Erupcija koja je promijenila svijet

Spaja ih ključna godina 1816. poznata i kao „Godina bez ljeta“.

2016. se navršila 200.-ta obljetnica fatalnog učinka erupcije supervulkana Tambora u Indoneziji. Sudeći prema onodobnim novinskim napisima i arhivskoj građi, taj je vulkan izazvao 4 godišnje ledeno doba, paniku, migracije, pa i fatalne nestašice hrane u cijelom svijetu.

Ovaj video se referira na članak Inoslava Beškera, objavljen u Jutarnjem listu 22.07.2016.

Ovaj meteorološki fenomen je tek 1920. razjasnio američki znanstvenik William Humphreys.

Njegova hipoteza ovog klimatskog poremećaja je danas opće prihvaćena. Po toj rekonstrukciji izostanak ljeta 1816. imao je jedan uzrok: – eks¬ploziju supervulkana Tambora.

Ta iznimno jaka erupcija je imala niz posljedica, ne samo po klimu, nego i po umjetnost – a i po samu europsku povijest.

Uzgred, to je i rekordno, najhladnija godina od kad je Celzijus počeo eru meteoroloških promatranja i bilježenja istih.

Tambora je vulkan na otoku Sumbawa u Indoneziji. 5. travnja 1815. je u piroklastičnoj eksploziji dosegnuo sedmi od osam mogućih stupnjeva erupcije, dakle snažnije nego Vezuv kad je 79. godine uništio Pompeje i još 3 obližnja gradića.

Supervulkani mogu izazvati ledeno doba i devastaciju sličnu nuklearnom ratu. Obično ni ne sliče na stožac, nego su ulegnuća izazvana prethodnim eksplozijama. To su Yellowstone (dug 70 a širok 30 kilometara), Flegrejska polja zapadno od Napulja, promjera 15 kilometara, koja su prije 35.000 godina prouzročila najgoru vulkansku eksploziju u geološkoj povijesti Zemlje, zatim Krakatau između Sumatre i Jave (eksplodirao 1883. snagom 1100 puta snažnijom od bombe nad Hiroshimom), Toba na Sumatri, te Taupo na Novom Zelandu.

Tambora je 1815. tonama pepela, lansiranima i 40 kilometara uvis, ukopala istoimeno naselje od 10.000 stanovnika, a rušenja i tsunami su pobili još preko 100.000 ljudi. U erupciji Tambora je izgubila 1250 metara visine, te prekrila pepelom sve u krugu od 75 kilometara, izbacivši u atmosferu oko 150 milijardi prostornih metara čestica. One su ostale u atmosferi nekoliko godina i branile su zrakama sunca prolaz do tla.

Zbog tog zagađenja nije bilo ljeta 1815 i 1816.,a ni ostala ljeta do 1819. – nisu bila normalna.

Postoje zapisi kako je u kanadskom Montrealu sniježilo u lipnju; 30 cm snijega, olujne kiše i zimska hladnoća uništile su urode. Zvuči nevjerojatno, ali Europu i SAD su osim u lipnju i srpnju, i u kolovozu zahvatili mrazevi.

Štete u poloprivredi su bile ogromne , stoga su cijene žitarica 1817.bile deset puta veće nego 1816. Rusija se još oporavljala od Napoleonova pohoda, kad ju je snašla nova nevolja i glad. U Kini su također, imali katastrofu s urodom riže.

U Sjedinjenim Državama počeo je masovan egzodus na zapad. Mnogi propali farmeri iz Nove Engleske su sa obiteljima počeli naseljavati zapadnija područja, te su naseljene i proglašene dvije nove savezne države – Indijana u prosincu 1816., i Illinois dvije godine kasnije.

Među izbjeglima su bili i pripadnici denominacije fanatičnih Metodista iz države Vermont , koji su bili uvjerenja da je to predznak Sudnjeg dana. Jedan od njih bio je 10-godišnji Joseph Smith Jr., koji je četiri godine kasnije utemeljio Crkvu Isusa Krista svetaca Posljednjeg dana, poznatu kao mormonsku.

