Home Kultura “Ovdje još vlada jednopartijski sistem, ili si uhljeb, ili te nema!”

“Ovdje još vlada jednopartijski sistem, ili si uhljeb, ili te nema!”

SHARE

Ovaj intervju sigurno nećeš objaviti u integralnoj verziji. Uvjeren sam – uz osmijeh za Slobodnu Dalmaciju govori Toni Ančić Koja, pjevač legendarne splitske punk-metal grupe “Đubrivo”.

Iskren, direktan, neki kažu provokativan, ali u svakom slučaju pjevač koji je ovoga vikenda, koncertom u klubu “Judino drvo”, proslavio 25. godišnjicu postojanja benda i 20. godišnjicu njihovog kultnog dema “Zašto sarma ne leti?”.

Koliko li je samo godina prebrojao bend koji mnogi svrstavaju u kategoriju “za mlade”, a pjevač Koja ni sam ne može pojmiti da na svaki koncert “Đubriva” dođu neki novi klinci!

– Mogu prosipati floskule, ali nitko nije ravnodušan kada vidi ljude koji su, ne mlađi od mene, jer starijih više i nema, nego se nisu rodili kada sam osnovao bend. To su ljudi koji bi sada trebali osnovati svoje bendove i drago mi je ako ih potaknem na rad, na kreativnost, ako ih usmjerim na stvaranje nečeg, samo da ne kopiraju tuđe ideje. Stvarno mi je drago da jedva punoljetni ljudi dolaze na koncert staraca od 45 godina, onda znam da sve ove godine nisu bile uzalud, iako financijski, da ne radimo druge poslove, mogli bi se je**t, čak ni to – kaže Ančić kojeg su iz Slobodne Dalmacije za intervju uspjeli “uhvatiti” nakon koncerta, taman raspoloženog za priču, i za čudo, odmah se sjetio nečega što ga “jako ljuti”.

– Nažalost, danas se sve svodi na sviranje svadbi i gaža. Zato takvim bendovima moram poručiti, ne svirajte tribute. Ne možete nikad biti dobri kao vaši idoli. Stvarajte svoje, kakvo je – takvo je. To mi je bila životna poanta – ističe dugogodišnji glazbenik zadovoljan koncertom na kojem su, za tu posebnu prigodu, izvodili hitove iz ranijeg dijela njihove duge i uspješne karijere.

– Večeras je bilo zamišljeno da se vratimo u stare dane i da naša publika, koja nas doslovno prati od samih početaka, evocira uspomene, da se ljudi sa zadovoljstvom prisjete starih stvari i vratimo duh od prije 20 godina kada smo bili mladi i nezreli. Zapravo, ovo je bio nostalgičan koncert, a ja baš i nisam nostalgičan tip – govori Toni Ančić.

Koliko je bilo teško sve ove godine opstati s bendom kojem je cilj biti potpuna suprotnost glazbenicima na hrvatskoj sceni?

– Ako vjeruješ u tu svoju drugačijost i ako ovo ne shvaćaš previše ozbiljno, onda nije teško, ali ako očekuješ da ćeš se od ovoga obogatiti ili sagraditi kuću, jako teško. Vjerovali smo u ovo, paralelno radili druge poslove, a ovo nam je bio hobi. Desetak godina smo čak uspijevali od ovoga živjeti, ali je to bilo daleko od ozbiljne zarade. Mi smo prije 25 godina, u sred rata, osnovali bend koji se zove “Đubrivo”. Nije bilo tabu teme. Jedino se nikada nismo htjeli baviti politikom i nećemo. Mogu imati svoje političke stavove, kao što imam, svi u bendu imamo svoje političke stavove i svi su različiti. Znamo satima raspravljati o nekoj gorućoj temi, zato mi je smiješno kad nas percipiraju kao desničare.

Koja vam je od dužeg popisa crnohumornih i uvredljivih pjesama, najpodcjenjenija?

– Uf, ima precijenjenih, ali ne znam koja je najpodcjenjenija? “Vaša kćerka” je meni totalno precijenjena pjesma, kao i “Porno star”. Ima par pjesama koje sam možda ja podcijenio, jer, više manje, publika voli sve stvari. Možda pjesma – “Odlično se zabavljam”.

Koji je trenutak u karijeri bio najteži?

