Afera objavljivanja navodno lažnih fotografija, ministra Tolušića, koji se sprema povući liniju kokaina, u društvu prostitutke, uspješno je odmaknula pozornost javnosti od skandala s nabavom F-16 Barak, malverzacija u AKD-u, ali i pojavljivanja Milorada Pupovca na službenom dočeku predsjednika Rusije, Vladimira Putina, u Beogradu.
Doduše, taj manevar ima kratkotrajne efekte, ali u budućnosti, Vlada planira drugim metodama kontrolirati objavu kompromitirajućih vijesti. Porezna uprava, trebala bi dobiti ovlasti određivanja što su stvarne, a što lažne informacije. Sve što mediji objave, a ne odgovara vladajućoj kasti, moglo bi dobiti oznaku takozvanog „fake newsa“. Prema toj ideji, legitimitet za manipulaciju, širenje neistina i razne spinove, pripada isključivo izvršnoj vlasti. Na primjer, možemo li zaključiti temeljem snimki i fotografija, kako je Milorad Pupovac bio dio službene delegacije Srbije koja je dočekala predsjednika Rusije, Vladimira Putina, ili i takav zaključak, usprkos materijalnim dokazima, spada po širenje lažnih vijesti?
Kako ne bi bilo zabuna, za ovakve prilike, Vlada mora unaprijed smisliti službena objašnjenja. Problem je samo u tome, što Milorad Pupovac, vrlo vjerojatno, nije službeno obavijestio Vladu Republike Hrvatske kako će s delegacijom Srbije sudjelovati na svečanom dočeku Vladimira Putina. Da je to učinio, Vlada bi mogla barem izdati šturo priopćenje, no Pupovac već dulje vrijeme pokazuje kako uopće ne poštuje državni protokol, pa ni sam princip trodiobe vlasti. U napadu na Hrvatski tjednik, Pupovac se stavio u poziciju korektora sudbene vlasti, odnosno pravosuđa, i poručio kako će ih on naučiti da razlikuju satiru od širenja mržnje.
Što se tiče dočeka u Beogradu, tamo se Pupovac našao u zanimljivom društvu različitih poklonika ruskog predsjednika. Na mjestu događaja, pojavio se Vojislav Šešelj, kao i Svetlana Ceca Ražnjatović, udovica monstruoznog ratnog zločinca i kriminalca, Željka Ražnjatovića Arkana. Svaki stav je legitiman, pod uvjetom da ga branimo dosljedno i s vjerodostojnim argumentima. Pretpostavljamo da se Milorad Pupovac, nikada ne bi pojavio na događaju, gdje bi se u prvim redovima nalazio Marko Perković Thompson, no pojava Cece, na dočeku u Beogradu, očito mu nije smetala. Sastav domaćina, mogao bi se okarakterizirati i kroz retoričko pitanje- tko je tko u velikosrpskoj politici?
Andreja Plenkovića, nerijetko znaju uspoređivati i s bivšim premijerom Ivom Sanaderom. Neke sličnosti postoje i kroz odnos s Miloradom Pupovcem, ali u vrijeme Sanadera, Pupovac ipak nije toliko izlazio izvan državnih okvira Republike Hrvatske. Drugim riječima, Sanader je Pupovca imao pod djelomičnog kontrolom, dok se u slučaju Andreja Plenkovića, povremeno čini kako je situacija obrnuta. Ovdje se radi o banalnom političkom pitanje. Može li predstavnik nacionalne manjine jedne države, biti dio službene delegacije druge države, i to prilikom dočeka stranog državnika? Postoje li uopće primjeri takve političke prakse u svijetu? Ako nije predstavljao Srbiju, da li je onda možda, kao političar s neograničenim ovlastima, u svojstvu neformalnog ministra vanjskih poslova, zastupao Hrvatsku? Sve ovo, događa se nekoliko dana nakon žustre rasprave u Saboru i razotkrivanja ministrice vanjskih poslova, Marija Pejčinović Burić. Ovakva i slična pitanja vape za nekim službenim objašnjenjima i odgovorima. Iz Vlade tvrde da se Tolušiću htjelo smjestiti. Dobro. Ali, ako možete, lijepo nam odgovorite, tko je Milorada Pupovca, u međuvremenu, premjestio u Beograd?
Autor: Marin Vlahović / Dnevno