I sam Thomas Jefferson, bivši predsjednik SAD-a je gadno prošao u toj situaciji ; iz njegovih pisama saznajemo kako mu je zbog mraza propala farma i plantaže, i nikad se, do smrti, nije izvukao iz dugovanja.

U Njemačkoj su zbog nedostatka krmiva i zbog gladi pojeli svu stoku. Stoga je Karl Friedrich Drais, kako se ostalo bez konja, osmislio Laufmaschinu, po njemu nazvanu “drezina”, dvokotač sa sedlom pogonjen nogama kao automobil Freda Kremenka; kad su toj napravi dodali pedale, prozvana je biciklom, a drezina se, uz male preinake, premjestila na tračnice.

Sva Njemačka je užasno prošla; izluđeni glađu, ljudi su pravili kruh od slame i piljevine. U Darmstadtu je toj gladi svjedočio i, tada dječak Justus Von Liebig, koji se zarekao da će pomoći svijetu da se nikad ne ponovi takvo što. Kasnije je postao začetnikom agrikulturne kemije i mineralnog gnojenja biljaka.

„Godina bez ljeta“ je ostavila traga i u književnosti ; Skupina prijatelja Lorda Byrona pridružila mu se na ljetovanju uz Genèvsko jezero, u vili Diodati, ali ih je stalna obilna kiša natjerala sjediti unutar njenih zidova.

Sumor¬no sivo nebo protkano munjama i zastrašujućim odjekom gromova o Alpe naveli su skupinu romantičara na interno natjecanje u pisanju jezivih priča. Tu su bili Percy Shelley, njegova vjerenica, potom i žena Mary Shelley, te Byronov osobni liječnik John Polidori. Tih godina svijet su oduševili elektro eksperimenti Galvanija, Volte i Bena Franklina, i to novo područje fizike je dalo ideju mladoj spisateljici.

Ona je sročila pripovijest o doktoru Frankensteinu koji je elektricitetom ukradenim od munja oživio mrtvo tijelo.. Polidori je pak, napisao priču „Vampir“, s glavnim likom Lordom Ruthvenom skrojenome po Byronu, i tako otpočeo niz djela u gotičkom stilu koji je vrhunac dosegao Stokerovim Draculom.

Sam Byron je napisao poemu „Tama“, u kojoj se govori o danu kada su „sve ptice u podne krenule u sklonište, a svijeće morale biti upaljene kao u ponoć“.

Kako je izgledalo nebo tog ljeta? Naravno, nemamo fotografije iz tog vremena, ali nam je velemajstor kista, William Turner, ostavio niz pejzaža na kojima se točno vidi kako je izgledalo nebo gledano kroz veo Tamborina pepela. Evo ih nekoliko…

Ipak, prvi učinci eksplozije Tambore osjetili su se u Europi još 1815. Poznate su taktičke pogreške uslijed kojih je Napo¬léon izgubio bitku kod Waterlooa od vojske Sedme koalicije. U vojnoj literaturi se tvrdi da bi Napoléon uspio prebaciti svoje snage brzim manevrima s bojišnice protiv Wellingtona na bojišnicu protiv Blüchera i nazad – da tada, u drugoj polovini lipnja, nije bilo tako kišno, hladno i blatno čak i za Belgiju. Zato je, njegova konjica bila sporija no inače, teško je premještao zaglibljeno topništvo, a topnici nisu mogli koristiti ni svoju čuvenu taktiku odskakanja granata, jer bi se od prve duboko zarile u žitko blato…

Na ovu temu se može dosta naglabati, ali ostavimo to na analizu vojnim školama; Ono što zasigurno znamo je da su i Frankenstein, i vampiri, i Turnerove vedute duboko usađeni u zapadnjački imaginarij, a da je bicikl svakodnevica. Sve te tekovine bi se pojavile, ovako ili onako, prije ili kasnije – ali ipak su se pojavile 1816, kao dar smrtonosne Tambore.