Trenutno najpoznatija bosanskohercegovačka spisateljica, Martina Mlinarević, koja popularnost ne duguje samo svom višegodišnjem pisanju, već i angažmanu kada je u pitanju komunikacija na društvenim mrežama, gostovala je u dubrovačkim Lazaretima kako bi okupljenima predstavila svoju posljednju knjigu “Huzur”.
Kao višegodišnja pacijentica oboljela od raka dojke, Mlinarević je i prije znala stresti javnost. Rijetkima je ugodno o raku pričati, o nuspojavama ne samo fizičkima, već i onima koje se dogode uslijed nemogućnosti društva da “pretrpi” malo crnila, malo negativnosti. Jer ako nas išta okružuje, to je bolest kojoj nema lijeka, a kojoj mnogi ni ime neizgovaraju.
Mlinarević ga je izgovorila mnogo puta, tako i na predstavljanju svojeg uratka. Žena koja je prva na Balkanu pozirala obnaženog poprsja nakon što joj je uklonjena jedna dojka, nije nikada skrivala da joj se svijet okrenuo naglavačke, a nakon što se s bolešću sama izborila, nastavili su ju na to podsjećati svi oko nje. Bolesti se, do danas, nije otarasila, a liječenje plaća upravo pisanjem.
To je okupljenim Dubrovčanima (većinom su u publici sjedile žene) natuknuo i voditelj umjetničkog programa Lazareta Pero Mrnarević, moderator večeri, piše Dubrovački vjesnik.
Zapisi o bolesti
Knjiga “Huzur”, objavljena prije nešto više od godine dana, dnevnički su zapisi o tijeku bolesti, ali sa “sretnim krajem”. Huzur je autorica i prije prevela kao “ravnotežu duše, potpuni mir, sdrugima i sa sobom”, a bolest joj je, dodaje, upravo to i donijela.
Knjigu je pisala kronološki, a vremenom je shvaćala koliko je jake reakcije izazivalo njezino pisanje. Mlinarević je kazala kako je prošla četiri operacije u zadnjih godinu dana, a priznala je da je važno progovoriti o karcinomu.
Zapisi su podijeljeni u dva dijela, prvi je dio posvećen njezinom partneru Goranu koji je, ispričala je, s njom prošao kroz cijelu “epopeju” bolnice, a drugi dio je posvetila kćeri Uni. Inače, Goran joj je bio podrška i na dubrovačkoj promociji, prenosi Dubrovački vjesnik.
Život autorica, kako je dalje objasnila publici, danas dijeli na onaj “prije” i “poslije” karcinoma.
“Ja ona prije i ja ona danas su sasvim dvije različite osobe. Ono što sam naučila je nemjerljivo, ono što je meni karcinom dao je nemjerljivo… U času kad je tebi ta dijagnoza rečena, sve se u tom trenutku promijeni. “Živi svaki dan kao da je posljednji” i sva ta trash s*anja s Facebooka zaista jesu istinita. Maksimalno život proživljavam koliko mogu, smrt za mene više nije apstraktan pojam, ne bojim se smrti u nijednom segmentu. Ova godina bila je jedna od najljepših, ne jedna, nego najljepša godina u mom životu”, rekla je okupljenima.
“Koliko god imaš loših stvari, toliko je i tih pozitivnih. Rak napravi podjelu između go*ana i sjajnih ljudi”, pojasnila je Mlinarević.
Podrška iz Splita
Nakon što je saznala svoju dijagnozu, prvo što je pročitala bila je kolumna Borisa Dežulovića u kojoj je obznanio da ima rak testisa. Upravo je s Dežulovićem Mlinarević predtavila knjigu Splićanima prije samo nekoliko mjeseci.
I Dubrovčanima je autorica pohvalila splitskog liječnika, dr. Eduarda Vrdoljaka.
“Doktor Vrdoljak takav je genijalac. Zavidim Republici Hrvatskoj i Dalmaciji što ga imaju! Takav čovjek, takva karizma – odmah vas obuzme. Rekao mi je da u 80 posto slučajeva s vrata u očima pacijenta vidi hoće li preživjeti ili neće. Rekao mi je: “Ako dopustiš da rak upravlja tvojim životom – to je kraj. Spremi ga negdje u najdonju ladicu svoga života!” Međutim, kad imate rak, najgori su ljudi oko vas, gori su od vas sto puta, oni svi ‘umiru’! (smijeh) Ako imate bilo kojeg tko boluje od rata, ništa mu nećete pomoći zato što kukate i govorite ”zašto je baš to nas zapalo?”. Ja sam sve njih oko sebe tješila jer drugačije ne možete. Kako se ljudi s tim nose – to je zaista ključ… Zračenje i sve ostalo je super prošlo, sve smo prolazili s osmijehom. Apeliram da se kontrolirate bar jednom godišnje i da, ako ga i oktrijete, svoj karcinom terapijom svedete na razinu kronične bolesti… S tim se jako dobro živi, to vam i sama mogu posvjedočiti. Shvatila sam da ću u svom životu raditi samo ono što me veseli, da ću živjeti samo za putovanja, drage ljude, svoju ljubav i svoje dijete. Ne smatram se life coachom i ne želim o raku govoriti samo s terapijske razine”, zaključila je Mlinarević.
Veza s Goranom
Svoje je predstavljanje završila pričom koju malo njenih čitatelja zna, pričom koju bez problema možemo nazvati “filmskom”, o tome kako su ona i današnji partner Goran otpočeli vezu.
“Godine 2013. odlučila za koricu knjige “Neprocjenjivo” skupiti 20 komentara sa svoje Facebook-stranice. Dakle, nasumice izabrati 20 komentara, a između njih bio je i Goranov. Počelo je tako što mi je od Goranove prijateljice u inbox stigla zamolba da mu napišem čestitku za rođendan jer se Goranu na rođendan nešto tužno dogodilo pa nije htio slaviti. Pomislila sam, vidi mene, postala sam k’o Severina! (smijeh) Poslala sam mu čestitku i on je meni odgovorio. 5. 9. 2017. kad sam saznala za svoju dijagnozu dobila sam 5 tisuća poruka, među njima je bila i Goranova. ‘Screenshotala’ sam je i vraćala sam se toj poruci više puta. Inače, on mi je poruku poslao 5. 9., a ja sam njemu 22. 10. odgovorila: ”Hvala druže!”. Krajem te godine smo čuli te izašli. Bila je zima. Uglavnom, bili smo na jednoj-dvije kave i opet me zvao. Pomislila sam: “Šta hoćeš više, nemam sisu!” Bila je večer, padala je kiša, a Goran je krenuo skidati majicu i onda sam sanala za njegovu priču. Kao petogodišnje dijete, Goran je upao u vrući kazan te doživio opekline trećeg stupnja. Jedva je preživio i bio je ‘čudo od djeteta’ u Jugoslaviji… Prošao je bezbroj operacija, a rođendan nije slavio jer mu je na taj dan preminula majka – i to od karcinoma dojke. Rekao mi je: ti meni daš svoj ožiljak, ja tebi svoj, ispričala je Mlinarević ističući kako su oboje nedavno podvrgnuti operacijama”, prenosi Dubrovački vjesnik.
