju sa svih strana svijeta, jer Janica je godinama institucija u vrhunskom sportu i zaštitni brand Hrvatske, male države poznate po fantastičnim sportašima kakvih nema. Ni jedna zlatna ni olimpijska medalja ne može se usporediti s ovom koju je također sama stvorila, a rekla nam je javno da će biti dečkić i zvati se Oskar. Pa i logično, za jednu pravu Kraljicu, koja je osvojila sve Oscare u sportskim visinama, pokazujući neustrašivost, željeznu disciplinu, predanost i nevjerojatnu snagu. A onda se povukla na vrhuncu karijere, sa zvjezdanim statusom, ne čekajući vrijeme, ni moguće situacije u kojima bi počela gubiti, lošije skijati, zatamniti svoj zlatni sjaj. Janica je pokazala da je najveća.
Kada je ušla u politiku, na dužnost državne tajnice Središnjeg ureda za šport, krenulo je udaranje po njoj od strane ”dušpbrižnika”, koji su joj zamjerali nedostatak klasičnog obrazovanja i diplome, tvrdeći da nije kompetentna za taj posao. Točno, Janica nikada nije dobila fakultetsku diplomu, no, četiri olimpijske zlatne i dvije srebrne medalje osvojene u skijanju sigurno su joj jamčile stručnost za razumijevanje hrvatskog sporta i njegovih brojnih problema. Je li se u tom poslu snašla, ili nije, procjena je koju trebaju donijeti ljudi iz sporta, a oko njezinog su angažmana mišljenja podijeljena. Tim više jer se Janica na tom poslu praktički uopće nije producirala u javnosti, tako da šira javnost ni ne može znati je li dobro radila, ili nije.
Kada su je u lipnju prošle godine verbalno brutalno napali Torcidini navijači, vrijeđajući je vulgarnim i seksističkim uvredama, taj napad osudili su apsolutno svi. Ipak, neki su taj sramotni napad pokušali opravdati time da Janica Kostelić sada predstavlja ‘državu’ koja treba provoditi Zakon o sportu, a koji se prema mišljenju Torcide i ostalih navijačkih skupina ne provodi.
‘Ne znam koliko su ljudi uopće upoznati s tim što se i kako se radi, ali u svakom slučaju naša obveza je da donesemo novi zakon i na njemu se radi. Radna skupina postoji, obavljaju svoj dio posla i sve će biti onako kako treba. Mi Hrvati znamo sve o svemu i mislim da se previše petljamo u stvari i da se traži mišljenje od ljudi koji nisu relevantni, niti kompetentni da bi o tome pričali i onda se iz konteksta dosta toga izvlači’, smireno je tada poručila Janica Kostelić.
Tada je prvi puta osjetila neartikulirani izljev mržnje i gnjeva dio onih koji ne poštuju ništa, ni pobjednike, ni svjetski ugledne i priznate veličine. Dodatno još uz poniženje po spolnoj osnovi, jer valjda je jedino još u ovim dijelovima Europe moguće udarati po ženama javno svim raspoloživim sredstvima, vrijeđati je i javno je ”trančirati”.
Sada je opet neki lažni moralisti prozivaju za to što nije udana, a trudna je i javno postavljaju pitanje tko je otac njezinog djeteta? O tome se naveliko spekulira od trenutka kada je objavila svoju radosnu vijest.
Što je koga briga s kime je Janica odlučila imati dijete? Čemu sada glupe teorije tko je, što je, kako je, kada i zašto? S kojim je pravom prozivaju za njezin privatni život, pritom to miješajući i s poslom koji radi?
Do kada će se u ovoj državi na žene gledati kao na pristojne tek ako su pobožne, zakonski udane i u braku pritom rađaju djecu? Zar su sve druge zbog toga nemoralne, da ne kažemo nešto drugo?
