Home Društvo Dr.sc. fra Ivo Pavić: Moramo vjerovati u Božju Riječ, a ne pametovati...

Dr.sc. fra Ivo Pavić: Moramo vjerovati u Božju Riječ, a ne pametovati ili filozofirati. Puno je važnije slušati Boga nego kad Bog sluša nas

SHARE

Malo je onih koji nisu čuli za fra Ivu Pavića. Tisuće ljudi dolazi u Župu Presvetog Srca Isusova na njegove mise i duhovnu obnovu. I on se često odaziva pozivima za dolazak u druge župe. Mjesto Šurkovci gdje se nalazi župa u kojoj djeluje fra Ivo postalo je mjesto okupljanja tisuća vjernika svakog tjedna. Ljudi mole za ozdravljenja, rješenje brojnih problema, utjehu. Ekskluzivno za Ero.tel dr.sc. fra Ivo Pavić govori o župi u kojoj djeuje, vjeri, odnosu prema vjeri i s čim se sve susreće u svome radu.

Razgovarao: Marko Karačić / Ero.tel

-Na početku razgovora, za oni koji možda ne znaju, recite nam što je to što vjernici dobivaju dolaskom kod vas, a nemaju u svojim župama?

-Imamo slavljenje Boga, koristimo darove Duha Svetoga, molimo za bolesnike zajedno i pojedinačno. Zatim, tu su molitve oslobađanja, molitve za unutarnje iscijeljenje, razgovori, duhovna savjetovanja, klanjanja pred Presvetim Sakramentom, dobre ispovijedi, molitve za krštenje Duhom Svetim i ognjem, razmatranja evanđeoskih tekstova, nagovori, molitve predanja života Isusu, polaganje ruku, mazanje uljem radosti po čelu, podjela sakramenta bolesničkog Pomazanja, blagoslovi vode, soli, ulja … U mnogim župama toga nedostaje.

-Imam dojam da više nije iznenađujuće što ljudi padaju kada vi polažete ruke na njih. Prije nekoliko godina je to u javnosti imalo status senzacije. Vi kažete da je to odmor u Duhu Svetom. Možete nam to pojasniti malo? I naravno molitvu u jezicima protumačite?

To je jedan od načina kako narod prima ozdravljenje duha, duše i tijela. Ali nije jedini način. O počivanju u Duhu Svetom i daru jezika pisali su još davno sv. Augustin (4st.) i sv. Ivan Zlatousti (5 st.), onda franjevci iz 12 st., sv. Bernardin Sijenski, Ivan Kapistran i Jakov Markijski, sv. Ignacije Loyola a neki su u 21 st. zbunjeni što se to događa. Dar molitve u jezicima je dar Duha Svetoga. Znači moliti srcem a ne razumom. Služi nam za osobnu izgradnju i obraćenje nevjernika. To je maleni dar ali je dragocjen. Obično se aktivira kad se osoba više otvori Bogu, kad doživi krštenje u Duhu Svetom. Katekizam katoličke crkve (br. 2003) vrlo jasno spominje dar molitve u jezicima kao dar Duha, i ni u kojem slučaju ga ne spominje u negativnom kontekstu. Mislim da je dobro proučavati spise navedenih i drugih crkvenih otaca pa ćemo više saznati o tome.

-Što je za vas vjera?

-Za mene vjera znači vjerovati da je Isus živ, da on ozdravlja i oslobađa danas. Prije nego je uzašao na Nebo Isus je obećao: “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mk, 28,19). Mi često molimo i pjevamo: “Dođi Isuse”. Kako će Isus doći k nama kad nikad nije ni otišao od nas. On je uvijek s nama a ne ponekad. To je vjera. Nikad nas neće ostaviti ni napustiti. Kad mislim na njega on je sa mnom. Možemo reći: “ali ja ne osjetim da je Isus sa mnom”. Isus je sa mnom ne po mojim osjećajima već po mojoj vjeri.’ Vjera ne znači vjerovati samo u ono što je Bog učinio u prošlosti i što će učiniti u budućnosti, nego što će Bog učiniti danas. Bog želi ljude spasiti i ozdraviti danas. On je uvijek u sadašnjosti. Vjera je svakodnevno nasljedovanje Gospodina a ne samo vjerovati da Bog postoji.