– Nekoliko dana nakon što smo 2006. godine rasprodali Kocku, shvatili smo da smo nakon 12 godina u “undergroundu” ostvarili sve. Onda je trebalo postati nešto veće ili svako krenuti svojim putem. Srećom, tad se uključila jedna diskografska kuća koja nam je predložila da za njih izdamo album, a onda smo prešli na malo višu razinu, i to je spasilo bend.

Malo ste posustali posljednjih nekoliko godina?

– Da, ali ne samo iz glazbenih razloga. Inače, ja sam tvrdoglav i suprotstavio sam se nekim moćnim ljudima u glazbenom i političkom svijetu, i tako se kompromitirao. Ali, bio sam dosljedan svojim stavovima i na uštrb karijere, nisam htio da se gazi po meni. Tako da je bilo perioda kad je bilo gadno. Doduše, još uvijek se nisu svi ti mostovi ponovo sagradili, al dobro, možda i neće.

Proživljava li to svaki glazbenik?

– Ne, mislim da ne. Velika većina glazbenika su beskičmenjaci i sve će napraviti za karijeru, jer je glazbena karijera lagodna, pa su zato spremni pogaziti stavove. Često mi ljudi dođu i kažu da se slažu sa mnom, ali ne smiju javno reći, jer će im karijera patiti. Znam da hoće, jer meni pati, ali idemo dalje u inat onima koji me ne vole. Neka pate još malo.

Postoje li domaći bendovi ili glazbenici koje cijeniš i pratiš od početka karijere do danas?

– Vrlo malo bendova je održalo konstantu snimanja i izdavanja dobrih albuma. I hrvatska i splitska scena su znatno lošije nego i 80-ih i 90-ih, pa čak i 2000-ih. Ipak, od bendova koje volim slušati izdvajam daruvarsku grupu “Cota G4”, čija kreativnost nije oslabila s godinama i čiji zadnji album “Entropia”, mi je jedan od najboljih domaćih albuma uopće. Inače preferiram starije bendove, vrlo malo novije glazbe slušam.

A postoje li bendovi koje smatrate konkurencijom?

– Općenito vlada kriza stvarateljstva, tako da ni u našem žanru nema bog zna kakve konkurencije. Puno je bolja situacija u hip hopu, gdje su se dogodili Vojko V i Krešo Bengalka, koji se s TBF-om i Edom Maajkom bore za naklonost publike. Želim šta jaču konkurenciju, onakvu kakva je u Splitu bila 90-ih, kad smo jedni druge dobrim radom motivirali na još bolji rad. Evo, recimo splitska grupa “Špurijus” ima odličan novi album, i sad je meni motiv napravit još bolji album od njihovog. Kad bi bilo još nekoliko takvih grupa i albuma, svi bismo radili bolje pjesme jer, kad nemaš konkurenciju, nemaš ni motiv za dokazivanje, a onda pati i kreativnost.

Koji trenutak karijere ti je najljepši, najdraži ili najemotivniji?

– Pamtim puno lijepih stvari koje su se dogodile. Super je bilo prvi put biti predgrupa Hladnom pivu. Onda, pobjeda na Hrvatskom glazbenom festivalu 1999. godine. Par rasprodanih klubova koje nikad nisam mislio da ćemo rasprodati. Onaj dan kad sam shvatio da možeš živjeti od onoga što voliš raditi. Danas više ne mogu, onda sam mogao, pa se i to računa. Jako je stimulativno shvatiti da tvoj glas nešto vrijedi i da je nekome bitno ono što ti kažeš, čak i ako se s tobom ne slažu.

Često izražavaš svoje mišljenje o aktualnim problemima, društvu, političarima… Kako gledaš na potrebu javnih osoba i glazbenika da javno komentiraju razne teme?

– Volio bih da ljudi malo više izražavaju svoje stavove. Nekad bih radije da pričaju gluposti, nego da šute, jer je najlakše biti kukavica. Ovci u svom stadu ništa ne fali. Živimo u svijetu poltrona i ulizica. Ovdje još uvijek vlada jednopartijski sistem, ili si uhljeb, ili te nema. Zato mi imamo pet svirki godišnje, ali neću drugačije. Ja znam di mi je obraz, ovdje, na licu.

Možemo li uskoro očekivati nešto novo od Đubriva?

Da, naravno. Radimo nove pjesme i sigurno dogodine izdajemo novi album.