Home Šport Slaviša Lazarević član paragliding kluba Ljubuški o svom preletu Kupres-Ljubuški

Slaviša Lazarević član paragliding kluba Ljubuški o svom preletu Kupres-Ljubuški

SHARE

Prelet Kupres – Tomislavgrad – Ljubuški sa presjedanjem na Libu. Slaviša Lazarević (9.Sept.2018.)

Report:

Možda nisu neki kilometri ali imam potrebu da napišem izvještaj ujedno i svoj prvi, zadovoljstvo mi je uvijek bilo čitati tudje pa možda je red da i ja nekome pričinim ako ne isto onda približno zadovoljstvo.

Subota 08.09.2018 čujem se sa Brunom M. iskusnim pilotom koji ne mari mnogo za kilometre ali je uvijek za akciju i podršku nas mladjih, njegov prijedlog za nedelju je Matorac. Domaćin Stoja javlja da ima obaveze ali obezbijediće prevoz, u medjuvremenu stiže poziv Kikija, Slavo gdje si sutra? Kaži Kiki gdje trebam bit? U dvije riječi pada dogovor, Kupres-Stožer! Javljam Bruni koji naravno pristaje a s njim u paketu i novopečeni pilot Topa. Stižemo u Kupres oko 10:30h gdje nas već čekaju Kiki, Tomo, Gogo, Bruno J. Džiga i domaćin Vila Nediljko. Ispijaju se jutarnje kafe a u mislima sam već na startu, ne volim kasniti..
12:20h stižemo na start, vjetar sjevero-istok 2-3 m/s. Baze se već počinju formirati ali tek na 200-300m iznad starta. Bruno drži kratki brifing za nas koji smo prvi put na Stožeru.12:45h već sam u bazi i javljam ostalim da polijeću uslovi su idealni ali u bazi koja je opet ponavljam nisko, odlučim se da malo “bušim” oblak jer sam nizak da krenem dalje. Izlazim na 2050 m i nestrpljivo krećem(kasnije se ispostavilo kao dobar potez) nebo je fantastično miriše mi na dobar dan, djelimično sam u rotoru ali ubrzo hvatam novi stub i ponovo sam u bazi, ovaj put izlazim nesto vise, tačnije 2200 m.

Na vidiku vec imam Tomislavgrad i smijer vjetra sjevero-istok koji se čini kao idealna opcija ali odlučujem se na drugu rutu a to je visoravan istočno od Tomslavgrada-loš izbor. Dolazim nizak nad selo Srdjane i cupam se nekako sa 70m agl. na 950m
Gazim spid, to je to sad me ništa ne mže zaustaviti Ubrzo vidim da može a to sam ja i moja loša procjena.

Idem nizak prema špicu brda Lib sad već sa sjeverom u ledja, moram odlučiti istočna ili zapadna strana, biram zapadnu osunčanu ali ponovo loš izbor zbog kojeg sam prinudjen da sletim na obronke Liba. Uzimam tel. i vidim na grupi većina je već sletila, sletio sam i ja javljam se ali još nije gotovo, vidno sam umoran i poprilicno iznerviran zbog svoje greške ali pakujem opremu i penjem se, poletiću ponovo! Nakon 40min već sam na startu, snimam poletište i šaljem na grupu, čudim se da niko ovde nije letio prije, odlično mi izgleda(kasnije sam vidio da nisam Kolumbo, odavno se leti sa tog starta).

Polijećem, sad već sa sjevero-istokom padina od stotinjak metara visinske razlike ne obećava, ali jak vjetar sa iskidanom termikom daje dovoljno Rock’n’Roll-a za kraj. Nakon nekoliko minuta hvatam stub vrtim dva kruga i eto ga novi problem, zbog jačine vjetra prebacilo me ponovo na zapadnu stranu, gazim spid i bježeci od rotora izvlačim se nad polje, vec je 15:30 polje mora da radi, što se više izvlačim to sam dalje magistralnog puta, nema veze sad nema povratka daj šta daš.

Isplatilo se, hvatam termal i u zanosu dolazim skoro pred Imotski, eh sad mi vec sve postaje jasno na istoku vidim Vran i Čvrsnicu, sjetim se Davidovog i Joletovog leta mnogo dobro izgleda odradićemo to kad-tad zajedno. To je bio ujedno i početak najljepšeg dijela letenja jer u daljini vidim i Ljubuški, poznajem teren a prije svega to je mjesto u kojem se osjećam kao kod kuće, nema dileme idem tamo.

Već iznad Sovića hvatam lagani termal i sa zapadom u ledja(nije moglo bolje) vrtim na 2000m, šaljem fotografiju Ljubuškog u grupu. U polju vidim dim jugozapad probija, pa moglo bi se malo i zajedriti na startu, gazim spid a u daljini plava pila, Dara sa svojom alfom gušta posle posla, eto me Dara. Nakon desetak minuta jedrenja i Baldo se javlja, ceka sa pivom kuci, operacija kicme ga malo ometa u aktivnostima inače bi već bio na startu, taman idem u posjetu, slijećem posle 2:27min.

Kući sam krenuo tek 11.08 jer ne slijeće se svaki dan u Ljubuški sa Kupresa.

Bravo meštre, ponovilo se!