-Često u svojim nagovorima naglašavate o važnosti vjere srca. Je li važno znati puno o vjeri i vjerskim istinama? Kako se spasiti?

-Znati puno o vjeri ne pomaže puno. Znanje o vjeri iz glave mora se spustiti do srca, tada će ona biti djelotvnorna u životu. Apostol Pavao kaže ovako: “Ako svojim ustima ispovjedaš da je Isus Gospodin I ako vjeruješ srcem bit ćeš spašen”. Biti spašen ne znači samo poslije smrti doći u Nebo nego i biti blagoslovljen na zemlji, živjeti u miru, materijalna dobra, zdravlje. Da bismo bili spašeni potrebna su dva uvjeta. Prvi – moraš vjerovati srcem da je Isus Bog i Gospodin, da ga je Otac uskrisio od mrtvih. Drugo: To što vjeruješ srcem trebaš drugima govoriti. Srce jezik su uvijek povezani.

-Pomaže li čitanje Biblije u buđenju osobne vjere?

-Ne samo da budi već i proizvodi vjeru. Pavao kaže: vjera dolazi kroz propovijedanje Božje Riječi. Ne možemo reći da volimo Boga a nemamo vremena za sv. Pismo koje nam je dao. Ako volimo Boga, ljubit ćemo njegovu Riječ. U molitvi Bog nas sluša a dok čitamo Bibliju mi slušamo Boga. Puno je važnije slušati Boga nego kad Bog sluša nas. Čim otvorimo Bibliju Bog otvara svoja usta i govori nam. Kaže jedan mladić: Biblija je stara nekoliko tisuća godina. Ja imam 17 godina. Kako mi može pomoći. Dobio je odgovor: „Pogledaj u sunce! Sunce je jako staro ali nas opet grije. Ako je sunce staro to ne znači da meni treba biti hladno. Biblija je stara
ali je moćna. Jer to je Božja Riječ. Moramo vjerovati u Božju Riječ a ne pametovati ili filozofirati. To je katolička knjiga koja hrani dušu i budi uspavanu vjeru.

-U svojim porukama u Međugorju Gospa kaže: „Draga djeco, zaboravili ste Bibliju … stavite Bibliju na vidljivo mjesto u vašoj obitelji … Čitajte Bibliju i upoznat ćete Oca, Sina i Duha Svetoga“!

-Ako zaboravimo Bibliju zaboravljamo Isusa. Autor Biblije je Duh Sveti. Dok listamo stranice Biblije u nas ulazi Duh Sveti. Papa Franjo stalno poziva vjernike da nose Bibliju sa sobom i da je svaki dan čitaju. Jer samo jedna rečenica iz Biblije može promijeniti naš život. Dakle, svaki kršćanin treba imati svoju vlastitu Bibliju i potpisati se na nju. Sramota je da mnogi kršćani imaju dvije kuće, tri stana, nekoliko mobitela, velika auta, puno novaca … a nemaju Biblije. Sv. Jeronim, je preveo Bibliju s hebrejskog na latinski jezik u špilji u Betlehemu te rekao: „Onaj tko ne pozna Pisma ne zna Božju snagu ni njegovu mudrost, nepoznavanje Pisama nepoznavanje je Krista. Čim otvorimo Bibliju Bog otvara svoja usta i govori nam.

-Biblija je katolička knjiga. Sastoji se iz Starog zavjeta (saveza) i Novog zavjeta. Jesu li oba podjednako važna?

-Oba Zavjeta ili Saveza su povezana. Primjerice, ne možemo razumjeti Isusa Krista bez Starog zavjeta. Piše sv. Augustin: „U Starom zavjetu je skriven Novi, a u novom je otkriven Stari zavjet“. Isus je prisutan u oba zavjeta. Možemo to usporediti s crno bijelom fotografijom i fotografijom u boji. U Starom zavjetu je Isus prisutan u crno bijeloj fotografiji dok je u Novom zavjetu u boji. Riječ je o istoj Osobi. Isus je „ispunjenje“ sv. Pisma. Rekli bismo da je Stari zavjet naperen prema Isusu Kristu. U Starom zavjetu mi čekamo Isusa, (Advenat) a u Novom zavjetu Isus čeka na nas. Od događaja Duhova na ovamo je tako. U nekim Biblijama zadnja riječ u Starom zavjetu je prokletstvo. Dok je Novi zavjet završava s blagoslovom. Da Isus nije došao na svijet, svijet bi živio u prokletstvu.

