Za Barlovce većina ljudi koji nisu iz Banje Luke nikad nisu ni čuli. Barlovci su drevna katolička župa koja obuhvaća sjeverna prigradska naselja grada Banje Luke (Zalužani, Kuljani, Barlovci, Ramići, Dragočaj) i u kojoj je do zadnjeg rata živjelo oko 4000 katolika, Hrvata. Danas ih tamo živi nešto više od 100-tinjak, staraca uglavnom.
Još manje ljudi zna da je tijekom zadnjeg rata (1992-95.) u župi Barlovci ubijen 31 Hrvat – svi redom civili, nenaoružani, i svi u svojim kućama ili na kućnim pragovima. Od toga 6 žena i 25 muškaraca.
Napominjem da se u Banjoj Luci službeno nije vodio rat, najbliža linija fronte od grada bila je udaljena više od 100 km (ako izuzemo zadnja dva mjeseca rata u 1995.), Banja Luka je jedan od rijetkih gradova u BiH koji je u ratu ostao neokrznut, ni jedna neprijateljska granata ni metak nisu ispaljeni na ovaj grad. Bogu hvala.
Imaju i Barlovci svoju “obitelj Zec” za koju, vjerujem 90% hrvatske javnosti, nije nikad čulo – obitelj Malčević. Otac Tomislav, majka Zorka i 15-godišnji sin Marin, sve troje pokošeni vatrenim oružjem u svojoj kući dok su se u večernjim satima 02.10.1993. spremali ići na počinak.
Za smrt 31 Hrvata iz župe Barlovci do sada nitko nije odgovarao. Kako će i odgovarati kad nitko nije ni pokrenuo sudski postupak. Za domaće pravosuđe i institucije me ne čudi jer njima nije ni u intereresu da se naruši slika Banje Luke kao “oaze mira i tolerancije” u kojoj nije bilo ratnih zločina za vrijeme rata.
A Hrvati? Hrvati su čudne biljke. Hrvati nikad nisu čuli za 31 ubijenog sunarodnjaka u Barlovcima, nisu nikad čuli za obitelj Malčević, za 105 Hrvata ubijenih u zadnjem ratu na cijelom području Banje Luke (od kojih su većina nenaoružani civili).
Kako će i čuti kad se o tome šuti, o tome se ne piše, ne govori. Šuti službena hrvatska politika s obje strane Save i Dinare, šute njihovi mediji, šute NGO organizacije. Ima tko nije nikad šutio, ali nećemo sad o tome.
E, takvi smo mi Hrvati. Zarad vlastitih interesa, zarad vlastitih fotelja šutimo da se ne bi slučajno kome zamjerili. Šutimo i time gazimo po istini, po žrtvama, po povijesti.
I tako gradimo nezdravo, trulo društvo koje zbog svoje truleži mora propasti kad-tad, jer… kako ćemo znati poštivati druge narode i njihove žrtve, ako ne znamo prvo poštovati vlastiti narod i svoje žrtve.
A Barlovci i Banja Luka su tek samo jedan primjer – kap u moru nepravde i zločina o kojima Hrvati svjesno i podmuklo šute.
Davor Klečina / Relax-portal.info
