Home Društvo Mladi Hrvati ne slušaju domaću muziku i najviše vole srpske cajke; Omiljene...

Mladi Hrvati ne slušaju domaću muziku i najviše vole srpske cajke; Omiljene su im Anastasija Ražnatović, kćer Cece i ratnog zločina Arkana, Teodora iz Pančeva i Maya Berović…

SHARE

Nesumnjivo, posrijedi je historijski peh. Još od 1990. učimo naše potomke da su Jugoslavija i tzv. region samo zlo i naopako, a potomci nam uz pomoć moderne tehnologije zabiše nož u leđa – sve što slušaju na onom vražjem YouTubeu dolazi iz tog zloglasnog „regiona“, s naglaskom na BiH i Srbiju. Čini se da YouTube mrzi sve što je hrvatsko. Bože, vidiš li što nam dušmani rade?

Brojke, nažalost, ne lažu. Na YouTubeu postoji nešto što se zove „trending“, a označava rang najslušanijih pjesama/videa u nekoj zemlji određenog dana. Na taj način možemo prilično precizno odrediti preferencije YouTube publike u bilo kojoj državi, bilo kojeg dana. A tu publiku čine uglavnom djeca i maloljetnici.

Konkretno, istraživanja pokazuju da je kod djece od devet do 14 godina najpopularnija društvena mreža upravo YouTube, ispred Facebooka i Instagrama. To je glavni medij preko kojeg klinci komuniciraju sa svijetom, odnosno primaju informacije iz tog svijeta. Sudeći po „trendingu“, taj virtualni svijet se za našu djecu prostire od Triglava do Đerdapa. Balkan se pokazuje žilaviji i otporniji nego što smo se nadali.

Potpisani novinar kao referentnu vremensku točku za proučavanje „trendinga“ uzeo je srijedu 14. kolovoza, između 20 i 22 sata navečer. Podaci koje donosimo – odnosno, popis od deset najgledanijih izvođača u Hrvatskoj – odnose se na taj dan.
Dakle, najgledaniji video 14. kolovoza u Hrvatskoj bila je pjesma „Kamikaza“, koju izvodi bosansko-slovenski rap-tercet umjetničkih imena Jala Brat, Buba Corelli i Senidah (u stvarnosti se ti mladi ljudi zovu Jasmin Fazlić, Amar Hodžić i Senida Hajdarpašić). Iako postavljen samo dan ranije, u utorak 13. kolovoza, video je već do srijede navečer imao 1,66 milijuna pregleda i izazvao 4627 – mahom egzaltiranih – komentara, od kojih su mnogi stigli iz Hrvatske.

Tekst pjesme potpisuje Jala Brat, a prva strofa ide ovako: „Mnoge ubila je kao iz tetejca/I đavo kad je vidi u nogama kleca/A ja nikad nisam glumio sveca/A htjeo sam je na keca ko novog Benza.“

Ako ste slučajno pomislili da ovi stihovi nemaju nikakvu umjetničku i kulturološku vrijednost, odnosno da je posrijedi primitivno mačističko baljezganje, dopustite potpisanom novinaru da iznese svoj sud – u odnosu na ostalih devet videa koje sam za potrebe ovog teksta morao konzumirati, stihovi Jale Brata su rafinirana poezija i kompleksna misaona lirika bogate narativne strukture.

I drugi najgledaniji video dolazi nam iz Bosne i Hercegovine. Radi se o pjesmi „Niđe veze“, koju izvode 21-godišnji youtuber iz Bijeljine Braco Gajić i stanoviti Andrija Jo. Postavljen u nedjelju 11. kolovoza, video je do srijede navečer pregledan skoro dva milijuna puta, te je izazvao ravno 15.888 – pretežno oduševljenih – komentara. Od kojih su, da ponovimo, mnogi stigli iz Hrvatske.

