Home Politika (Z)gazi, (z)gazi, ustaše!

(Z)gazi, (z)gazi, ustaše!

SHARE

Novinska fotografija i vijest objavljena u jednom sarajevskom dnevniku neposredno poslije listopadskih izbora, prošla je zapravo nedovoljno zapaženo; Odlazeća američka veleposlanica Maureen Cormack posjetila je Središnje izborno povjerenstvo, usred povike kako je otkriven veliki broj nevažećih listića. Valjda da ih ona još jedanput izbroji, e ne bi li se ipak pokazalo da nisu pobijedili oni koji – jesu.

Nije, dakako, tada bilo ni glasića čuti od onih boraca za Neovisnu koji sada galame da je Deklaracija Hrvatskog sabora o položaju Hrvata u BiH diplomatska agresija na Tisućljetnu.

 

Tko ima zeta, ima i …

Zato se evo već najavljuje kontradeklaracija, koju bi trebalo nakititi tridesetak intelektualaca sva tri znaka, ali s dominacijom onih – bošnjačkih. S tim da je nekolicina nebošnjaka među njima atestirano u multietničkom bastionu podno Trebevića kao pošteni Hrvati i isti takvi Srbi.

Imena su već znana… Sve su to, naime, ili bošnjački zetovi ((Umalo ne rekoh: Tko ima zeta, ima i magarca!), ili nešto slično… godinama na bošnjačkom kazanu – uglavnom. Slijedom čega treba očekivati da će u antideklaraciji stajati kako se samo Hrvatska ne smije (ni) osvrtati na događaje u prvom komšiluku. Ostali – bujrum!

Jasno, jedan od najglasnijih je kronično Ivo Komšić; Taj marksist iz okolice Kiseljaka ima, u biti, obvezu braniti svoga prezimenjaka (pravo je čudo da ova dva Komšića nisu rod rođeni) Željka. Ali ne samo zato što nas pjesma uči kako je Kiseljak, Kiseljak, svaki momak veseljak, nego i zbog povijesne činjenice da je i Komšić I. u Predsjedništvo ušao na prilično volšeban način.

Utekao je, naime, na vrijeme iz Sarajeva jer je kao kandidat Komunističke partije osvojio solidno treće mjesto u utrci za hrvatskog člana kolektivnog rukovodstva. Zgadila mu se poslije toga politika. Inače, Komšić voli kazati kako ga je rat zatekao u rodnom kraju. Povijest nas, međutim, uči da je Franjo Boras, vidjevši koliko je zapravo sati glede multietničke, digao sidro i Aliju Izetbegovića ostavio na samo jednom Hrvatu – Stjepanu Kljuiću.

Nije ni to malo, ali Ustav – do kojega se u Bosni napaćenoj uvijek držalo – kaže moraju dvojica… pa (čak!) i Hrvata.

 

Kad živne mrtvo puhalo

I nije stari ustavobranitelj Alija ni časa časio, prvi je transporter Unprofora poslao po (svoga) Ivu koji je tada radio u Caritasu. Dobar je Caritas, ali što fali, mislio je Komšić I., biti malo i predsjednik. I tako se eto vratio u Sarajevo. Bio je to početak jednog divnog prijateljstva, vrijednog filmskog scenarija. Jebeš Cazablancu!

Logično, zapravo;  Prvi predsjednik, kako ga vole Bošnjaci predstavljati, bio je druga njihova opcija; Čak 160 tisuća glasova više dobio je na prvim slobodnim izborima Fikret Abdić. Pa, ipak, na zanimljiv način, Alija je, a ne Fikret, postao bošnjački Babo. A, vidjeli smo, i Komšić je bio tek treći izbor u Hrvata.

I, evo, danas je taj, uz ino, i kiseljački humanitarac u društvu volšebnika, koji doista imaju malošto zajedničkog, osim kroatofobije. Vezao je Alijin (ratni) Hrvat zastave s predsjednikom bošnjačkog SUBNOR-a Adilom Kulenovićem, tim mrtvim puhalom u svakoj situaciji osim u onoj u kojoj treba udariti po Hrvatskoj i Hrvatima – ma gdje bili. Sad, primjerice, tvrdi kako će svatko onaj tko podrži Deklaraciju Hrvatskog sabora biti zgažen od političkog naroda u BiH. Ma, što to značilo.

Pitam se, zapravo, je li veselnik u ropotarnicu poslao (ionako) nejasnu sintagmu – probosanske snage… Sada, valjda, Hrvatima prijeti općenarodnim otporom?! Nije li to preambiciozno za čelnika starčadi čiji naziv – Klub 99 – otkriva prosječnu starost članstva.

