U nedavnom intervjuu koji je dao za portal 100posto.hr poznati australski iseljenik Marko Franović otkrio je da se u jednom trenutku toliko razočarao u vlast u Hrvatskoj da je odlučio odreći se hrvatskog državljanstva.

“Imali smo dva predsjednika čiji su roditelji bili koljači Hrvata i dva premijera koji su pobjegli od rata. Ti ljudi sada vode našu domovinu. Kako ja to mogu podnositi?“, upitao se Franović koji se nakon što je za predsjednika izabran Ivo Josipović uputio u hrvatski konzulat kako bi se odrekao hrvatskog državljanstva. U povijesti hrvatske emigracije 20. i 21. stoljeća to još nitko nije zatražio i nisu imali formulare pa je ipak odustao od svog nauma, piše 100posto.hr, čiji tekst prenosimo u cijelosti.

Kap koja je prelila čašu

Franović nije jedini koji se zbog razočaranja stanjem u Hrvatskoj kanio odreći hrvatskog državljanstva. Naime, toj praksi pribjegavaju brojni hrvatski emigranti najnovije generacije koji zbog loših prilika u zemlji već godinama bježe preko granice u zemlje zapadne Europe koje, za razliku od hrvatskih poslodavaca cijene njihov rad i adekvatno ga honoriraju. Među nima je i 30-godišnji Andrija (podaci poznati redakciji) koji je u Irsku emigrirao prije pet godina.

VELIKI INTERVJU S MARKOM FRANOVIĆEM U KOJEM GOVORI O SVOM TRNOVITOM PUTU HRVATSKOG ISELJENIKA MOŽETE PROČITATI OVDJE 

Kap koja je prelila čašu u Andrijinom slučaju bilo je njegovo posljednje radno mjesto, ono u trafici. Za dvije tisuće kuna radio je svaki dan deset sati. Nije bio prijavljen, plaće su kasnile, a poslodavac je uvijek pronalazio razloge da mu plaću smanji.

“Naše državljanstvo je korisno za pobjeći iz hrvatske države. Kako smo zemlja članica Europske unije, Hrvatima je lakše zaposliti se u zemljama EU nego na primjer Bosancima ili Srbima i to je jedina prednost hrvatskog državljanstva, barem prema mom iskustvu”, rekao nam je Andrija koji je pokrenuo postupak odricanja od hrvatskog državljanstva.

Krvavim radom u Irskoj stekao je uvjete da dobije njihovo državljanstvo, a kako je istovremeno hrvatski državljanin i državljanin BiH, jednog se morao odreći. Bez puno razmišljanja odabrao je odbaciti hrvatsko i zadržati bosansko.

“S irskim državljanstvom već imam i državljanstvo EU. Što će mi uz to hrvatsko? Da me oporezuju više? Hvala lijepo, hrvatskog se državljanstva odričem, ali bosansko ne dam. Supruga mi je također iz BiH i planiramo se tamo vratiti jednog dana tako da mi je bosansko i bolje i draže. U Hrvatsku mi ne pada na pamet da se ikada više vratim”, odlučan je Andrija te dodaje da je postupak kompliciran.

“Trebam sada skupiti brdo papira, od banke, porezne, račune za svaku godinu koji dokazuju da si sve ove godine živio u Hrvatskoj, a potom prestajem biti hrvatski državljanin”, objašnjava.

U zadnjih 20 godina iz hrvatskog je državljanstva otpušteno 86.746 osoba, a u istom se tom periodu državljanstva odreklo njih 606. U posljednjih deset godina, točnije od 1. siječnja 2008. do 18. svibnja 2018. iz hrvatskog državljanstva ukupno je otpušteno 8308 osoba, a odreklo ga se 317 osoba.

Postupak traje unedogled

Kao najčešći razlozi podnošenja zahtjeva navode se zaposlenje i školovanje. Naime, mnogi građani koji su otišli iz Hrvatske trbuhom za kruhom u bogatije europske zemlje planiraju ondje i ostati. A da bi mogli ostvarivati sva prava kao ravnopravni građani odlučuju prihvatiti državljanstvo zemlje u koju su odselili.

U MUP-u pojašnjavaju da zahtjev za otpust iz hrvatskog državljanstva može podnijeti osoba koja je navršila 18 godina života, a zadovoljava određene pretpostavke. Ne smije imati smetnji glede vojne obveze, mora podmiriti sve dužne poreze, takse i druge javne tražbine i obveze prema pravnim i fizičkim osobama u Hrvatskoj za koje postoji ovršni naslov. Osoba koja se želi ispisati iz evidencije hrvatskih državljana mora pravno urediti imovinske obveze iz bračnog odnosa i odnosa roditelja i djece prema hrvatskim državljanima i prema osobama koje ostaju živjeti u Hrvatskoj te mora imati strano državljanstvo, ili dokazati da će biti primljena u strano državljanstvo.

Postupak otpusta iz hrvatskog državljanstva traje ovisno o složenosti svakog pojedinog zahtjeva, no najčešće traje mjesecima zbog čega građani negoduju. Oni koji su već odselili iz Hrvatske zahtjev mogu podnijeti i putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Hrvatske u zemlji u kojoj žive.

