Supruga rukometaša Mirka Alilovića temperamentna je i vesela žena.
Ovih dana je u domu obitelji Alilović veselo jer uskoro stiže i treći sin!
Iva uz dva živahna dječaka jedva čeka na svijet donijeti i svoje treće zlato i cijela se obitelj prinovi jako raduje. Nerijetko Iva privlači pozornost medija – prozivaju je zbog stavova, izgleda, a nedavno je privukla pozornost i kada se na Facebooku našalila pozivajući prijateljicu Ivanu Ninčević Lesandrić da Mirka i nju upiše u MOST.
U ekskluzivnom intervjuu za 100posto Iva otkriva da se politikom ne bi bavila, objasnila zašto je velika vjernica, no dodala i da ne osuđuje nikoga tko živi i razmišlja drugačije. Otkrila nam je i da – na sebi nije dirala ništa!
Želju da bude javna ličnost, nikada nije imala jer smatra da nema razloga za to. Htjela, ne htjela – udajom za Alilovića postala je dio hrvatske javne scene, iako sa suprugom i djecom već godinama živi u Mađarskoj. Iva je srčena, otvorena, ne skriva stavove, već ih gorljivo brani, a za svoju malu obitelj – dala bi sve. Veliki je domoljub, a ljubav prema domovini osjeća još više budući da živi – izvan nje.
Za početak da vas pitam kako ste? Treća trudnoća – koliko još? Kad se očekuje rođenje trećeg sina? Kako se osjećate, kako gurate?
Borim se s prirodom. Nije jednostavno. Ima turbulentnih faza, ali drži me radost da ću uskoro Božjom voljom pokloniti život jednom čovjeku. I veselim se da će naša domovina dobiti još jednog Hrvatica. (smijeh, šala)
Foto: CROPIXJe li vas iznenadilo kada ste shvatili da će i treća beba biti dečko?
Bila je to erupcija vulkanskog raspoloženja!
Imate već dva dečka, kakva ste mama? Kako se snalazite kad ste sama s njima zbog Mirkovog posla? Jeste li strogi?
Dobro, snalazim se dobro. Dečki me slušaju, ne baš previše jer su jako živahni, ali su u biti dobrice. Dobri su, umiljati i pametni, a stroga ja baš i nisam. Tu i tamo nešto vičem, iako smatram da nije dobro jer se vikom ne postiže puno, ali ja sam s njima cijeli dan, od 0-24, nikad nismo imali dadilju, Mirko i ja sve radimo sami, pa mi nekad, kad sam sama s njima, a oni ne slušaju, živci popuste i onda znam viknuti (smijeh). Imam zaista sreću da imam divnog muža koji mi u svemu pomaže! U vrtić su krenuli s tri godine, tako da dolazimo do zaključka da ja nisam neki autoritet, više slušaju tatu i bude mi zeznuto kada Mirka nema. Naročito sada, kad sam pred kraj trudnoće sama s njima po par dana.
Pozvali ste nedavno prijateljicu Ivanu Ninčević Lesandrić da vas učlani u MOST. Jeste li mislili ozbiljno ili ste se našalili? Sve više poznatih i javnih lica ide u svijet politike, biste li se ikad okušali u tome?
Ja ne mogu sudjelovati u politici jer to traži cijelog čovjeka, pun angažman, a ja za to nemam vremena jer sam posvećena mojoj obitelji, djeci i mužu. Rado pratim političke događaje i srce me boli kada gledam da politika radi protiv svog naroda i ne zastupa hrvatske interese i tradicionalni život, naše vrijednosti. U MOST-u ima puno mladih, čestitih ljudi koji iza sebe nemaju repove, afere, promišljaju Hrvatsku, ali su još uvijek neiskusni. Ja sam homopolitikus, pratim politiku i veselim se svakom političkom potezu koji radi u interesu hrvatskog naroda, a ne politici koja radi za osobne interese, stoga mi je MOST drag, jer se bori protiv korupcije.
Poznato je da ste s Ivanom prijatelji vaš suprug i vi. Otkad datira prijateljstvo, kako se dogodilo, koliko ste dugo dobre?
Ja Ivanu znam puno prije moje veze i braka s Mirkom. Ivana i ja smo skupa išle na MBA. Ivana je jedna super žena iz jedne poštene obitelji, koja teži pozitivnim promjenama u hrvatskoj politici. Ja je jako volim i ona je moj vječni prijatelj!
