HAVC-ovi savjetnici Dalibor Matanić i Dean Šoša, koji su tada određivali što će se snimati, očito su htjeli uzdrmati ustaljene kanone hrvatske kinematografije kada su propustili taj tekst u produkciji renomiranog poduzeća Kinorama, a redatelj i scenarist Predrag Ličina još je više podjario užarenu atmosferu komentarom na Facebooku pokličem “Sprem’te se, sprem’te”, očito dajući do znanja da ga nije strah političkih reakcija s bilo koje strane. Odmah su mu prigovorili da je njegov otac Đorđe Ličina, nekadašnji novinar zagrebačkog Vjesnika, napravio karijeru “zlonamjerno” pišući o ustaškoj (povremeno i četničkoj) emigraciji, objavivši i tridesetak romana na tu temu, te da je sin, prema svemu sudeći, naslijedio očeva uvjerenja.
Bura u naslovu
Bit će da nije, jer se Ličina sin uglavnom sprda s temom nacionalnih netrpeljivosti. Rođen je 1972. u Zagrebu, upisao je filmsku i TV režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju, pisao filmske kritike u Vjesniku, Studiju i Panorami, obilazio videoklubove, pa i tada pomodni “666” nazovi sotonista Aleksandra Millesa na Lenjinovu trgu (danas Trg kralja Petra Krešimira IV. ili “Krešimirac”), počeo je raditi za televiziju, režirati glazbene, a kasnije i reklamne spotove, da bi upravo za Kinoramu potpisao svoju prvu seriju “Nedjeljom ujutro, subotom navečer”, luckaste dramske strukture u kojoj su se vrlo dobro snašli Igor Kovač, Iva Babić, Dado Ćosić, Filip Riđički i Iva Mihalić, no usprkos tome što je imala korektnu gledanost, druge sezone nije bilo vjerojatno zbog stalnih kadrovskih promjena na HRT-u. Prvi igrani film bio mu je “Teleport Zovko” iz 2013., trajao je samo 17 minuta, ali je prilično zabavio futurističkom pričom o bračnom paru (Krešo Mikić i Linda Begonja) koji odlučuje prihvatiti ponudu opskurne turističke agencije za teleportaciju, sve dok supruga, umjesto u mjestašcu kraj Dubrovnika, ne završi među ovcama u Međugorju. Ohrabren dobrim odjekom ne osobito skupog filmića, Ličina je polako slagao koncept svojeg cjelovečernjeg prvijenca koji će izazvati pravu buru već svojim naslovom.
“Posljednji Srbin u Hrvatskoj” / Promo
Zašto se odlučio za priču o zombijima? Zato što takve još nije bilo u hrvatskom filmu, ali u srpskom jest, jer su tamo horor i fantastika na osobitoj cijeni. Odmah mu se nametnulo da bi u takvo nešto mogao umetnuti međunacionalne odnose, kakva korist od zombija koji samo poharaju neki grad ili mjesto, toga je u svjetskoj kinematografiji bilo već napretek. Sviđao mu se finski horor “Mrtvi snijeg” Tommyja Wirkole. U njemu grupa studenata naleti na naciste koji su se smrznuli u snijegu, pretvorili u zombije i tako preživjeli desetljeća. Film je stekao kultni status, napravljen je nastavak, a i nekoliko replika, što je Ličinu uvjerilo u odluci da zombiji moraju biti po nečemu posebni. Važna inspiracija bio je i danas već kultni južnokorejski film “Vlak za Busan” Yeon Sang-hoa, u kojem se putnici supermodernog vlaka od Seoula do Busana suočavaju s epidemijom koja ljude pretvara u zombije. Taj se, istina, pojavio nakon što je Ličinin projekt već odobren za realizaciju, ali mu je pomogao u elaboriranju vizualnih finesa.
Velika Slovenija
“Posljednji Srbin u Hrvatskoj” odigrava se sedam godina nakon bankrota naše zemlje, ne spominje se kad je to bilo, u njoj je čista nezagađena voda postala dragocjenost, luksuz koji si mogu priuštiti samo bogati. Glavni junak je ekstrovertni Mićo (u filmu ga glumi Krešimir Mikić), koji vozi skupi kabriolet i nehotični je svjedok toga kako zaražena voda pretvara Hrvate u zombije. On je, istina, Srbin, zapravo se zove Milan Motika, što se pokaže presudnim u daljnjem razvoju događaja, jer su Srbi iz Hrvatske iz nekog razloga otporni na opasni virus. Važne uloge imaju Hrvojka Horvat, naša Wonder Woman čije filmske podvige obožavaju u čitavoj regiji (dosad su snimljena četiri nastavka serijala “Nemoguća zadaća”), a pravo joj je ime Franka Anić i ovisnica je o morfiju (za kontru je igra popularna srpska glumica Hristina Popović iz “Parade” i “Jeseni samuraja”), zatim Slovenka Vesna upletena u kompleksnu zavjeru na međunarodnoj razini (nakon serije “Uspjeh” u produkciji HBO-a Tihana Lazović opet je u negativnoj ulozi) te skinhead Maks (Dado Ćosić), čija nacionalna podvojenost izazove splet dodatnih petljancija.
“Posljednji Srbin u Hrvatskoj” / Promo
Kao izvor zaraze, Hrvatska je ograđena bodljikavom žicom kroz koju je provedena struja, a junaci filma vrlo brzo shvate da im se ne isplati ostati u Zagrebu kojim jurcaju zombiji, pa odlaze prema Plitvicama i završe u srpskom selu Slavujevci, gdje mjesno odmaralište drži obitelj čije je prezime itekako dobro poznato iz romana i filmova o vampirima. Do završnice ih čeka još susret s Bosancima, koji ih zlurado bockaju s one strane bodljikave žice, upetljaju se i Albanci, a iz svemirske postaje promatra ih međunarodna ekipa znanstvenika koja je Hrvatsku, očito, pretvorila u pokusnu zonu. Finale je urnebesan, s novim preobrazbama, no o tome više kad “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” stigne u kina, piše između ostalog Jutarnji list.
“Posljednji Srbin u Hrvatskoj” / Promo
Ličinin film valjda je jedini u kojem se spominje mit o velikoj Sloveniji. Nije se toga slučajno dosjetio, svojedobno je snimao reklamu u Istri nedaleko od Slovenije i u jednoj tamošnjoj kući vidio geografsku kartu koja precizno oslikava o čemu sanjare naši najzadrtiji susjedi: u veliku Sloveniju uključena je, naravno, i Istra, a granica s Hrvatskom pomaknuta je sve do Vrapča. Takve fantazmagorije savršeno su se uklopile u pomaknuti svijet “Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj”.
Scenarij je u nekim elementima bio proročanski, tada se još u ovim krajevima nitko nije ograđivao žicom, međutim, kad je počeo val izbjeglica sa Srednjeg istoka, žica je nicala posvuda. Jedina je novina što je Ličina u nju uveo i struju.
Podjela uloga
O podjeli uloga mnogo se raspredalo, štošta od toga što se pisalo u vrijeme snimanja nije bila istina ili se nije uspjelo ostvariti. U filmu je trebao nastupiti i Rade Šerbedžija, hrvatski Srbin svjetske reputacije. Igrao bi lik iz čije se krvi radi serum za pretvaranje zombija natrag u ljude (Ličina napominje da je njegov film vjerojatno jedan od rijetkih u podžanru o zombijima u kojem se aktivno traga za takvim serumom), međutim, u vrijeme snimanja nije imao slobodnih termina.