Kiseljački veseljak Ivo u društvu je (ili obratno, svejedno) i glasovitoga srebreničkog prevoditelja, doktora za genocid te biografa Zlatka Lagumdžije koji opravdano polaže autorska prava na projekt Komšić II. I kaže ovih dana korifej Građanske kako Plenković ide utabanim Miloševićevim stazama. Plenković?!

A javio se i Željkov Srbin, Milan Dunović. Doduše, nije taj inženjer prometa na početku političke karijere bio siguran je li (baš) Srbin ili je (samo) Ostali. Nije to, jasno, neki problem u Demokratskoj fronti. K’o da im i predsjednik zna koje je nacionalnosti?! Ipak, kad je Komšiću II. usfalio Srbin, eto Milana. I sad je dopredsjednik Federacije. I s te važne funkcije, s tih, dakle, olimpijskih visina reagira na Deklaraciju.

Pola je Hrvatske glasovalo protiv, izračunao je Željkov saobraćajac. Jer, kaže u Hrvatskom saboru je 151 zastupnik, a (samo) je 86 bilo za. A zapravo je u sabornici tijekom glasovanja bilo 127 sabornika, od kojih je 37 bilo protiv te četiri suzdržana. Nije, dakle, pola Hrvatske. Pola je Dunović – pola, naime, Srbin pola Ostali… kad već brojimo!

 

Bolesna fantazija starog komunista

No da ne nabrajam više Komšićevu bratiju; Zanimljiv je pak njegov napad na Miroslava Lajčaka, glede čije je abdikacije s mjesta visokog predstavnika Marxov poklonik iz slobodarskih Parževića ispleo pravu misteriju. Nešto oko (sporne) nabavke nekakvih strojeva za poljoprivredu i šumarstvo u Republici Srpskoj, koju je, navodno, vodila slovačka tvrtka. A kako je Lajčak Slovak… Jasno, izmislio je Komšić I. tu priču nakon što se slovački diplomat – u BiH inače dvaput proglašen za osobu godine -skandalizirao nad trećom bošnjačkom izbornom prijevarom, nad, dakle, novim slučajem Komšić. U biti, sad već imamo slučajeve Komšići. Naime, na bajku dr. Ive reagiralo je Veleposlanstvo Slovačke u BiH, nazvavši je bolesnom fantazijom.

Zapaziti se, međutim, mora da razni komšići nemaju ništa protiv miješanja u unutarnje stvari Neovisne (plus Nedjeljive i Tisućljetne) primjerice nekih drugih visokih predstavnika. Kad su se nedavno oglasila ona Trojica, stekli su se svi uvjete da ih Kulenović kooptira u Krug 99. Po godinama su taman… dobro onaj je Šveđanin još relativno mlađahan. U toj konkurenciji.

Riječ je o Christianu Schwarz-Schillingu, koji je svoj mandat u Sarajevu uglavnom prespavao. Nije kriv, patio je od narkolepsije. Bolest je to… čim sjedne – zaspe. A kad legne, ne možeš ga pola mandata probuditi! Pa onda osvjedočeni mrzitelj Hrvata Carl Bildt – švedska inačica naših kiseljačkih lola – Ive i Željka. Diplomatskim je podmetanjima činio sve da zaustavi Oluju i kompromitira Tuđmana, ali je poslije imao obraza kupiti kuću na Korčuli. Ma, tko mu je prodao?! A tek Padddy Asdown, upamćen po prekrajanju Daytona na štetu Hrvata, ali i po trgovini nekretninama. Vrlo uspješnoj; Kupiš jeftino na Jabalničkom jezeru, pa prodaš skupo… čim se Bosne kutarišeš.

Vjerojatno ga Komšić I. zato i respektira, i on je, naime, osim velebnog imanja u zavičaju, malo zagrabio i po Sarajevu. Što stanova što poslovnih prostora. Pa nije valjda Alija džaba slao transporter u Kiseljak, a nije ni stari komunist Ivo napuštao onako dobar posao u Caritasu – ‘nako.

 

Ćeraćemo se, još ćemo se ćerat

I što sad, nakon što su se rečeni okupili u narodnu frontu protiv Deklaracije a pod Kulenovićevim radnim naslovom: (Z)gazi, (z)gazi ustaše?! Možda bi kao Andrej Plenković trebalo kazati: Hej, ljudi, , čekajte! No to do „ljudi“ ne dopire. Ukopani su u oni u unitaristričke rovove i ne razumiju da bilo koja zemlja u svom predstavničkom tijelu ima pravo raspravljati o temi koja joj je najvažnija kada je riječ o vanjskim poslovima.

I kad smo već kod rovova; sarajevski krugaši i ini komšići su u onim mahalskim, a Plenković i hrvatska diplomacija u onim briselskim. Ćeraćemo se, dakle, još ćemo se ćerat!, piše Josip Vričko u kolumni za Dnevnik.ba