Home Zanimljivosti U KLUBU IH JE NAPALA GRUPA LEZBIJKI Jedna je prijatelja zalila alkoholom...

U KLUBU IH JE NAPALA GRUPA LEZBIJKI Jedna je prijatelja zalila alkoholom u oči, druga mi se unijela u facu uz prijetnju: ‘Ajde, razbit ću te!’ Treba li se dogoditi krvavi obračun da netko napusti klub?

SHARE

Homofobija i njezine sramotne izvedenice mogu se, nažalost, očekivati u društvu kao što je naše, reći ćete. Pa ipak, mnogo je degutantnije o takvim pričama slušati kad dolaze iz same zajednice. O tome možda najbolje svjedoči priča o transfobiji koja se ovih dana raspliće po profilu jednog od dva zagrebačka gej kluba.

Transfobija u gej klubu

“Došle smo u klub oko 1, sve je bilo okej. U jednom trenutku smo nas troje ušli u ženski WC, našminkati oči. Brava na ženskom wc-u malo je zeznuta i nije lako otvoriti vrata.

U idućem trenutku netko lupa po vratima. Pokušavam okrenuti bravu, teško mi ide. Napokon uspijevam. Djevojka izvana počinje urlati na mene, a zatim i na ostalo dvoje.

Govorim joj da slobodno uđe jer je WC prazan. Pravimo prostora da prođe jer se želimo našminkati do kraja. Ne smetamo nikome, ne zauzimamo WC, slobodan je za uporabu, a šminka se valjda smije stavljati u WC-u.

Kraj djevojke stoji i njezina frendica, totalno podivljaju i počinju nas educirati o tome  tko mora ići u koji WC, kako se mi usuđujemo u ženski WC. Ja joj govorim da ne može tako, da svatko smije ići u WC u kojem se osjeća dobro te da ona ne može znati kako se mi identificiramo (riječ je o dvije nebinarne i jednoj cis osobi) i tu su krenule transfobne uvrede.

Nasrnula je na prijatelja i pogodila ga u glavu. Nakon toga je udarila i prijateljicu.

Nitko joj ne vraća pa samo nastavlja. Govorimo joj da se ne želimo tući i neka prestane, ali ona ne prestaje. Prima me za ruku jer sam se zaderao da prestane i neka ode na WC, ako želi. Sje*e mi prst.

Dolazi zaštitar i govori nam da svi izađemo iz WC-a i tog prolaza. Odlazimo van, ispred kluba, da sve to prođe i da dođemo sebi. Prijateljica plače i u šoku je. Vraćamo se unutra i pokušavamo plesati, ali one nas skeniraju.

Drugi dvoje prijatelja, koji su bili u klubu, ali ne i u WC-u, odlaze do zaštitara reći mu što se događa. „Čekaj da popušim.“ Nastavlja o tome kako se cura možda mora samo ispuhati. Ona se mora ispuhati?!

Stojimo na podiju. Dolaze njih dvije i neke prijateljice iza njih. Jedna prijatelja zalijeva alkoholom u oči, druga se unosi meni u facu i govori mi: „Ajde, razbit ću te!” Ja smireno gledam u nju. „Oprosti, ja ti ne brijem na nasilje. Fakat ne želim ove nasilne momente.”

Na trenutak se smiruje, ali ubrzo opat navaljuje. Shvaćam da ovo ne ide nigdje. Opet odlazimo po zaštitara. Dolazi, ali ne izvodi cure van.

Fakat ne znam, treba li se dogoditi krvavi obračun da netko napusti klub?

Djevojke nas ne prestaju maltretirati i mi smo prisiljene ili izaći iz kluba ili se početi braniti na isti način –  nasiljem, ali mi nismo ti ljudi. Izlazimo i zaštitar protiskuje jedno žao mi je, u stilu je*i ga ekipa, vi ste takvi i izazivate, ja tu ne mogu ništa.

Kako je to moguće? U LGBTIQ+ friendly prostoru (koji to očito nije). Hoćete li javno osuditi transfobiju?”

Istraga je u tijeku

Odgovor nije dugo trebalo čekati. Odgovorni u klubu plakativno se ograđuju od transfobije navodeći da je istraga u tijeku. O policijskoj prijavi, koja se u takvim situacijama podrazumijeva, ne govori nitko. Ali zato javno nude mogućnost daljnje pomoći, za slučaj da koraci koje su poduzeli nisu dovoljni.

Želim da rasprava bude javna

“Da, nažalost, ‘Ako smatrate da još nešto možemo za vas učiniti’ nije dovoljno. Ono, uz batine i poniženje bilo bi super još nešto. Oprostite, ali nismo dobili premalo pečeno meso ili raskuhanu rižu pa da ovako odgovarate. Dobili smo uvrede i batine.

Uz niz stvari na kojima biste mogli poraditi da se približite definiciji kluba koji predstavljate kao LGBTIG+ friendly, želim nas obavijestite o rezultatima vaše istrage i svim mjerama koje ste odlučili poduzeti.

Ne razumijem zašto bi vam se trebali javljati privatno? Transfobija se dogodila u klubu. Niste tada na nju reagirali unutar tog prostora, tako da je sad ne možete ostaviti u svoja četiri zida i želim da o njoj raspravljamo javno”, kaže svjedok nemilog događaja, a piše 100posto.hr