O seksu ne razgovaram ni s kim osim s vlastitim partnerom kad ga imam, smatrajući iskrenu seksualnu komunikaciju važnim segmentom veze. O seksualnosti pak komuniciram sa svojim seksoljupcima na Seksotekinim društvenim mrežama, s tom razlikom što tamo u prvom planu nisu moja, nego njihova seksualna iskustva, piše Marina Krleža u svojoj rubrici Seksoteka.
Od kad se bavim seksualnom edukacijom, sad već nekoliko godina, namjerno ni u jednom društvu ne započinjem prva seksualne teme. Ne zato što me ne zanimaju, nego zato što ne želim da mi privatni život bude profesionalno deformiran. Zanimanje seksologa, odnosno seksualnog influencera na ovom području Europe još uvijek, naime, nosi stigmu i to je potrebno ponavljati, baš kao i zalagati se za prava seksualnih manjina.
Za razliku od uobičajenih situacija, postoje i specifične. Ako prijatelji ili dragi ljudi imaju nekakav ljubavni problem koji uključuje seksualnu komponentu, tad sam uvijek tu za njih. Drago što imaju nekog poput mene, baš kao što bih i ja bila sretna da sam tijekom odrastanja imala nekog tko bi mi mogao dati konstruktivno viđenje seksualne ili seksualno-ljubavne situacije.
U jednom nedavnom razgovoru o nedostatku seksa kod ljudi, kojeg je inicirala prijateljica, upitala sam je, onako usput i između ostalog, masturbira li ikad na pornografiju, a ona me, kao iz topa, upitala: „Ne masturbiram, ali imaš li kakve dobre porniće za preporučiti?“ Priznajem da sam ostala prilično zatečena njezinim simpatično-praktičnim pitanjem, čak sam se i slatko nasmijala.
Ono, preporuka pornića? Hej! Pa muškarac apsolutno nikad tako nešto ne bi pitao muškarca. Pitao bi, eventualno, ženu koju želi seksualno osvojiti. Je li to dokaz da muškarci češće nego žene gledaju pornografiju? Ako čak i nije to, onda je dokaz da žene premalo međusobno razgovaraju o pornografiji.
Ovo je, stoga, apel ženama koje nikad nisu pogledale pornić, da to učine, barem iz dokumentarističke informiranosti. Neka odaberu kategoriju koja ih privlači i samo zavire čega sve ima, jer na svijetu smo da prikupljamo nova iskustva. Neka će nas zastrašiti, druga nasmijati, treća nečemu naučiti. U pornografiji danas zaista ima svega – i onog što treba i onog što ne treba. Ali imajte u vidu da je pornografija odraz ljudi. Da nije, ne bi bila toliko profitabilna i gledana. Ona je, s jedne strane, odraz ljudske evolucije, a s druge strane emotivnog nazadovanja, nazovite to kako želite.
Naravno da prijateljici nisam preporučila ni jedan pornić jer se to na taj način ne radi. Ne želim da netko tko me seksualno ne privlači ima ikakve veze sa sadržajima koji me mogu dovesti do orgazma. Orgazam je nešto intimno i dijeli se s osobama s kojima imamo seksualnu privlačnost. Pornografske linkove izmjenjujem isključivo s partnerom kad sam u vezi ili s muškarcima s kojima imam cyber seks kojeg, nota bene, nisam imala već gotovo 10 mjeseci zbog ljubavne veze u kojoj sam bila nedavno.
Ne volim preporučivati ni knjige, ni filmove, ni glazbene albume jer sam svjesna činjenice da su ukusi vrlo različiti pa sam to davno prestala raditi. Pornografija je, u tom kontekstu, puno specifičnija od umjetnosti jer knjigu, film ili pjesmu svatko može pročitati, pogledati ili preslušati do kraja, neovisno o tome sviđa li mu se ili ne. Međutim, svaki pornić ne može baš svakoga dovesti do orgazma – ukusi za to mnogo su suptilniji.
Nekome preporučiti pornić otprilike mi je kao da mu sugeriram koju hranu da jede. Nemamo svi ni jednake prehrambene navike. Namirnica je mnogo, baš kao i kategorija pornića. Čak i ako volite jesti špinat, možda ga ne volite jesti s jajima.
Jednako tako, možda volite dobro građenu crnku, ali vas ne pali vidjeti je u gang-bangu u kojem se mnoštvo sperme različitih muškaraca slijeva na nju, nego isključivo u seksualnom odnosu jedan na jedan.
Iznenadili biste se koliko su ukusi za porniće različiti kod ljudi. Mnogi imaju fetiše koji su poznati samo njima. Dok u seksualnom životu prakticiraju „normalnost“ i mainstream stvari, u pornografiji, prilikom masturbacije, zadovoljavaju svoje fetiše koje se strahuju prakticirati u stvarnom životu, pa i priznati ih partneru ili partnerici. Mnogi ljudi imaju vlastite seksualne tajne s kojima će, vjerojatno, umrijeti i nitko nikad neće saznati za njih, osim internetskih kolačića i pokojeg hakera.
Vratimo se na pitanje moje prijateljice. Istina jest da to pitanje ne bih postavila nikome, baš kao što ga ne bi postavio ni muškarac muškarcu, valjda zato što sam se u životu nagledala pornografije i u svakom trenutku znam gdje ju mogu pronaći. No, neke se žene tu baš i ne snalaze. Najpoznatija porno stranica im je Pornhub i dalje od toga ne idu. Zašto? Evo moje procjene.
Ženama je, naime, maštanje i zamišljanje draže od gledanja pornografije, o čemu je davno pisala Nancy Friday u svojim knjigama. Sklonije su vizualiziranju vlastitih scenarija u kojima su glavne protagonistkinje.
Sklonije su maštati o seksu jedan na jedan. Muškarci, pak, pornografiji pristupaju poput voajera, ne nužno aktera u seksu pa ih češće pale grupnjaci, threesome-i s dvije žene i slično. Sve rjeđe nailazim na muškarce koji pri masturbaciji koriste maštu ili čitaju neko erotsko štivo. Ako kao uzrok tome želite navesti rasprostranjenost pornografije – možete. Velikim dijelom ću se složiti s vama.
Više o ovoj i sličnim temama pročitajte na SEKSOTECI.
Seksotekin YouTube:
Seksotekin Instagram: instagram.com/seksoteka/
Seksotekin Facebook: www.facebook.com/seksoteka
Marinin Facebook: www.facebook.com/marinakrleza
Marinin Instagram: instagram.com/marinakrleza