Da biste se ispisali iz državljanstva, morate zadovoljavati određene uvjete, a sve to ima i svoju cijenu, koja, s obzirom na hrvatske plaće, nije mala. U slučaju pozitivnog rješenja o otpustu ili odricanju, naplaćuje se upravna pristojba u iznosu od 2520 kuna u zemlji, a u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu, sukladno konzularnim pristojbama. Za prijepis rješenja o otpustu ili odricanju od hrvatskog državljanstva treba platiti još i upravnu pristojbu u iznosu od 105 kuna.

„Uz obrazac zahtjeva za prestanak hrvatskog državljanstva s upitnikom treba priložiti i životopis, izvadak iz matice rođenih, domovnicu, važeću identifikacijsku ispravu i dokaz stranog državljanstva ili zajamčenje inozemnog tijela o primitku u državljanstvo s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik od ovlaštenog sudskog tumača. Ako se zahtjev podnosi i za malodobnu djecu, prilaže se izvadak iz matice rođenih i domovnica“, pojašnjavaju iz MUP-a.

Sloboda nije utopija

Oni pak koji se žele odreći hrvatskog državljanstva uz propisani obrazac zahtjeva za prestanak hrvatskog državljanstva s upitnikom, trebaju priložiti i izjavu o odricanju, dokaz stranog državljanstva i dokaz prebivališta u inozemstvu.

“Jedino što mi od tog hrvatskog državljanstva preostaje je čekanje u redovima u MUP-u i po raznim ambasadama za odjavu prebivališta, nove osobne, putovnice, vozačke dozvole i koješta drugo što mi u životu i ne treba. Na izbore ne izlazim, u Hrvatskoj sam svega par dana godišnje i sad opet moram trošiti godišnji na produljenje osobne iskaznice i pitam se postoji li uopće razlog zašto se i dalje patiti s tim. Ima li ikakva korist od hrvatskog državljanstva koju ja trenutno ne vidim? Recimo situacija da za 20 godina idem u mirovinu i da se vratim u Hrvatsku? Pretpostavljam da je bolje biti prijavljen kao stranac i plaćati manji porez na mirovinu u stranoj državi. Zdravstveno osiguranje bi moralo biti jednako, samo ga preuzima druga država, a dopunsko košta isto bez obzira bio Hrvat ili ne”, napisao je jedan korisnik Forum.hr-a.

“Uzela sam njemačko i vratila nakon toga HR kao dvojno, posto Nijemci ne prihvaćaju dvojno sam to tako sredila. Njemačko mi je trebalo jer poslovno puno i kratkoročno sam putovala u sve dijelove svijeta pa tko bi vadio sve te vize. Cilja procedura me je tada došla oko 2000 njemačkih maraka sve skupa, odjave, prijave novi dokumenti itd”, napisala je jedna forumašica.

U Hrvatskoj odnedavno postoje i oni koji su se odrekli države, svoje fizičke osobe kako bi postali živa osoba, a samim time i državljanstva. O njima smo nedavno pisali na našem portalu.

“Sloboda nije utopija. Ona je prirodno stanje čovjeka u njegovu izvornom smislu. To je stanje u kojem ograničenja u mišljenju i postignućima ne postoje. Sloboda je individualna za svakog čovjeka i zato je svatko odgovoran za to”, stoji u uvodu Objave Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka, dokumenta koji je sastavila nekolicina ljudi i odaslala na adrese svih institucija u Hrvatskoj i šire, od Sabora RH do Washingtona i Bruxellesa.

PRIČU O HRVATIMA KOJI SU SE ODREKLI DRŽAVE MOŽETE PROČITATI OVDJE 

Zajednica Suverenih Ljudi na Zemlji ‘Živi čovjek’ deklarira bezuvjetnu slobodu ‘na znanje i ravnanje svima kojih se to tiče’. Procjedne kažu da u Hrvatskoj živi 20-ak ljudi koji su se odrekli države, a u udruzi ih ima sedam.

“Možete li za sebe reći da ste živi čovjek? A možete li reći da ste u očima države i institucija živi čovjek, a ne samo broj ili predmet, odnosno tvrtka. Postoji sve veći broj ljudi koji shvaćaju da, iako smo u suštini svi mi živi ljudi, našim identificiranjem s fizičkom osobom upadamo u nadležnost sustava koji nas prepoznaje kao tvrtku – kreirani fiktivni entitet, na temelju našeg fizičkog tijela i preko te tvrtke sustav s nama posluje”, objasnio je za naš portal Vedran Miočić-Stošić, Zadranin koji je zainteresirao javnost svojim raskidom odnosa s državom.

Država je tvrtka

U fokus javnosti dospio je nakon što ga je zaustavila policija, jer njegov automobil nije bio registriran, barem ne na konvencionalan način.