I treći video na rang-listi stiže iz BiH. Sada nije riječ o glazbi, već o svojevrsnom igrokazu-skeču pod naslovom „Tata je bolestan“, a potpisuje ga vrlo mladi youtuber Arslan, koji je zapravo dječak. On je glavni junak videa: na ulici čisti ljudima cipele da zaradi za lijekove za bolesnog oca – po dječakovu i očevu naglasku, te po kadrovima u kojima prolaznici dječaku daju kovanice konvertibilnih maraka, očito je da se radnja događa u Bosni.

U tri dana video je prikupio pola milijuna pregleda.
Na četvrtom mjestu je video iz Srbije. Radi se o pjesmi „Leto“, koju izvode beogradski reperi Stefan Lazić i Filip Milenkov, okupljeni u duet „Najbolji ortaci“. Pjesma je u dva dana prikazivanja skupila 420 tisuća pregleda.

Nakon kratkog izleta u Srbiju, vraćamo se u Bosnu. Peti najgledaniji video zove se „Upoznajte djevojku teške Bosanske Seljačine“, koji je u osam dana prikazivanja pregledan 1,63 milijuna puta. Autor je youtuber iz Bihaća Omer Nadarević Omčo, a video je zapravo satirični trash-spot na račun balkanskog patrijarhata, koji bi djeci predškolske dobi možda i mogao biti smiješan.

Nakon kratkog posjeta Bosni, opet smo u Srbiji. Šesti video po „trendingu“ dolazi nam iz Beograda: radi se o turbo-folk pjesmici „Campari“ koju izvodi pjevačica Mia Borisavljević, rodom iz Valjeva. Pjesma je u tri dana imala 1,33 milijuna pregleda.
Nećete vjerovati, sedmi video dolazi iz Hrvatske. Autorica je youtuberica Gloria Berger, a video se zove „Spavam u gumenom čamcu – nikada više“. U njemu autorica u nekakvom čamcu pluta po moru i blebeće zbrda-zdola o svom odnosu prema moru: ako video ima neki dublji smisao, ja ga nisam shvatio.

Vraćamo se ponovo u Srbiju – osmi video odnosi se na pjesmu „Senorita“, koju izvodi pjevač iz Niša Stefan Milanov. A deveti video dolazi opet iz Hrvatske: zagrebački reper Ratko Marinković okupio je Bracu i Jarana, legendarne likove iz nekadašnje Malnarove „Noćne more“, te ih pustio da govore. Video se zove „Podcast Inkubator #299 – Ratko, Braco i Jaran“.

Konačno, nakon kratkog izleta u Hrvatsku, opet smo u Srbiji: deseti video, pjesmu „Čarolija“, izvodi turbo-folk pjevačica Teodora Džehverović iz Kačareva kod Pančeva. Video je u tjedan dana imao 2,4 milijuna pregleda.

Što dakle imamo? Uz manje iznimke, imamo regionalni sendvič sastavljen od bosanskih repera i srpskih folk-pjevačica. Čini se da smo uzalud ratovali i protiv Muslimana i protiv Srba – pjesme naših neprijatelja ulaze direktno u srca i umove naše djece! Gospodine, zašto si nas ostavio?

No, kako se veli u boljim reklamama: to nije sve. Opisana „trending“ situacija od 13. kolovoza nije najgore što nas je s „trendingom“ zadesilo ove godine. Jer ne tako davno, točnije u ožujku, na prvom mjestu „trendinga“ u Hrvatskoj tjednima je bila srpska turbo-folk pjevačica Anastazija Ražnatović, kćer ratnog zločinca Arkana i pevaljke Cece. Anastazijina pjesma „Rane“ – u izdanju izdavačke kuće „Ceca Music“ – trenutno ima 52 milijuna pregleda, od toga dobar dio iz Hrvatske.

To je to, dame i gospodo: takav je glazbeni ukus mladih Hrvata. Bog te pita od koga su to vidjeli.