Foto: Marko Todorov/CROPIXTradicionalna ste žena, prioritet vam je obitelj, držite do vjere i nekih vrijednosti koje su se danas pomalo izgubile. Je li to nešto što vam je od djetinjstva usađeno?
Naravno. Ja sam odgajana u svojoj obitelji da volim Gospodina, domovinu i svoju obitelj i od tih načela neću nikada odstupiti i prenijet ću ih za mog života na moju djecu. To su temeljne vrijednosti koje današnji svjetski poredak želi uništiti i pretvoriti nas u društvo zombija.
Jeste li se nekad našli zbog takvih stavova na meti kritika? Rekli ste mi u razgovoru da vi, primjerice, ne slavite Noć vještica već Svi svete, no i da ne osuđujete one koji rade drugačije.
Normalno da uvijek u životu postoje različita mišljenja od različitih ljudi. Ne mora se svakome sviđati moje mišljenje. Mnogi kvazi kritičari se pozivaju na slobodu govora koju drugima ne dozvoljavaju.
Prozivali su vas zbog silikona, koliko vas to nervira i vrijeđa? Volite dobro izgledati, to se vidi, no kažete i da ne želite biti okarakterizirani isključivo kao atraktivna žena. Jeste li uopće išta raditi na sebi?
Ja sam po prirodi takva kakva jesam i nisam nikada ništa dirala ništa na sebi. Na meni nema silikona, ja sam od svojih bakica naslijedila svoje atribute. (smijeh)
Kako se najviše volite opustiti, izlaziti? Gdje, s kim, uz kakvu glazbu?
Mirko i ja izlazimo skupa sa našim uskim krugom prijatelja. Naši izlasci nisu česti, ali kada izađemo, bude veselo. Volimo otići u Maredo, kod naših prijatelja, tamo se osjećamo lijepo. Naročito ja, kada mi puste moju najdražu pjesmu – Tomislava Ivčića i ‘Tamo gdje sam rođen’, onda mi je srce kao kuća! (smijeh)
Foto: Damjan Tadić/CROPIXManje je poznato, odnosno dok su vas napadali zbog silikona, isplivalo je od strane vaših prijatelja/suradnika da se jako aktivno bavite humanitarnim radom. Otkad to radite? Koliko vas ispunjava pomoći drugima?
Odrasla sam u dobrostojećoj obitelji koja je uvijek imala osjećaja prema ljudima koji su potrebiti i u oskudici. Moji roditelji, moje bake i djedovi uvijek su pomagali, to sam gledala čitav život i razumljivo mi je da ću i ja pomagati uvijek kada je to moguće i gdje je to moguće. Nikada nisam gledala ljude kroz imovinu. Najljepši je osjećaj darivanje, kada znaš da si nekome pomogao! A sretna sam što moj suprug i ja dijelimo isto mišljenje!
Kada ste ušli u vezu s Mirkom došli ste u centar medijske pozornosti. Kako ste se s tim nosili tada?
Nikakav poseban pritisak javnosti ja nisam osjetila, a i ne težim ja da budem javna ličnost.
Nosili ste davnih dana titulu Miss Facebooka, je li vam gode takvi komplimenti? Jeste li nekad razmišljali ozbiljnije se baviti manekenstvom?
Joj, to su gluposti na koje se svaki put nasmijem, ne znam uopće da postoji izbor za Miss Facebooka. Meni su krali slike i rađene su grupe s tim slikama, kao kasnije i mnoštvo lažnih profila koji su davali intervjue za pojedine medije. Nikad se nisam bavila manekenstvom niti sam to željela, iako jesam imala ponuda.
Kakav je život žene sportaša? Mnoge će žene reći da nije lagodno koliko izgleda?
Ne mogu iznositi svoj sud o drugim sportašima i njihovim obiteljima. Mi živimo jedan normalan život kao i sve ostale obitelji ovoga svijeta, s brigama i radostima koje nas prate kroz život.
Kakav je život u Mađarskoj? Jeste li se dobro snašli i prilagodili? Kakvi su ljudi i koliko vam nedostaje domovina?
Mađarska je lijepa zemlja za živjeti. Tu smo već godinama. Djeca su nam tu porasla i pričaju mađarski jezik, uz engleski. Mađari su otvoreni i prijateljski se ponašaju. Domovina nam nedostaje, u svakom slučaju. Domovina se ne može nigdje naći osim u domovini! I ljudi koji nisu nikada živjeli vani ne mogu ni pojmiti što znači domovina, koja je to radost!