-Bez molitve nema kršćanskog života. Zašto je važno moliti?

-Danas je najveća potreba više moliti. Jer ona je dio Božjeg plana za nas. Ne bi se trebali odvajati od molitve kao što se ne odvajamo od mobitela. Ona nam pomaže da se povežemo s Bogom koji je naš Otac. Kroz molitvu ljudski duh dolazi u kontakt s Božjim Duhom. Molitva je komunikacija s Bogom a ne samo riječi. Dok molimo Božja dobrota ulazi u nas poput nabujale
rijeke. Ako ne molimo onda Božja dobrota ne može ući u naše živote. Bez ljubavi prema Bogu Ocu molitva je beskorisna. Ako ljubimo Boga kao Oca onda će Otac uslišiti sve naše molitve. Pavao kaže: „Molite bez prestanka“ (1 Sol 6,6). Moliti je važno uvijek a ne samo kad smo u nevolji ili bolesti. Uz molitvu ide zajedno i post.

-Jesmo li zanemarili post? Post je molitva cijele osobe. Zašto je važno postiti?

-Svaki put kad postim dogodi mi se nešto lijepo. Gospa, sveti Josip, Isus i svi pobožni Židovi onoga vremena običavali su postiti dva dana u tjednu. Svi su sveci postili. Postu treba pristupiti u poniznosti, iskreno a ne dvolično. Pravi post lomi silu tame i sve okove. Post je dobar za zdravlje. Kroz post pobjeđujemo tjeskobu, depresiju. On nas oslobađa od duha krivnje, ovisnosti od drogi. Post oslobađa od duha samozadovoljavanja, pornografije, seksualne perverzije i bludnosti. U Međugorju nas Kraljica Mira poziva tjeskobnim vapajem za naše vlastito dobro: „Zapad je zanemario post“. Post je moćno sredstvo protiv sotone. Tjelesni post (najbolje o kruhu i vodi ili samo o čistoj vodi) nam pomaže da doživimo Boga kao Oca. Đavao mrzi post zato se trudi na mnogo načine da ne postimo. Kad postimo onda se solidariziramo sa siromasima u svijetu, borimo se protiv gladi u svijetu.

-Oko sebe vidimo puno bolesnika onih koji pate. Zašto Bog dopušta bolest i patnju?

-Bog to ne dopušta. On je protiv bolesti i patnje. Može li liječnik dopustiti bolesti? Ne. Može li policajac dopustiti kriminal? Ne. Može li otac željeti svome djetetu bolest i patnju? Ne. Bog je poslao Isusa da uništi bolesti. Isus je liječio bolesnike na svakom koraku i na svakom mjestu. Svaki dan je provodio je vrijeme pomažući bolesnima i bijednima jednome po jednom. Isus je bolest smatrao kao nešto loše. Kasnije je poslao svoje sluge da polažu ruke na bolesne. On želi danas nastaviti ozdravljati bolesne preko nas. Vidite kako je Bog je brižan. Puno je bolesnika jer nitko ne moli za njihovo zdravlje. Patnju nitko ne priželjkuje, svi od nje bježimo jer to nije u našoj naravi da patimo, jer nas je Bog stvorio za sreću. Nije nas stvorio da patimo, već da se radujemo. Isus je patio da mi ne patimo.

-Odakle onda dolaze bolesti i zašto ipak ljudi pate?