Ljudi iz generacije njihovih roditelja, koji su odrasli na rock-glazbi i „novom valu“ iz 80-ih, često dožive šok kada se suoče s tim i takvim glazbenim ukusom naših maloljetnika. Sličan je šok nedavno doživio otac nesuđene kurikularne reforme Boris Jokić, kad je u svibnju u osnovnoj školi u zagrebačkoj Dubravi pričao s učenicima 6d razreda, i o tome napisao tekst za tportal, pod naslovom „Klinci iz Dubrave nekad su bili Prljavci, a danas furaju Ponije kao Baka Prase. Što nam se to dogodilo?“

Jokić u kolumni prepričava što se zbilo nakon što je zagrebačke šestaše pitao kakvu muziku slušaju. Hrvatski pop-izvođači, poput Tonyja Cetinskog ili Nine Badrić, dobili su dva glasa. Škoro i Thompson po jedan. Cjelokupan hrvatski rock i hip-hop dobili su ukupno jedan glas. „Prljavo kazalište“, najslavniji rock-bend iz Dubrave, nije dobio nijedan glas. Što je, kvragu, ostalo? – pomislio je tada Jokić.

„Cajke, buraz. To je jedina prava muzika“, otvorili su mu oči dvojica iz zadnje klupe kraj prozora. A onda su se klinci otvorili i stali nabrajati svoje favorite: Jala Brat, Maya Berović, MC Stojan, Baka Prase… Ovaj potonji, srpski youtuber pravog imena Bogdan Ilić, tog je časa s pjesmom „Poni“ imao „trending“ broj jedan u Hrvatskoj. Neki od stihova su „Imam 22 i imam Porschea/A ti imaš 32 i možeš samo da gledaš“, odnosno „Instagram mi rušite – možete da ga pušite“.

I tu se Jokić duboko zamislio. Sjetio se kako je 40 godina ranije na tom istom mjestu, u toj istoj zagrebačkoj Dubravi, „Prljavo kazalište“ završavalo svoj prvi album – koji će odjeknuti cijelom tadašnjom rockerskom Jugoslavijom – i kako je tada 19-godišnji autor Jasenko Houra skladao pjesmu „Sretno dijete“, u kojoj kaže da je „odrastao uz ratne filmove u boji, uz narodne pjesme pune boli, uz predivne vojne parade, uz studentske demonstracije“, ironično zaključivši da je „stvarno sretno dijete“.

Sjetio se Jokić i druge pjesme s tog istog albuma (koju „Prljavo kazalište“ nakon 1990. više nikad neće javno izvesti, op. D.P.), u kojima Houra ondašnjem homofobnom hrvatskom i jugoslavenskom društvu poručuje: „Ja sam za slobodnu mušku ljubav“.
„U tih nekoliko stihova bilo je više provokacije, subverzije i bunta nego u mnogim napisanim kolumnama i društvenim komentarima. Suvremena, a naročito punk-rock glazba i služi tome da kroz nekoliko taktova i stihova pokaže hrabrost, stav i pamet“, piše Jokić.

Da, tako je bilo nekad. Jokić s nevjericom podsjeća da su 80-ih godina tadašnji učenici šestih razreda u Hrvatskoj odrastali uz borbene i prosvjetiteljske stihove Branimira Štulića, koji ih je tjerao da otvore oči i sagledaju pravu prirodu mainstreama – „Na strateškim ljudima njihovi ljudi/Kurvini sinovi/Lutke od krvi bez trunke ideje“ – dok njihovi današnji nasljednici u osnovnoškolskim klupama sav svoj društveni bunt, po naputcima današnjih „gurua“ i „prosvjetitelja“ ala Baka Prase, iscrpljuju u herojskoj obrani vlastitog Instagrama i inih statusno-materijalnih simbola.

Kako uočava Jokić, u tome leži ključni potencijalni defekt novih generacija – nije problem to što su buntovni, već to što nisu. Oni žele isto što i mainstream. Dobra, poslušna djeca.