Home Kultura Ivan Ćavar iz Čitluka u svojoj kolekciji ima preko tisuću gramofonskih ploča

Ivan Ćavar iz Čitluka u svojoj kolekciji ima preko tisuću gramofonskih ploča

SHARE

Ivan Ćavar iz Čitluka, profesor je tjelesnog odgoja u čitlučkoj osnovnoj školi. Uz školu njegova velika ljubav je i glazba.

Ponekada kao DJ radi i u kultnom čitlučkom Evergreen caffeu. No, povod našega razgovora s njim je njegov hobi, a to je sakupljanje gramofonskih ploča. Kada smo došli u njegov dom na dogovoreni razgovor, zaista nas je oduševila njegova kolekcija.

Kaže Ivan kako je sve krenulo sasvim slučajno.

-Gramofonske ploče počeo sam skupljati sasvim slučajno, mislim da je bila presudna forma glazbe, nešto opipljivo. Pripadam mlađoj skupini kolekcionara koji nisu odrastali uz gramofonske ploče. Sam početak veže me za kazete, MTV i videorekordere, kada do glazbe i nije bilo lako doći. Dolaskom tehnologije, gdje na jedan uređaj može stati sva glazba svjeta, kod mene se izgubio sam osjecaj. Kod slušanja gramofonskih ploča to je jedan sasvim drugi proces, od držanja u ruci same gramofonske ploče, pa do listanja omota, stavljanja na gramofon gdje preslušaš čitav album, a ne samo jednu pjesmu, vratio mi se osjećaj glazbe iz djetinjstva, nešto više od samo jednog klika.

Koliko se gramofosnkih ploča danas nalazi u kolekciji?

-Lagao bih kad bih rekao da ne znam broj ploča koje se nalaze kod mene, ima ih preko tisuću. No, svejedno sam  skloniji mišljenju da je važna kvaliteta onoga što se u kolekciji nalazi, kolika god ona bila. Čovjek treba biti zadovoljan onim što ima jer tu ne postoji kraj. Kao i u svemu uvjek može više, kaže za Hercu Ivan Ćavar.

Uz smijeh govori i koja je prva ploča koju je imao.

-Prvu ploču sam dobio uz gramofon, bila je to Freidrich Gulda-Beethoven ha, ha, ha. Sami početak bio je više istraživački, jer sam uzimao skoro sve što mi je došlo pod ruku. Tada se i lakše dolazilo do gramofonskih ploča, za razliku od danas jer je to postalo trend u svijetu, pa tako i kod nas gdje se bilježi velik rast prodaje.

A posljednja?

-Posljednju ploču mi je poslao prijatelj. To je legendarna ploča KUD Idijoti “Cijena ponosa”. Zanimljivo da ploča datira iz devedesetih, kad već CD preuzima primat.

No, jedna je ipak posebna i nema cijenu kaže Ivan.

Većina ploča u kolekciji ima svoje posebno mjesto, no naravno ima i onih koje su posebnije od onih ostalih. To su rijetke ploče koje su se tiskale u vrlo malo primjeraka, a s vremenom su  dobile na vrijednosti. Tako da se tu našla i ploča splitske legende i boema Tome Bebića “Volite se ljudožderi”. Zanimljivo je to da je omot ploče napisan jezikom zastava, dok legenda kaze da je splitski sastav TBF skraćenica od imena Toma Bebić Fan!

Gdje se pronađu sve te ploče?

-Sama draž u svemu ovome nije samo slušanje, nego i pronalazak samih ploča. Do nekih je lakše doći, dok se za neke moraš i potruditi, a neke je nemoguće pronaći. Ustaneš ranije, obiđeš pijace, pokoji tavan, svašta se tu ima za naći. Naravno pored toga tu su i razni internet oglasnici i stranice, kako domaće tako i strane.

Poznaješ li još možda neke ljude koji imaju isti hobi kao i ti i da li si možda u kontaktu s njima?

-Zaljubljenika u gramofonske ploče je sve više. Mogu reći da je to trenutnoi trend među mladom populacijom. Bilježi se silovit rast prodaje ploča, dok prodaja compact diskova stagnira ili čak i opada. Naravno da pokušavam biti u kontaktu sa ostalim zaljubljenicima u gramofonske ploče, dosta toga naučimo jedni od drugih, nađemo željene ploče, otkrijemo neke za koje nismo znali, nešto se i razmjeni, proda kupi, ima tu svega, govori nam Ivan.

Gramofon i dalje radi kao nov?

-Gramofon kao i ostala hi fi oprema mora biti u besprijekornom stanju, na sve se pazi i pridaje velika pažnja. Od skladištenja ploča, pa do čiscenja, podešavanja igle tj. zvučnice pa do pojačala, zvučnika i kablova koji se moraju uskladiti u potrazi za željenim zvukom koji je mnogo vise od pucketanja.

Uz što se najbolje opustiš dok slušaš stare hitove s ploča?

-Glazba sama po sebi zavisi i od raspoloženja. Mislim da nema nista bolje da nakon napornog dana pustiš sebi omiljnu ploču i uz čašu vina bar nakratko odlutati. Glazba s gramofonske ploče je analogna glazba. Zvuk ima toplinu, ima ono nešto što se ne može prepisati hladnom i digitalnom zvuka sa CD-a. Glazba sa ploče ima ono nešto zašumi, preskoči, kvrcne, opipljiva je rukom, kaže Ivan, te nam za kraj razgovora otkriva koja je najveća želja.

Dok god budem sakupljao, biti će ona neka koju ću silno željeti, Jednostavno je to tako. Ploče se izdaju stalno, pored onih starih, dolaze i nova izdanja pa tako i reizdanja onih koje je nekada bilo tesko nabaviti. Nedavno su reizdane dvije ploče legende Tihomira Pop Asanovića “Majko zemljo” i “Pop” do koje je jako teško doći, tako da je to prvo na listi zelja, zaključuje u razgovoru za herca.com.hr Ivan Ćavar.