“Moj status je i dalje nepromijenjen, Objavom o nepostojanju osobe koju sam svojedobno uručio svim institucijama RH i dalje sam prema sustavu deklariran kao živi čovjek na kojeg se zakoni ove države ne odnose te nad kojim ne postoji njena nadležnost. Svoj automobil i dalje koristim kao pomoćno sredstvo za kretanje, na njemu su moje privatne tablice, te nije registriran u sustavu”, rekao je Vedran u razgovoru za 100posto.

Objavu o odricanju od države urudžbirao je 29. travnja 2016. svim glavnim institucijama Republike Hrvatske, nešto kasnije i onim lokalnim. Kako u 30 dana niti jedna institucija nije opovrgla Vedranovu Objavu, ona je postala pravomoćna ‘i više nikakvim pravnim sredstvima se ne može osporiti’.

Što to konkretno znači u svakodnevnom životu? Kaže kako i dalje ima dokumente, ali da ih koristi samo u situacijama kada on svojevoljno pristane na poslovanje s tvrtkom (Republikom Hrvatskom).

“Ako mi u nekom trenutku zatreba neka od usluga koju ta tvrtka nudi, naravno, u tom slučaju po uvjetima te tvrtke”, kazao je.

Najavljuje da će uskoro otkazati i zdravstveno osiguranje. Shvatio je da mu ta vrsta usluge nije potrebna. Preuzeo je svoje zdravlje u svoje ruke, promijenio stil života, pogotovo prehranu. No, spreman je uredno platiti zdravstvene usluge u budućnosti ako mu budu potrebne.

CIJELI RAZGOVOR S VEDRANOM MIOČIĆEM-STOŠIĆEM PROČITAJTE OVDJE 

“Slično je i s bankovnim računom, u ovom trenutku ga još imam otvorenog na ime fizičke osobe Vedran Miočić-Stošić čiji sam ja jedini ovlašteni zastupnik, međutim kako novac smatram ‘nužnim zlom’, radim i na tom segmentu da ga u budućnosti više ne koristim niti da o njemu ovisim tako da ću u datom trenutku taj račun zatvoriti”, kazao je Vedran, nezaposleni diplomirani arhitekt (kojeg više nema ni u evidenciji u zavodu za zapošljavanje).

Izopačeni egocentrizam

“Dokumente moramo imati samo da bi mogli sudjelovati u trgovini, to je bitno za shvatiti. Činjenica je da je država tvrtka koja je upravljana privatnim interesima za njihovu korist, a ne na dobrobit naroda, te našim “zaposlenjem” u toj tvrtki nam se samo krade životna energija, naša imovina, zemlja i resursi koji su nam po prirodnom zakonu, koji je iznad ustavno-pravnog poretka, dani na slobodno korištenje”, kazao je Vedran Miočić-Sošić.

“Poanta je izdići se u svijesti, prvenstveno na individualnoj razini, te početi sukreirati u skladu s prirodnim zakonom čije je osnovno načelo kooperacija, a ne kompeticija. Kompeticija nas vodi u separaciju i konflikt, a kooperacija tj. suradnja je osnova nove paradigme. Zato je nas put odveo u smjeru poticanja te suradnje kroz Zajednicu ovakvog tipa. Ovaj naš čin je izraz mira, ljubavi i dobre namjere prema svim ljudima na zemlji i činjenica je da sve više ljudi to prepoznaje i osjeća da za ljudsku vrstu dolazi neko novo doba. Na koji način će se odvijati ta tranzicija, s kojim posljedicama i u kojem vremenskom periodu, to nitko ne može predvidjeti. Krajnji cilj je nebitan, bitan je put, jer hodajući putem koji podržava opstojnost života izgrađujemo sebe, rastemo i ispunjavamo svoju svrhu. Sve ono što život degradira i potiskuje po mom mišljenju bi trebali odbaciti, jednostavno detoksificirati iz naših bića, kako na spiritualnoj, tako i na mentalnoj, emocionalnoj i fizičkoj razini. Živi bili pa vidjeli!”, zaključuje.

Tablice koje je Vedran sam izradio za svoj automobil

“Stvoritelj realnosti u kojoj živimo, udahnuo je Život semu što postoji i njegova je izvornog porijekla. Sve ostalo nije od istog Izvora, jer ne sadrži Princip Života, Svijesti, i Energije, pa ga, na dualističko-relativističkim principima suprotnosti Stvoritelju, mogli nazvati sotonskim (što nije potpuno točno, ali za ovaj slučaj nije bitno). Sotonski princip je princip ne života, smrti, devijantne svijesti okrenute iznutra prema vani. Taj princip (…) postavljen je na temelju štovanja, strahopoštovanja, poslušnosti, pokornosti… Postojanje države zahtjeva, ne znanje, već slijepo vjerovanje u pravni sistem, te štovanje toga odmak Čovjeka od Stvoritelja u smjeru devijacije i degradacije svijesti i Životnog principa, čije se nevjerojatne posljedice danas manifestiraju u obliku izopačenog egocentričnog uma spremnog na sve oblike strave, s ciljem utaživanja gladi za moći, slavom, stjecanjem bogatstva, dominacijom nad Prirodom i bjesomučnim iskorištavanjem njenih resursa, što je danas tako vidljivo u svijetu, ukratko sotonizam.”