U prigodi obilježavanja 27. obljetnici oslobađanja općina Ravno i Udruga za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Stjena“ organizirali su kulturno-edukativnu manifestaciju „Ravanjski ljetnih dana kulture 2019.“
Tijekom manifestacije koja je počela 31-og svibnja, a trajala je do 2-og lipnja održan je niz kulturnih događaja uključujuću predstave, radionice, promociju knjige, glazbene i scenske nastupe, Neki od tih sadržaja mogli bi se nazvati – otrgnuto od zaborava, a to su radionica o suhozidima i uprizorenje starih svadbenih običaja, koji su završeni snimanjem dokumentarnog filma i predstavljanjem knjige „Sjahali kićeni svatovi.“
Uprizorenje starih svadbenih običaja okupilo je ne samo Ravnjane domicilne i one koji žive u Gradu, kako oni zovu Dubrovnik, nego su manifestaciju stigli i znatiželjnici iz primjerice Čapljine i Ljubuškog.
Kako nam reče Čapljinac Albert Butigan, željeli su vidjeti djelić onoga o čemu su njihovi stari pričali, a sličnim riječima dolazak je opisao i Goran Mlinarević iz Ljubuškog. Za uprizorenje kićenih svatova angažirani su Konjički klub „Vranac“ iz Čapljine, pa HKUD „Sv. Ante“ Dretelj, te HKUD-ovi Hutovo i Stolac. Svojevrsni redatelj tog ceremonijala bio je Čapljinac Stanislav Vukorep, autor knjige „Sjahali kićeni svatovi“.
S obzirom da se težilo krajnjoj izvornosti, slična manifestacija usudili bi se kazati, može se održati samo u Ravnom, gdje još postoje stare kamene kuće s ognjištima, guvnima, kamenom popločanim dvorištima, verige i burila…
Prosto je nevjerojatno kako su sve to sačuvali kad je u ratu mjesto spaljeno, pa se nameće zaključak da su nakon rata posezali u džep poput braće Burum, Bože i Nikole koji tragaju i kupuju, starinski alat i posuđe.
Zanimljiva stvar da su se kao svati konjanici javili sinovi Ravnjana čiji su roditelji odselili u Dubrovnik. Većina ih nikada prije nije jahala konje, ali s nekoliko dana treninga, sve je izgledalo prilično uvjerljivo, mada je u središtu pozornosti bio prikaz autentičnosti.
Prilično zahtjevne uloge imali su stari svat, mladini roditelji, mladoženja, barjaktar (po tradiciji nosio se barjak krstaš), domaćin, svekrva, a posebice mlada. Nakon viđenog s obzirom da su nekadašnje svadbe trajale po dva, tri dana, danima su morale spavati „k’o top“. Valja istaknuti i činjenicu da su i turisti koji su prelazili preko graničnog prijelaza Trebinja – Čepikuće, bili zatečeni. Zastajali su, ako je trebalo strpljivo čekali, snimali…
Ceremonija svatovskih običaja nakon živog prikaza u središtu Ravnog, preselila je u mjesni Lovački dom. Kako to i dolikuje program je otvorio stari svat zdravicom, a zatim su se okupljenima u dupke punom prostoru okupljenima govoreći o knjizi obratili prof. dr. Lidija Pehar i prof. dr. Marko Dragić. Profesorica Pehar po majci Ravanjka, u emotivnom obraćanju ističući da se kao djevojčica sjeća svatovskih ceremonija, odala je priznanje autoru Stanislavu Vukorepu, što je od „zaborava spasio dio naše prošlosti, što je nemjerljiva vrijednost za jedan kraj i njegove ljude“. Za monografiju „Sjahali kićeni svatovi“, kazala je kako je „izvorni znanstveni rad“, uz opasku kao i neki raniji radovi ovoga autora, primjerice „Pruge koje su život značile“, „povijest školstva u općini Neum“ itd.
Oboje predstavljača uz konstataciju da je riječ o znanstvenim radu, podcrtalo je i činjenici da je on i multidisciplinaran. U izlaganju prof. dr. Marka Dragića, posebice je uho ‘zaparala’ konstatacija:
„U tradicionalnoj kulturi nema mržnje ni prema kome! Tradicionalna kultura nema otklona prema drugim i drugačijim. Trajalo je to na ovim prostorima i trajat će opet. Zato je dobro zaviriti u prošlost, zaviriti u dušu svakog naroda. Kad se vratimo, tradicijskim vrijednostima, bit ćemo i materijalno bogatiji…“ ustvrdio je uz ostalo, prof. Dragić.
Autor Stanislav Vukorep na koncu je zahvalio mnogima, od kazivačica i kazivača običaja i ljudi koji su davali fotografije (nabrojali smo 333 u knjizi), pa do općine Ravno, koja je zdušno podržala njegovu ideju i osoba koje su sudjelovale u završnoj realizaciji – voditeljice Vesne Slobođan i pjevača svatovskih pjesama, tijekom predstavljanja – Emme Raguž i Ivana Broća.
Na koncu Vukorep je pojasnio da se u vrijeme tradicijske kulture nisu isticala nacionalna nego vjerska obilježja, „pa se u svadbi nosio krstaš barjak, a taj običaj je sačuvan u neumskog Gradcu“, gdje je i pronađen barjak koji se nosio na uprizorenju svadbenih običaja.
Manifestacija Ravanjski dani kulture, započela je svečanim otvaranjem, nastupom KUD Pajo Kolarić iz Osijeka, te predstavom „O ljubavi“ HNK Mostar. Uz svadbene običaje drugog dana održani su radionica o suhozidu i pričanjem priča za djecu na Gišinu guvnu, te još jednim koncertom KUD „Pajo Kolarić“, a završni čin bila je biciklijada Ćirinom stazom na dionici Hutovo-Ravno-Zavala, piše Radio Čapljina.
