Zločin kojega su 9. siječnja 1994. godine počinili pripadnici odreda ‘El Mudžahid’ i specijalci MUP-a “RBIH” u viteškom prigradskom naselju Buhinim Kućama, jedan je od onih koji zbog svoje okrutnosti nikada neće pasti u zaborav. Hrvati u BiH danas obilježavaju 25 godina jednog od najkrvavijih zločina koji su nad njima počinjeni u zaraćenoj Bosni.
Ubijeno 27 muškaraca, žena, djece, staraca
Tog su dana, koji se ubraja u najteže i najkrvavije u obrani Viteza, a time i Lašvanske doline, mudžahedini i MUP-ovci vođeni zapovjednikom Draganom Vikićem, pod okriljem noći probili crte obrane Prve bojne ‘Viteške’ brigade HVO-a, upali u naselje i među vojnicima i civilima napravili pravi pokolj. Ubijeno je i masakrirano 27 vojnika i civila, a među njima je bilo djece, žena i staraca.
Najmlađi među žrtvama bio je Danijel Grbavac (rođen 16. veljače 1992.) koji nije dočekao svoj 2. rođendan, a ubijen je u očevim rukama. Njegovu majku Ankicu su prvo pokušali ubiti ubacivši bombu u kuću, da bi je potom ubili na kućnom pragu rafalnom paljbom. Marko Buhić također je ubijen na posebno okrutan način. Mudžahedini su njegovo tijelo prerezali motornom pilom a donji dio tijela pronađen je tek nakon tri tjedna. Žrtve su ubijane sjekirama a mnogi od njih su zaklane noževima. Tijela nesretnih stanovnika Buhinih kuća bila su toliko unakažena da su liječnici odbijali učiniti ili prekidali u pola procesa, obdukcije ubijenih.
Bolno sjećanje svjedoka
”Iza te kuće moja supruga je pokošena rafalom, a ja sam pogođen u lijevu nadlakticu, na kojoj mi je dijete bilo naslonjeno. Ubili su mi dijete u naručju. Bezglavo sam trčao po dvorištu, pobješnjeli muslimanski vojnici trčali su u smjeru dječjeg plača. ”Poklati! Spaliti sve! Allahu ekber!”, čuo sam povike bijesnih vojnika. Čuo sam i bolno “deranje” jednog čovjeka kojeg su muslimanski vojnici uhvatili. U dvorištu jedne kuće vidio sam ubijenu A.V. (ležala je na lijevom boku). Vidio sam još tri ubijene žene. Lica su im bila okrenuta prema zemlji tako da ne znam o kojim osobama se radi. Svog sina Danijela, rođenog 1992. godine nosio sam do ambulante u Vitez, a dalje je transportiran u Novu Bilu. Isti dan, od teško zadobivenih rana je umro. Ostao sam bez supruge i svog jedinog djeteta…”, dio je iskaza jednog od preživjelih iz Buhinih kuća kod Viteza, oca ubijenog Danijela i supruga ubijene Ankice.
Za ovaj zločin još nitko nije odgovarao, piše Dnevno.hr