-Postoji puno razloga zašto dođu bolesti i zašto patimo. Sv. Toma kaže :“Bolest je posljedica grijeha“. Ako griješimo ili živimo u grijehu onda se možemo razboliti. U Bibliji piše: „Onaj tko griješi njega progoni zlo“. Živjeti svjetovnim životom je izvor mnogih bolesti. Zatim svakodnevni stresovi, rane od bliskih ljudi koje zadobijemo, nedostatak prijatelja. Uzrok bolesti može biti i neopraštanje drugima ili mržnja prema drugima. Onda slijede ovisnosti o drogi, alkoholu, pušenju … Zatim, tu su prokletstva, uroci. Sigurno najveći izvor bolesti jest bavljenje okultnim praksama, magijom, spiritizmom. Isto tako, tražiti pomoć od iscjelitelja, šamana,
vračara, gatara, hodža … jest razlog zašto mnogi pate i zašto su bolesni. Bog je naš ljubljeni Otac i On nije ništa kriv. Treba kriviti sebe i kriviti đavla.

-Mnogi kažu das u sve religije dobre i da postoje različiti putevi do Boga. Što vi kažete?

-Religije su ljudskih ruku djelo. Dolaze odozdol. Kršćanstvo je susret s Isusom. Ono dolazi odozgor. Nedavno mi je rekla jedna gospođa iz Engleske: Mi gledamo u druge religije. Odgovorio sam: Samo gledajte i dalje. U raznim religijama postoje nekakva pravila, običaji, ideje, sigurno da ima i nekih dobrih stvari. Međutim, religije nemaju Spasitelja. Možete ići na istok, zapad, sjever i jug tražiti Spasitelja ali ga nećete naći. Samo je Isus umro za naše grijehe i uskrsnuo od mrtvih. On je jedini Spasitelj i nema drugoga.

-Čovjek je religiozno biće i on traži Boga. Je li u drugim religijama ljudi isto traže Boga? Koja je razlika?

-To se ne smije uspoređivati. U drugim religijama ljudi i narodi traže Boga svojim snagama a u kršćanstvu mi ne tražimo Boga već on traži nas, On traži narode. Biblija nam to zorno pokazuje. Od prve stranice do zadnje se vidi kako Bog prvi traži čovjeka. Možete to vidjeti u knjizi Postanka kako Bog traži Adama i Evu nakon grijeha. Isus Dobri Pastir ostavlja devedeset i devet ovaca i traži izgubljenu. U knjizi Otkrivenja govori Gospodin: “Evo, stojim na vratima i kucam” … Zato kaže sv. Ivan: “Nismo mi prvi ljubili Boga, nego je on najprije ljubio nas i poslao nam svoga Sina”. Bog nas traži prvi i Ona nas ljubi prvi. Aleluja!

-Iz toga se isčitava da je u samom sebi i prema nama Bog Ljubav, i da mu je stalo do čovjeka.

-Za Božić sam dobio jednu prekrasnu čestitku u kojoj piše ovako: “Da bi spasio izraelski narod, Bog je slao proroke, Mojsija, Arona, Jošuu i dr. a da bi spasio čovjeka Bog nije poslao nikoga već je On sam došao k nama u Isusu Kristu”. Na taj način je pokazao svoju ljubav prema svakome od nas. Ako imamo prijatelje onda im šaljemo SMS poruke za Božić, Uskrs, imendan i sl. Ako imamo bolje prijatelje onda im šaljemo pisma ili čestitke. Ako imamo rođake šaljemo im darove. A svojim najmilijim dođemo osobno. To je Bog učinio za nas. Bog nam nije poslao neku poruku, čestitku, neki dar već je osobno došao. Došao je k nama osobno jer nas osobno ljubi. Njegova Ljubav je konkretna. Bog ne daje nešto. Bog daje samoga sebe. Bog je preobilje jer je Ljubav.

-Na kraju, dajte nam neki savjet kako biti bolji vjernici, bolji ljudi u svakodnevnom životu?

-Prvine dana treba dati Bogu. Stoga je dobro čim otvorimo oči prekrižiti se ujutro i početi moliti ovim ili sličnim riječima: “Isuse, volim te! Ne mogu živjeti bez tebe. Hvala, što si umro i uskrsnuo za mene. Želim te slijediti. Tebi predajem sebe i današnji dan. Duše Sveti vodi me. Amen! Aleluja!